Le Pen – argumenti za zabranu
Mnogi liberali tvrde da Marin Le Pen ne treba kazniti za proneveru i da je treba pustiti da se kandiduje na izborima. Međutim, argumenti u kojima se politika stavlja iznad zakona duboko su pogrešni.
Mnogi liberali tvrde da Marin Le Pen ne treba kazniti za proneveru i da je treba pustiti da se kandiduje na izborima. Međutim, argumenti u kojima se politika stavlja iznad zakona duboko su pogrešni.
Bogatstvo i moć Amerike počivaju na dva stuba: univerzitetima i preduzećima. Univerziteti proizvode ideje i obrazovanje, a preduzeća investicije i inovacije. Čini se da Trump želi da uništi oba.
Trump je svoje pristalice iz redova elite okupio obećanjem da će im ispuniti želje, ali njihove vizije Amerike se bitno razlikuju. Izbio je oštar sukob između ekonomskih nacionalista i tehno-desnice.
U raspravu o usponu i vladavini američkog predsednika umešao se i sam Tramp, nudeći svoje tumačenje izjavom koja se pripisuje Napoleonu, da „onaj ko spasava svoju zemlju ne krši nijedan zakon“.
Izgleda da je ulazak Ukrajine u NATO, nakon što Rusija bude potisnuta na granice iz 2014, jedini strateški cilj o kom se lideri EU usuđuju da razmišljaju od početka ruske invazije pre tri godine.
Zapad se priprema za rat. Nemačka vlada razvija aplikaciju za pronalaženje najbližeg skloništa dok mediji objavljuju simulacije ratnih scenarija u kojima Rusija napada arktička ostrva Norveške.
Samo nekoliko nedelja pre saveznih izbora 23. februara, Nemačka je doživela politički zemljotres. Prekršena je norma demokratskih političkih partija protiv saradnje s krajnjom desnicom.
Tačne razmere štete koju će globalna ekonomija pretrpeti zbog Trumpovih nepromišljenih poteza u krajnjem ishodu zavisi od toga kako će druge zemlje odgovoriti na njegove mere.
Demonstranti u Srbiji nastoje da izazovu kratak spoj u procesu u kom je vladajuća stranka zarobila državu. Pokazali su da poziv na red i zakon može biti subverzivniji od anarhičnog nasilja.
Posledice nepoverenja prema naučnicima uticaće ne samo na javno zdravstvo, nego i na politike usmerene na klimatske promene i druga visoko politizovana naučna pitanja.
Najveća briga kineskih lidera nisu najavljene visoke carine za kineske proizvode. Oni znaju da je to Trumpu važnije kao politički i simbolički čin, nego kao ekonomsko oružje.
Standardno tumačenje rusko-ukrajinskog rata kaže da je to „sudar kultura“ zapadnog liberalizma i tradicionalnog ruskog autoritarizma. A Putin je u stvari tek jedan u nizu ubilačkih modernizatora.
Trump obećava da će uvećati carine za robu iz Kine, Evrope, Meksika, čak i Kanade. Koliko štete će to napraviti ne zavisi samo od obima zahvata ovih mera, nego i od svrhe koju treba da ispune.
Nikada nije bilo više moći u rukama tako malog broja ljudi kao što je to danas slučaj sa zapadom. Možda to znači da je moć zapada osuđena na propast?
Trump preti da će prvog dana na vlasti uvesti carine na robu iz Kanade, Kine i Meksika u iznosu od 25 odsto. Uvoz će se, naravno, smanjiti. Ali smanjiće se i američki izvoz.
Nije bilo velike, odlučujuće bitke. Režim Bašara al-Asada se prosto urušio kao kuća od karata. Pobedila je ona strana koja je zapravo bila spremna da se bori i umre za svoj cilj.
Zemlje srednjeg ranga sa značajnim učešćem u globalnim i regionalnim ekonomskim tokovima, odbijaju da se svrstaju uz SAD ili Kinu. Njihovi lideri ne žele svet u kom će morati da biraju stranu.
Vodeće trgovinske sile sve češće pribegavaju unilateralnim potezima za zaštitu svojih interesa. Kad bismo se bar složili da nije lepo osiromašiti suseda.
Delimičnom suspenzijom demokratije, Makron je zadržao krajnju desnicu van vlasti i vratio stabilnost. Budući da je neofašizam u globalnom usponu, slične mere mogu se pokazati neophodnim i drugde.
Kada su 1. oktobra Izraelske oružane snage pokrenule „ograničenu kopnenu operaciju“ u Libanu, mnoge je ta fraza podsetila na ruski eufemistički opis sopstvene invazije kao „specijalne vojne operacije“.
Možda je nemoguće boriti se protiv klimatskih promena, podsticati srednju klasu u naprednim ekonomijama i smanjiti globalno siromaštvo. Bilo koja kombinacija dva cilja ide na štetu trećeg.
U senci ratova koji nam okupiraju pažnju, besne okrutni sukobi u Africi. Oni su proizvod kontinuirane ekonomske kolonizacije: ne samo sa Zapada, već i iz Kine, Rusije i bogatih arapskih zemalja.
Bivši predsednik Evropske centralne banke Mario Draghi kaže da ako Evropa ne preduzme određene korake, „izgubiće razlog za postojanje“.
Nedavni neredi u Ujedinjenom Kraljevstvu pokazali su nesposobnost i liberala i levičara da smisle kako da se obrate radničkoj klasi koju privlači krajnja desnica. Evo četiri lekcije.
Pametni antipopulisti treba da usmere svoju retoričku vatru na lidere populista, a ne na njihove pristalice. Dž.D. Vens je „uvrnut“ jer je opsednut kontrolom ženskih tela i kažnjavanjem onih bez dece.
Ceremonija otvaranja Olimpijade bila je manifestacija istinskog evropskog kulturnog nasleđa, kritika konzervativnog nacionalizma, ali i politički korektnog moralisanja.
Pokušaji mobilizacije u ime našeg zajedničkog ekološkog stanja stalno propadaju. Svi znamo da smo deo prirode i da naš opstanak u potpunosti zavisi od nje, pa ipak se ta svest ne pretvara u delo.
Macronova odluka da raspiše vanredne izbore je pokazala da strategija izgradnje snažnog centrizma u Francuskoj nije donela rezultate. Ostali evropski lideri treba da imaju to na umu.
Širom zapada, neuspeh drakonskih sankcija da slome rusku privredu, kao i otpornost kineskih visokotehnoloških kompanija na udare oštrih sankcija, raspiruju mešavinu nihilizma i šovinizma.
Džulijan Asanž se vraća u mnogo gori svet od onog koji je ostavio za sobom. Pandemije, ratovi i rasprostranjeni ekološki slom suočavaju nas s pitanjem u kom smislu smo mi slobodni?
Da parafraziram klasičnu scenu iz braće Marks: Evropa možda govori i ponaša se kao da se kreće udesno, ali ne dajte da vas to zavara; Evropa stvarno ide radikalno udesno.
Konvencionalna mudrost koja kaže da se izrazito nacionalističke stranke ne mogu ujedinjavati preko državnih granica odraz je političkog samozadovoljstva i nepoznavanja istorije.