Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić

Iako tek nedavno osnovana, Mreža akademske solidarnosti i angažovanosti (Masa) dobila je značajnu pažnju i pobudila različita očekivanja članova akademske zajednice i društveno angažovanih pojedinaca. Bilo je jasno da za ovakvom organizacijom postoji potreba u akademskoj i široj društvenoj zajednici. Mada polaskani time, nismo izgubili iz vida ni rizike koje to nosi. Ipak, zahtev koji nam je prošle nedelje postavio naš kolega Ognjen Radonjić u otvorenom pismu objavljenom na sajtu Peščanika dočekali smo u velikoj meri zatečeni. Razlog za to je javno iznet stav da, iako smo istomišljenici po mnogim značajnim pitanjima, sada treba da se opredelimo za jednu od strana u sukobu povodom kandidature drugog kolege Slobodana Cvejića za člana REM-a, a na predlog poslaničke grupe „Srbija pobeđuje – Aleksandar Vučić“ Skupštine AP Vojvodine. Zbog sleda događaja koji je doveo do istupanja iz Mase nekoliko uglednih članova osećamo potrebu da, u svoje lično ime, pred javnost iznesemo mišljenje o tome, bez želje da otvaramo polemiku.

U čemu je problem?

Neupućenom čitaocu razlozi za ovaj tekst mogu izgledati kao neslaganje velikih razmera unutar akademske zajednice, ali to zapravo nije slučaj. Problem koji se pojavio može se svesti na sledeće pitanje: Da li je kandidatura Slobodana Cvejića za mesto u REM-u od strane poslaničke grupe SNS dovoljan razlog za isključenje iz organizacije?

Za kolegu Radonjića pre svega, ali i još neke od naših članova, odgovor na to pitanje je potvrdan. S tog stanovišta, tvrdi se da se ovom kandidaturom dovodi u pitanje kredibilnost Mase kao organizacije koja okuplja članove akademske zajednice. Da se menja njen karakter u meri da nije moguće biti u istoj organizaciji sa osobom kandidovanom za nezavisno regulatorno telo od strane poslanika vladajuće stranke. Argument na kojem je utemeljeno pomenuto stanovište je pojačan tezom da je samo prihvatanje kandidature saučesništvo u kolektivnom poduhvatu urušavanja države i društva.

S druge strane, za ne mali broj članova akademske zajednice i Koordinacionog odbora Mase takav odgovor je upitan. Preovlađuje stav da sama kandidatura za neku javnu funkciju, pa čak i kad predlog dolazi od strane vladajuće partije, nije dovoljan razlog da bilo koga, pa samim tim ni kolegu Cvejića, isključimo iz naše zajedničke organizacije. Ovo drugačije stanovište potkrepljuje i činjenica da kolega Cvejić nije kandidovan u REM kao član Mase, nego kao profesor sociologije Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Dalje, kolegu Cvejića nije predložila Masa, on nije član ni jednog upravljačkog tela ove organizacije, nego jedan od mnogih članova koji su podržali njeno osnivanje i član jedne od devet radnih grupa angažovanih na rešavanju značajnih akademskih pitanja. Stoga je i prevladao stav da nije na prvom mestu na Masi da sudi o javnom angažmanu profesora Cvejića, jer svoju kandidaturu nije zaslužio delovanjem u njoj, niti se Masa u svom delovanju primarno fokusira na rad REM-a kao nezavisnog regulatornog tela za elektronske medije.

Pošteno je i priznati da je ovakvo viđenje izazvalo neslaganja u Koordinacionom odboru Mase. Međutim, nije prihvaćen predlog za isključivanje člana za kojeg se u ovom trenutku ne može tvrditi da je povredio bilo koji od principa za koje je Masa opredeljena u svom radu. Sa izuzetkom kolege Janka Baljka, ovakav stav su podržali svi članovi Koordinacionog odbora Mase. Preovladalo je mišljenje da veliki broj članova Mase ima ili će u perspektivi prihvatiti različite javne angažmane i funkcije mimo svog delovanja u Masi i da se ne može govoriti o njihovom isključivanju iz organizacije sve dok se ne pokaže da takvim svojim angažovanjem nedvosmisleno krše načela Mase i time dovode u pitanje ugled organizacije. U tom smislu i angažman kolege Cvejića u REM-u biće pod budnim okom Mase koja će javno i bez dvoumljenja ukazati na eventualno kršenje njenih načela ukoliko do toga dođe. Delovanje Mase mora prvenstveno biti zasnovano na principima i usmereno na odbranu javnog interesa. Svaki član ili članica Mase mogu biti procenjivani isključivo na osnovu ličnih postupaka u svetlu ovih principa. Svaki član ili članica Mase imaju naše poverenje dok se ne dokaže suprotno.

Naglašavamo da Masa nije zamišljena kao opoziciona organizacija opšteg tipa koja će prestati da postoji onda kada se završe nepočinstva ovog režima. Naše lično neslaganje sa delovanjem režima jeste značajan deo ovog problema, ali je ipak samo jedan deo. Naš zadatak nije da sve gledamo kroz vizuru Aleksandra Vučića i da dokazujemo ko mu je oštriji protivnik, već da se fokusiramo na probleme koje želimo da rešavamo. Kandidaturu kolege Cvejića, u ovom trenutku i pre nego što je stupio na dužnost, mi ne vidimo kao objektivnu prepreku ostvarenju naših ciljeva. Objektivna prepreka našoj misiji koja insistira na solidarnosti jeste podela između onih koji do rešenja žele da dođu dijalogom unutar organizacije i onih koji pomenuti slučaj vide kao razlog za istupanje iz organizacije uz dizanje prašine u javnosti. Masu nije oslabila kandidatura jednog njenog člana za javnu funkciju, već javno prozivanje organizacije zasnovano na nerazumevanju principa zajedničkog delovanja bez kojeg nema promena ka kojima težimo.

Gde je naša odgovornost?

Na osnovu pojedinih reakcija, čini se da bi nas deo članova mogao smatrati odgovornim ukoliko kroz Masu ne uspemo da radikalizujemo kao borbu akademske zajednice protiv vlasti i jasno se suprotstavimo režimu. Ovo vidimo kao taktičko neslaganje. Masa, što je od početka bilo jasno predočeno i članovima i javnosti, nije zamišljena kao organizacija koja treba da vodi frontovske borbe protiv režima i da reaguje na svaku nepodopštinu koju on počini. Za to postoje druge organizacije i mnogi članovi Mase su aktivni u njima. Masa je zamišljena da se bavi problemima koji opterećuju akademsku zajednicu ne čekajući da režim padne, da se opozicija konsoliduje, da dođe do opšte pobune ili da velike sile odustanu od podrške režimu Aleksandra Vučića. Ovo dokazuju sve dosadašnje akcije sprovedene tokom kratkog vremena njenog postojanja, a koje se mogu videti na sajtu Mase. Na spisku sprovedenih akcija su zahtev za oduzimanje doktorata Siniši Malom, za razrešenje Zukorlića, peticija za očuvanje autonomije Pravoslavno-bogoslovskog fakulteta, podrška koleginicama u Nišu i Jagodini, reagovanje na konkurse ministarstva i Fonda za nauku, tekst o akademskim dostignućima Marka Atlagića koji je više puta sa skupštinske govornice brutalno i na najvulgarniji način vređao članove akademske zajednice, kao i ustavna žalba na Zakon o naučnoistraživačkoj delatnosti o čemu smo obavestili javnost na konferenciji za novinare održanoj 11. februara 2020. godine. O efikasnosti ovakvog načina delovanja govori nervozna reakcija institucija kojima smo se obraćali ovim povodima.

Ovakav način rada je možda manje vidljiv, zahtevniji i traži više napora, ali mi čvrsto verujemo da postavlja trajnije osnove za zaštitu autonomije univerziteta i naučnog rada, a u krajnjem i za delegitimaciju režima koji pokušava sve sfere života da stavi pod svoju kontrolu. To ne znači nikakvo skrivanje ili gledanje sa visine, nego brigu o konkretnim ljudima i rešavanje konkretnih problema sa prihvatanjem svih rizika i pretnji koje takav angažman nosi. Voleli bismo da i ljudi drugih profesija prihvate takvu odgovornost i sigurni smo da bi to dovelo do toga da živimo u boljem društvu i da taj boljitak ne bi zavisio od milosti bilo koje vlasti.

Šta dalje?

Razumemo nezadovoljstvo jednog broja naših kolega zbog situacije u kojoj smo se našli povodom kandidature Slobodana Cvejića za člana REM-a, jer ga i lično u izvesnoj meri osećamo. Žalimo zbog istupanja iz Mase jednog broja naših uglednih članova, uvaženih kolega i prijatelja, ali poštujemo njihov stav i njihovu odluku. Ipak, u donošenju konkretnih odluka u ime organizacije na čijem smo čelu obavezuje nas i samo ime Masa koje sugeriše da su naša osnovna obeležja solidarnost i društveni angažman. Osećamo obavezu da gradimo mrežu koja će biti delotvorna i štititi ne samo aktivne članove, nego sve pojedince unutar akademske zajednice čiji status i dostojanstvo jesu ugroženi. Spremni smo da delujemo solidarno kao pojedinci i izvan ovih okvira onda kada procenimo da reagovanje postaje naša građanska dužnost. Ovakva vrsta angažmana zahteva od nas da privremeno stavimo u zagrade naša lična osećanja, međusobne sporove i neslaganja jer smo svesni koliko je lako srušiti ono što se s mukom napravi. Sudeći po prvim reakcijama, Masa je na dobrom putu.

Istinska solidarnost ne prestaje tamo gde se mišljenja razmimoilaze. Ukoliko se podrška uslovljava saglašavanjem sa jednim viđenjem problema onda solidarnost ustupa mesto uceni. Oni koji pretenduju da nameću pravila igre zapravo svesno ili nesvesno instrumentalizuju druge u korist ostvarenja posebnih interesa. Masa nema nameru da bilo kome nameće ispravno viđenje i spremno će pružati podršku svim članovima i članicama akademske zajednice kada su im prava i akademske slobode ugrožene i kada zatraže podršku u želji da svojim angažovanjem doprinesu rešavanju važnih problema na transparentan i društveno odgovoran način.

Kao mlada organizacija, sa relativno skromnim kapacitetima i bez resursa, čije dnevno delovanje zavisi od entuzijazma i slobodnog vremena desetak ljudi, Masa još nije razvila mehanizme za rešavanje nekih problema koji su važni u akademskoj zajednici. Pitanje odgovornosti njenih članova za javno delovanje jeste jedno od takvih pitanja. Uvažavajući međusobno različita mišljenja i stavove, podržavajući jedni druge u suočavanju sa brojnim problemima i izazovima unutar akademske zajednice, nastojaćemo da sva osetljiva pitanja rešimo unutar organizacije. U tome ćemo delovati transparentno i nastaviti redovno da obaveštavamo javnost zainteresovanu za pitanja akademskih sloboda, autonomije univerziteta, akademske čestitosti, stručnosti i društvene odgovornosti članova akademske zajednice kao osnovnih principa na kojima se zasniva delovanje MASE.

Galjina Ognjanov, Đorđe Pavićević i Gazela Pudar Draško, članovi Izvršnog odbora Mase.

Peščanik.net, 17.02.2020.

Srodni linkovi:

MASA – Povodom kandidature za REM

Ognjen Radonjić – Puno sreće g-dine Cvejiću

Slobodan Cvejić – Demanti

Ognjen Radonjić – Otvoreno pismo Mreži akademske solidarnosti

Vladimir Ilić – Naprednjaci i još jedan slučaj plagijata

Vladimir Ilić – V.d. dekana Filozofskog fakulteta učestvuje u prikrivanju plagijata

Dejan Ilić – Kratak komentar na demanti

ŽIVKOVIĆ/SAMARDŽIĆ – Demanti

Milan R. Vukićević – Moja razmišljanja o plagijatima i izborima profesora

Milan Vukomanović – Malo zataškavanje među prijateljima

Vesna Pešić – O uzrocima masovnih plagijata

Vladimir Vuletić – Malo ubistvo među prijateljima ili zloupotreba pojma plagijat

Vladimir Ilić – Sociolog i plagijat