Mijat Lakićević, rođen 1953. u Zaječaru, završio Pravni fakultet u Beogradu 1975, od 1977. novinar Ekonomske politike (EP). 90-ih saradnik mesečnika Demokratija danas (ur. Zoran Gavrilović). Kada je sredinom 90-ih poništena privatizacija EP, sa delom redakcije stupa u štrajk. Krajem 1998. svi dobijaju otkaz. 1999. sa kolegama osniva Ekonomist magazin (EM), gde je direktor i zam. gl. i odg. ur, a od 2001. gl. i odg. ur. 2003. priređuje knjigu „Prelom 72“ o padu srpskih liberala 1972. 2006. priređuje knjigu „Kolumna Karikatura“ sa kolumnama Vladimira Gligorova i karikaturama Coraxa. Zbog sukoba sa novom upravom 2008. napušta EM (to čine i Vladimir Gligorov, Predrag Koraksić, Srđan Bogosavljević…), prelazi u Blic, gde pokreće dodatak Novac. Krajem 2009. prelazi u NIN na mesto ur. ekonomske rubrike. U aprilu 2011. daje otkaz i sa grupom kolega osniva nedeljnik Novi magazin, gde je zam. gl. ur. Dobitnik nagrade Zlatno pero Kluba privrednih novinara. Bio je član IO NUNS-a. Sa Mišom Brkićem ur. TV serije od 12 debata „Kad kažete…“. Novije knjige: 2011. „Ispred vremena“ o nedeljniku EP i reformskoj deceniji u SFRJ (1963-73); 2013. sa Dimitrijem Boarovim „Kako smo izgubili (Našu) Borbu“; 2020. „Desimir Tošić: Između ekstrema“; 2022. „Zoran Đinđić: prosvet(l)itelj“.

Foto: Predrag Trokicić

Neprelazna vlada

Srbiji je potrebna vlada koju Vučić, ali ni bilo ko drugi, neće moći da izigra i zloupotrebi, i koja će uspešno obaviti svoj glavni, praktično jedini zadatak – da pripremi nove izbore.

Foto: Ivana Tutunović Karić

Spiskom na spisak

Svačiji rad treba da bude podvrgnut javnoj kritici, ali mislim da su spiskovi „stranih plaćenika“ i zahtevi da se svi izjasne o nečemu o čemu u principu pojma nemaju, vrlo loše ideje.

Foto: Peščanik

Hajka na Željka

Od svog povratka Obradović je nastojao da se strasti u srpskoj košarci smire, ponašanje upristoji i odnosi normalizuju, ali su ti pokušaji bili praćeni ciničnim komentarima i ruganjem.

Foto: Katarina Đekić

Diskretni heroji

Svuda okolo bukti rat, samo u Srbiji mir, stabilnost, napredak. Tako Aleksandar Vučić zamišlja budućnost, tačnije takvu budućnost u predizbornoj kampanji obećava građanima Srbije.

Foto: Rade Vilimonović

Asanž i Navaljni

Razlika između Zapada i Putina je kao između Džulijana Asanža i Alekseja Navaljnog. Asanž je živ, a Navaljni je mrtav. Dakle, razlika između Zapada i Putina je kao između života i smrti.

Foto: Predrag Trokicić

Dva minuta druže

Za dve nedelje, 31. januara, zastariće ključni dokaz o saobraćajnoj nesreći na autoputu između Niša i Leskovca, na naplatnoj rampi kod sela Doljevac, u kojoj je poginula Stanika Gligorijević.

Foto: Predrag Trokicić

BRIKS u Srbiji

Prošlonedeljni samit BRIKS-a u Johanesburgu iskorišćen je u beogradskim režimskim medijima za još jednu kampanju u korist ove organizacije, sa sve zalaganjem da i Srbija postane njen član.

Foto: Peščanik

Varvari na vratima

Aleksandar Vučić ne razume zapadnu civilizaciju. Zato je i ne voli, mada to nije bitno. Podnosi je kao što je Miloš Obrenović podnosio turski jaram, pokušavajući da prevari Brisel kao „kodža“ Stambol.

Foto: Predrag Trokicić

Za(š)to nema rasta

Srpskoj ekonomiji ne cvetaju ruže, osim eventualno šipka. Nije dovoljno da država investira, neophodno je da država ne bude partijska, nego pravna i da privreda ne bude zarobljena, nego slobodna.

Foto: Predrag Trokicić

Malina i država

Videći da tu ima para, a i glasova, aktuelna vlast je poslednjih desetak godina počela da se intenzivno upliće na tržište. Država sad preti „kontrolom tokova novca i porekla maline“.

Foto: Predrag Trokicić

Napredak

Pre pola veka nije bilo privrednih sloboda. Danas je privredni sistem uglavnom usklađen sa razvijenim zapadnim društvima, ali Srbija suštinski i dalje pati od istih boljki.