Bilježnica Robija K.: Svi u Vukovar!
„Ako su zbog pandemije zabranjena sva okupljanja, ako na pirevima i sprovodima ne smi bit više od po tries ljudi, a na komenoraciji u Vukovaru se smi okupit pesto ljudi, šta to ustvari znači?“
„Ako su zbog pandemije zabranjena sva okupljanja, ako na pirevima i sprovodima ne smi bit više od po tries ljudi, a na komenoraciji u Vukovaru se smi okupit pesto ljudi, šta to ustvari znači?“
Stigli su nam najgori dani od početka pandemije, a predsednik države nam je to saopštio sa osmehom. Jer je toliko brižan da nije hteo da nas prepadne još i ozbiljnim izrazom lica.
Situacija je preozbiljna, kaže Lončar. (Staviti pored „Lončar“ još i „ministar zdravlja“ zaista izgleda „preozbiljno“.) Šta Lončar radi u suviše ozbiljnoj zdravstvenoj situaciji? Zalaže se za novi zakon.
Kancelarija za odlikovanja me je zaboravila. Iz razloga koji mi nije poznat, uskraćen sam za orden. Teško mi je da razumem takav nemar i spreman sam da objasnim svoje zasluge za narod.
Podelio je ordenje zaslužnim borcima u teškom okršaju protiv covida 19 koji još uvek traje. Među njima se našao i (doktor) Nestorović i još neki slični njemu, što je izazvalo opšte zgražanje.
Poštovana Kisić Tepavčević, dozvolite da vam ne čestitam na izboru na funkciju ministarke za rad, zapošljavanje i boračka i socijalna pitanja. Umesto toga uputiću vam suštinske čestitke…
U centrima u Kalamazuu i Pursu već se prave stotine hiljada doza vakcine. Druge „farme frižidera“ u Plezant veliju u Viskonsinu i u Karlsrueu u Nemačkoj nude dodatni prostor za skladištenje.
Potreba da se nastavnici i deca kontrolišu pomoću škole pokazuje se i u vezi sa ocenjivanjem. Nedvosmisleno uputstvo glasi, sve što se tiče škole može se prebaciti na mrežu, izuzev ocenjivanja.
Posle lekcije naciji o miševima i američkim predsednicima, dohvatio se epidemije. Grdio je svoj narod, neposlušnu rulju koja se razboljeva samo da bi mu naudila. Iako smo po smrtnosti najbolji u regionu.
„Nepoznati muškarac ovekovečen na snimku na kom više puta ljubi posmrtne ostatke mitropolita Amfilohija poznati je pesnik Blagoje Baković iz Vrbasa. On je trenutno u bolnici, zaražen koronom.“
Mladina – Stiglo je na naplatu sustavno uništenje javnog zdravstva, a vlada nema strategiju borbe s virusom, nego tek premijerov stav da zatvaranje nije moguće jer je „naš narod drukčiji“.
Navodni ratio legis najavljene zakonske promene je povećanje represivnog aparata koji će kontrolisati nošenje maski, broj okupljenih i rad ugostiteljskih objekata koji valjda uključuju kockarnice i klubove.
Mediji su juče objavili da je vlada odobrila izmene Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, iako vlada ne može da odobrava izmene zakona, već samo da ih predlaže skupštini.
Odista zanemarivo mali broj ljudi uživa u novom pandemijskom dobu. Izuzev njih, autoritarnih ličnosti. One su spremne da prihvate i izvrše svako naređenje onog kojeg vide kao višeg…
Učiteljica Smilja je sa maskom priko face stojala kod svoje klupe. Ona je koljački gledala nas rulju u razredu. Na učinoj klupi su bile ispravljene zadaće iz hrvackog. Učiteljica Smilja je rekla:
Najbogatiji su ubrzali svoje bogaćenje; posredna klasa radi „od kuće“; radnička klasa inficira se u prepunim halama i autobusima; stanari domova za stare, nemoćne i onesposobljene umiru.
Pandemije ne bi ni bilo, stiče se utisak, da nije bilo kapitalizma, naročito neoliberalnog. Mnogi misle da je sada idealna prilika da se vladajuća paradigma radikalno promeni.
Pandemija je idealni saveznik koncepcije svevlašća, pri čemu se zdravi ljudi zatvaraju u geta a bolest pušta na slobodu. Nje ne bi ni bilo bez ljudi. Zato je oduzimanje slobode njihova najbolja ideja.
Nešto se desilo sa samim konceptom moći i to je ono što demokratiju danas čini drugačijom. Ranije smo imali osećaj da znamo gde je moć, šta ona jeste i bilo je lakše preuzeti je i preraspodeliti.
AUDIO i transkript – Ministar Đorđević se hvali da je još u martu zaključao ustanove socijalne zaštite i bacio ključ. Ne može da uđe niko, pa ni Ombudsman. Govori Lazar Stefanović.
U njemu živi policajac koji se pojavljuje u određenim okolnostima epidemijske drame. Kao da je nekim aktom ili usmenom naredbom postavljen za dežurnog paničara, koji najavljuje najgore mere.
Korona kriza je dobar trenutak da se ultraortodoksnoj zajednici ispostavi račun za neodgovorno ponašanje, a da se s druge strane iskaže poštovanje prema našim arapskim sugrađanima.
Zanimljivo je da se u mnogim rečnicima reč maska smatra arapskom, koja je ušla u španski, portugalski, francuski i druge evropske jezike. Ili se navodi samo njeno francusko poreklo…
Direrovi jahači apokalipse usred naše moderne kuge podsećaju nas da je apokaliptičko raspoloženje živo i danas. Čak i najtrezveniji među nama prethodnih meseci bavili su mislima o kraju sveta.
Šta bi bilo da je Njujorčane pandemija inspirisala za kreativno rešavanje problema? Šta bi bilo da su prazni soliteri Menhetna, među njima i najviši Svetski trgovinski centar, pretvoreni u škole?
Istina dr Kona nije bila prihvaćena na najvišem mestu, a to mu je saopštio ministar Lončar i predočio mu da njegova istina mora da se relativizuje. I tako se sve i završilo. Dr Kon je revidirao.
Javni život ovde počiva na glasinama koje većinom dolaze od političara muškaraca. Samo zbog feminističke korektnosti ovaj tekst nema naslov: Tračevi – muška stvar, muški lek.
Dida je rekao: „Ako svi starci na svitu umru od korone, ja se više neću imat sa kim družit“. Mama je nagnila se prema didu i rekla je: „Čako, moran te podsitit da si ti njima vršnjak“…
VIDEO – Na skupu Društva sudija održanog krajem septembra govorili su i Dragana Boljević, Gordana Vidojković, Omer Hadžiomerović, Vida Petrović Škero, Lidija Komlen Nikolić i Radovan Lazić.
Živi nisu sigurni jesu li preživeli, mrtvi su samo broj koji nije pouzdan kao ni njihova smrt. Mnogi koji su pokopani nisu nikada umrli, takvih ima tri puta više, iako ih među živima ima tri puta manje.
Ovo je odgovor ministra zdravlja na pitanje kako i dalje verovati Kriznom štabu posle Konove izjave da je u Beogradu bilo više umrlih nego što je objavljeno.
Nastava na mreži je skuplja od one uživo. Iz toga sledi da bi školarine trebalo povećati, a ne smanjiti, kao što traže studenti. A ako je nastava na mreži lošeg kvaliteta – za nju ne treba dati ni dinara.