Od autentičnosti do volje
Za Hanu Arent, volja je sredstvo za ostvarenje naše slobode, obećanje da uvek možemo biti drukčiji nego što jesmo, kao što i svet može biti drukčiji. Skratila je kosu i počela da puši.
Za Hanu Arent, volja je sredstvo za ostvarenje naše slobode, obećanje da uvek možemo biti drukčiji nego što jesmo, kao što i svet može biti drukčiji. Skratila je kosu i počela da puši.
Preuzmite knjigu Hane Arent „Mišljenje i delanje u mračnim vremenima. Izbor tekstova objavljenih na Peščaniku“. Papirno izdanje u knjižari Beopolis u holu Doma omladine u Beogradu.
Predgovor za novu knjigu Peščanika – Imate li Ljude u mračnim vremenima? „Nemamo“, odgovorio je prodavac, „ali mi smo ti ljudi“.
Prikaz novih knjiga o Hani Arent i reprinta njene prve knjige – „Ne rađamo se jednaki, već to postajemo kao članovi neke grupe snagom zajedničke odluke da jedni drugima garantujemo prava.“
Glavni test je modernost. Makijaveli je moderan jer kao i svaka od naših deset ličnosti kojima ćemo se baviti tvrdi da je otkrio nešto novo. Posle Marksa niko više, ali to je i kraj političke nauke.
Dok su u leto 1940. Hana Arent i njen muž u Montobanu čekali vizu, nisu padali u očajanje. Uživali su u vožnjama biciklom po francuskim predelima i u detektivskim romanima Žorža Simenona.
Suština Arentinog neslaganja sa Marksom tiče se većeg značaja koji ona pripisuje političkim u odnosu na socijalna prava. Ova teza je najdetaljnije razvijena u njenoj knjizi O revoluciji (1963).
Iz nove knjige „Svetla budućnost: radikalna odbrana čoveka“: Pobune radničke klase s početka 20. veka, i njihov neuspeh, objašnjavaju gotovo sve ono što Arent bira da ne objasni o usponu totalitarizma.
Srela sam ga kad smo oboje bili u poznim godinama – u dobu kada laka, dugo sticana bliskost prijateljstva iz rane mladosti više nije moguća, jer nije ostalo dovoljno života koji bi se mogao podeliti, ili se bar nama tako čini.
Totalitarizam počinje s prezirom prema onom što imate. Sljedeći korak je misao: „Stvari moraju da se promijene, sve je bolje od ovog”. Totalitarni vladari organizuju ovu vrstu masovnog sentimenta.
Uloga obrazovanja u svim političkim utopijama pokazuje u kolikoj meri se čini prirodnim da se stvaranje novog sveta započinje s onima koji su po rođenju novi.
Istina ima obavezu, ako ima ijednu, da kontroliše moć. To je njena jedina funkcija. Da kažu istinu – to je jedina odgovornost intelektualaca, ukoliko su intelektualci.
NOVA REČ! Branko Vučićević (1934-2016), Nenad Dimitrijević, Čarls Reznikov, Dean Duda, Biljana Stojković, Zoran Grozdanov, Nenad Veličković; Michael Rosen, L.P. Benezet, Hana Arent, Michael W. Apple, Nenad Jovanović, Jelena Lalatović, raša kominac radoslav…
Povodom Međunarodnog dana sećanja na žrtve Holokausta ponavljamo intervju Hane Arent iz 1964. za nemačku televiziju: Jaspers je rekao: „Naravno da ste Nemica!“, a ja sam rekla: „Nisam i to se vidi“.
Treći program Radio Beograda – Retko emotivan tekst autorke iz 1943. godine, o izbeglištvu Jevreja u svetu zahvaćenom Drugim svetskim ratom.
Jedan od sporednih proizvoda borbe između slobodnog i totalitarnog sveta je tendencija da se ovaj konflikt interpretira u religioznim terminima. Komunizam je, kažu nam, nova “sekularna religija”.
Povodom Dana sećanja na holokaust: Htela sam da kažem da zlo nije radikalno, da nema dubinu i da je zato tako teško misliti o njemu. Zlo je površinski fenomen; umesto da bude radikalno ono je samo ekstremno.
Iz upravo objavljenog kritičkog izdanja pisama prijateljima: bolje ću te ljubiti nakon smrti.
Snimljeno u New Yorku dan prije Heideggerovog rođendana (26.9.1969) i emitovano u Noćnom studiju Bavarskog radija.
Pokvarenost srca nije neophodna za činjenje velikih zlodela. Stoga bi upotreba mišljenja bila potrebna kao preventiva zlu.
Njemačka je nova novcijata od glave do pete. Prilično neprijatno. Sve zastrto nekom navodnom restauracijom.
Ono što u ovom pokretu u zapadnoj Evropi i Americi izaziva podozrenje je nekakav čudni očaj, kao da učesnici znaju da će biti razbijeni.
Niko ne želi da bude loš, a oni koji i pored toga postupaju loše upadaju u absurdum morale – moralni apsurd.
Kakva god bila slika Amerike u inostranstvu, ona je refleksija stvarnog stanja u ovoj zemlji i sadrži ocenu njene uloge u međunarodnoj politici.
Svedoci smo, već više od deset godina, stalno rastućeg interesovanja među intelektualcima za relativno novi fenomen masovne kulture.
Naša potraga za smislom je istovremeno i potaknuta i frustrirana našom nesposobnošću da ga proizvedemo. Od početka XX veka širenje besmisla je bilo praćeno gubitkom zdravog razuma.
Nikad u svom životu nisam “volela” nijedan narod ni kolektiv – ni nemački, ni francuski, ni američki, ni radničku klasu… Ja zaista volim “samo” svoje prijatelje.
Od oko 2000 esesovaca koji su služili u Aušvicu, izabrana je “šaka nepodnošljivih slučajeva” i optužena za ubistvo.
Temeljnu političku stvarnost našeg vremena određuju dve činjenice: ona se zasniva na “nacijama”, i nju u samom temelju ugrožava “nacionalizam”.
Moram da vas zamolim da ovaj izraz shvatite kao suprotnost političkoj odgovornosti koju svaka vlast preuzima za dela i nedela svojih prethodnika.
Saveznički slogan „samo mrtav Nemac je dobar Nemac“ zasniva se na činjenici da antinacistu možemo identifikovati samo onda kad ga nacisti obese.