Šta je ostalo od mojih knjiga
Šta će biti sa svim onim što smo držali u glavi i nadali se da će drugima biti zanimljivo kad nas više ne bude?
Šta će biti sa svim onim što smo držali u glavi i nadali se da će drugima biti zanimljivo kad nas više ne bude?
Oni bi špijunirali i buve na nekom keru kad bi mogli – a možda to već i rade.
Oživljavanje sopstvene prošlosti pomoću Jutjuba ume da bude zarazno.
Nas trojica smo pijuckali pivo i umakali kobasice u senf, kada se Moris lupio po čelu.
Svakog meseca bonove za hranu koristi 47 miliona Amerikanaca, od čega su polovina deca i tinejdžeri.
Sa 18 godina sam otišao od kuće i pronašao novi dom u italijanskim restoranima.
Antikvarnice nestaju brže od regularnih knjižara. Do pre deset godina bilo ih je u svakom gradu.
Naravno, nikada nisam stvarno verovao da će se to dogoditi. Da ću ostariti, mislim.
Kao mali sam gledao mrtve i ranjene u II svetskom ratu i shvatio osnovnu svrhu oružja – da ubija ljude.
„Da nije bilo strahota ratnog detinjstva“, rekao je jednom prilikom Kiš, „ne bih postao pisac.“
60 posto naših sugrađana koji svake godine objavljuju bankrot čine to zbog troškova lečenja.
Dobra fotografija je kao dobra pesma, zaokruženi univerzum, neiscrpni izvor proučavanja.
Svet je pun ljudi koji u glavi nose nepoznata remek dela spavačke filmske umetnosti.
Pre 50 godina, veš na Ist Sajdu se još uvek sušio na protivpožarnim stepenicama.
Kao milioni drugih ljudi, dobar deo života proveo sam gledajući stotine filmova.
Moj pokojni otac je tvrdio da je hladnoća dobra za koncentraciju.
Garaža u kojoj je snimao Baster Kiton bila je samo tri bloka udaljena od zgrade UN.
Potrebno je vrlo malo: opustela ulica u sumrak, dok letnje sunce još okleva na najvišim spratovima zgrada.
„Zašto li svi ovi ljudi plaču?“ zamišljam da se pita neko ko ne poznaje naš neprevaziđeni talenat za licemerje, dok gleda prenose partijskih kongresa.
Kad više ne bude knjižara i kad se zatvore sve biblioteke, ljubavnici će pesme pronalaziti na iPhoneu i govoriti ih jedni drugima.
Za pucnjavu u Koloradu čuo sam tek kasno sutradan, dok sam se vozio do gradskog otpada.
Nakon više od četrdeset godina u Americi postao sam ponovo Srbin, samo, kako bi neki rekli, loš Srbin.
Pored ratovanja, glavni zadatak američke vojske jeste da laže svoje vojnike, kada ne laže obične Amerikance.
Averzija prema utopijskom mišljenu potiče iz mog odrastanja u komunističkoj Jugoslaviji.
Nijedna Amerikanka se ne bi zagrejala za tipa koji joj čita ljubavne pesme na srpskom dok pijuckaju koka-kolu.
Šta rade ljudi koji se zaključavaju u kupatilu: čitaju, puše, razgovaraju sa sobom, razmišljaju, mole se ili zure u prazno?
Idealni građanin politički korumpirane države je lakoverni tupadžija koji ne pravi razliku između istine i lupetanja.
Tokom godina su nas posetile razne budaletine i lopuže iz obeju partija, uvaljujući nam svoje ludačke ideje.
Moje zanimanje za sve što čine razni ludaci diljem planete povezano je sa događajima iz moga detinjstva u Beogradu.
Mislim na opomenu iz Hamurabijevog zakonika, starog četiri hiljade godina, da jake treba sprečiti da ugnjetavaju slabe.
„Najbolja nacija na svetu“ je izgubila političku volju da zaustavi svoje očigledno propadanje.
On ima pravo da uloži žalbu na odluku da bude isporučen, ali čitav proces će verovatno potrajati samo nekoliko dana.