Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić

Jeste, bila je ovo još jedna od gorih godina u nizu, jer u tom nizu, od 2012. naovamo, svaka naredna godina gora je od prethodne. Ne treba sumnjati, 2023. glatko će nastaviti niz. Ako se ne dogodi čudo. A, znamo, neće se dogoditi. No ostavimo 2023. na miru. Kad dođe, bavićemo se njome. Vratimo se na pobedu, kao reč (s kraja) godine.

O tome smo već govorili, kod nas reči ne znače isto što i drugde. Recimo, englesko victory ili, ako hoćete, crnogorsko pobjeda nije ni blizu isto što i naša pobeda. Srpski i crnogorski jedan su jezik, negoduje čitalac, i to srpski, naravno. Možda je čitalac i u pravu, ako govori o tom nekom zajedničkom srpskom jeziku od pre. Ali danas, to su dva sasvim različita jezika što se vidi i u razlici između pobede i pobjede.

U engleskom ili, ako hoćete, crnogorskom, victory odnosno pobjeda znače uspeh ili povoljan rezultat izboren u nekoj borbi. I kod nas je bilo tako donedavno. Ali sada, kod nas pobeda znači isto ono što u tim nekim drugim jezicima denotira reč poraz (englesko defeat). I o tome smo pisali: rekli smo da Vučić naprosto ne može da izgubi, zato što on svoje poraze spokojno proglašava pobedama.

Jeste, kao ovo sad na severu Kosovu: za njega je to pobeda, a za sve ostale je barem ništa, ako ne baš i poraz. Ništa u smislu da se ništa nije postiglo. S barikada su se Srbi vratili tamo gde su bili pre barikada. Da pokušamo da to predstavimo jednim jednostavnim dijagramom: Srbi su s tačke A stigli na B(arikade), odakle je trebalo da dođu do C (šta god bilo C). Ali, nisu došli, nego su se vratili na A.

Uprkos vatrometu oko B: i najviši stepen borbene gotovosti, i šest haubica na putu, i škole ne rade, i on line nastava s barikada za decu izvan škola… Neka čitalac nastavi niz. I sve to za pobedu i… za šta još? Je l sad Albanaca u redovima kosovske policije na severu Kosova manje ili više nego pre barikada? Više ih je, i to mnogo. Pa je l to pobeda za Srbe na Kosovu ili poraz? Pobeda, naravno, kaže Vučić.

Dobro, negoduje čitalac, nije samo više policajaca Albanaca na severu Kosova, pušten je i uhapšeni Srbin. Istina, pušten je, da bude u kućnom pritvoru. Ali, zašto je uopšte bio uhapšen? Pa zato što je Vučić krenuo po još jednu pobedu. Čitalac se priseća, sve je krenulo od tablica. Vlasti u Prištini tražile su da se konačno sprovede dogovor iz 2016. Vučić je rekao, ne može i onda naredio da svi Srbi izađu iz institucija na Kosovu.

Priština pošalje na sever policiju iz drugih delova Kosova i raspiše izbore da se popune ispražnjene institucije. Srbi se pobune i jedan Srbin bude uhapšen. Na hapšenje Srbina, ostali Srbi, po nalogu Vučića, podignu barikade. I stoje barikade dve nedelje. Pored barikada i najviša borbena gotovost i šest haubica. Posle dve nedelje, Srbina puste iz jednog pritvora da bude u drugom, kućnom pritvoru. Pobeda.

Pošto je postignuta pobeda, da se sklone barikade, naredi Vučić. I barikade se sklone. Ali, policajci Albanci ostanu na severu Kosova. Pobeda. Kako pobeda? Kosovska vojska sad više ne sme na sever, objasni Vučić. Ali, Kosovo nema vojsku. Jeste, zna Vučić, nije vojska nego bezbednosne snage. E, te snage ne mogu na sever. Pa dobro, šta će na severu, kad sad tamo ima više albanskih policajaca nego što ih je bilo ranije.

E, a šta je bilo s tablicama. U Srbiji se više neće izdavati registarske tablice za sever Kosova, dogovorio Vučić. Pobeda.

Ne vredi logika, Vučić viče pobeda i hor ponavlja za njim – pobeda. Treba to uporno naglašavati, Vučić ne može da izgubi ako ovako izgledaju njegove pobede. On nije samo samoproglašeni gospodar Srbije (bez Kosova); on je i neprikosnoveni gospodar srpskog jezika. On ima silu da reči isprazni od njihovog uobičajenog značenja i u njih ulije… pa uglavnom šta god mu padne na pamet.

Na Kosovu se ne brani Srbija, pogotovo ne od tamošnjih Albanaca. Na Kosovu, kao i širom Srbije, valjalo bi braniti sam srpski jezik i to ne od Albanaca i Kurtija, nego od Vučića. Ovo što se dogodilo na severu Kosova ni po jednom rečniku ne može biti pobeda, ali rečnici kao i zdrava pamet čisti su višak u Srbiji pod Vučićem, kao i na severu Kosova. Pošto je tako, hajde da pogledamo kako izgleda pobednička Srbija na kraju 2022.

Širom Srbije vozovi iskaču iz šina. Pobeda. Iz vagona curi otrov. Pobeda. Otrovani ljudi umiru. Pobeda. Deca stradaju u obdaništima. Pobeda… Čitalac dalje može i sam. Ja ću pak nabrajanje završiti – ruskom jelkom usred Beograda. Pobeda, zar ne? Srećna nam ruska 2023.

Peščanik.net, 30.12.2022.

KOSOVO
NOVE GODINE, BOŽIĆI I OSTALI DUPLIKATI

The following two tabs change content below.
Dejan Ilić (1965, Zemun), urednik izdavačke kuće FABRIKA KNJIGA i časopisa REČ. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, magistrirao na Programu za studije roda i kulture na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti i doktorirao na istom univerzitetu na Odseku za rodne studije. Objavio je zbirke eseja „Osam i po ogleda iz razumevanja“ (2008), „Tranziciona pravda i tumačenje književnosti: srpski primer“ (2011), „Škola za 'petparačke' priče: predlozi za drugačiji kurikulum“ (2016), „Dva lica patriotizma“ (2016), „Fantastična škola. Novi prilozi za drugačiji kurikulum: SF, horror, fantastika“ (2020) i „Srbija u kontinuitetu“ (2020).

Latest posts by Dejan Ilić (see all)