Plate i primanja
Plate u javnom sektoru su prema podacima republičkog zavoda za statistiku u januaru 2018. bile za petinu veće nego u privatnom. U privatnom je prosek bio oko 46, a u javnom oko 56 hiljada dinara.
Plate u javnom sektoru su prema podacima republičkog zavoda za statistiku u januaru 2018. bile za petinu veće nego u privatnom. U privatnom je prosek bio oko 46, a u javnom oko 56 hiljada dinara.
Nezapaženo je prošla vest da je konačno utvrđen broj neporeskih nameta koje plaćaju građani, preduzetnici i preduzeća u Srbiji. Dakle, svi oni, to jest svi mi plaćamo tačno 591 neporeski namet.
Da li je Francuska banana republika? Ne znam. Ali znam da francuska kompanija Vansi tamo postavlja upravu u 12 aerodroma. Uzmimo onda Portugal. Tamo Vansi upravlja sa 10 aerodroma…
Možda niste primetili, ali ovih dana se desila poprilična „frka“ oko izvoza jabuka u Rusiju. Naime, da bi bio sprečen reeksport jabuka iz Poljske, Vlada je donela uredbu o strogim uslovima za izvoz.
Ovo je treća godina zaredom da imamo suficit u budžetu. Nikad se to od Drugog svetskog rata nije desilo. To je juče, 16. marta, izjavio predsednik Srbije Aleksandar Vučić. Ni kraćih rečenica, ni većih neistina.
Šta je nudila opozicija osim populizma, nacionalizma i antievropejstva? Koga je mogla da (re)animira? Opozicija (i „njeni“ analitičari) gurnuli su građane u ruke Vučiću. I nastavljaju da ih guraju.
Beograd je pokazao budućnost Srbije, a Beograđani veću zrelost od svoje političke elite. Što je najvažnije, beogradski izbori su pokazali da biračko „telo“ zna šta hoće, ali da to ne zna „glava“.
Building managers have become a new division of SPP’s political army. They visit tenants and ask them to register themselves as sure voters for the list “Aleksandar Vucic – because we love Belgrade”.
U nedelju 4. marta počinje „srpski Davos“. Prema najavama organizatora (Saveza ekonomista Srbije i Udruženja korporativnih direktora) na Kopaonik biznis forumu se očekuje 1.500 učesnika.
Upravnici zgrada su postali nova armija u političkoj vojsci SNS-a. U zgradama koje su zauzeli oni obilaze stanare i od njih traže sigurne glasove za listu „Aleksandar Vučić – zato što volimo Beograd“.
U predizbornoj halabuci je nezapaženo prošla vest da „država osniva registar neplaćenih računa“. Od 1. marta privrednici će svoje fakture prijavljivati državnoj blagajni, to jest Upravi za trezor.
Transparency Serbia announced that our country ranked 62nd in the big international Open Budget Index survey for 2016. The list covers 115 countries, which means that we are in the bottom half.
Vlast koja je protekle četiri godine upravljala srpskom prestonicom nema baš mnogo čime da se pohvali. Učinak gradskih vlasti, plastično govoreći, mogao bi se izraziti ovako: čuvali činovnike, žrtvovali građane.
Prikaz knjige Vladimira Jovanovića, Aleksandre Vuletić i Momira Samardžića „Naličja modernizacije. Srpska država i društvo u vreme sticanja nezavisnosti“, o pet centralnih decenija 19. veka.
Poslovanje javno-komunalnih preduzeća: manjak 250 miliona evra godišnje, subvencije 200 miliona evra godišnje, višak zaposlenih 15% (10.000), dug 220 miliona evra, docnje 150 miliona evra.
Transparentnost Srbija je krajem januara objavila da je naša zemlja u velikom međunarodnom istraživanju „Indeks otvorenosti budžeta“ za 2016. zauzela 62. mesto (na listi od 115 zemalja).
Za neki dan, 7. februara, navršiće se 10 godina od njegove smrti. A kao da je prošlo 100 godina, takav ga je zaborav prekrio. U stvari, verujem da će za jedan vek sećanje na Tošića biti vrlo živo.
Ubistvo Olivera Ivanovića je pokazalo da Vučić, uprkos svim naporima i Srpskoj listi, nije uspeo da uspostavi kontrolu nad severnim Kosovom. Tražeći verne, Vučić je izgubio iz vida sposobne.
Direktor EPS-a se govoreći o poslovanju svoje firme silno žalio na vremenske prilike. Prvo je bio mraz, pa suša, pa velike vrućine… Kao da gaji pšenicu i kukuruz, a ne proizvodi ugalj i struju.
Knjigu „Dosije Vihor“ Nikole Kartalovića pročitao sam kao kriminalistički roman, u kojem je jedan od glavnih junaka policija, ono nevidljivo a svevideće oko.
Dok se ne dokaže suprotno verovaćemo da je Predrag Bubalo nevin i da je sudija koji je tako presudio sudio po zakonu – na tome počiva ljudska civilizacija.
Posle Kosova maline su najčešća tema u srpskoj javnosti. Nekada smo se njima bavili onih nekoliko proletnjih ili letnjih meseci oko berbe, a sad iz medijskog fokusa ne izlaze po vascelu godinu.
Primera okupacije ljudskih i materijalnih resursa ima praktično u svim oblastima života. Taj i takav sistem mogao je, i morao, da osmisli, organizuje i kontroliše samo neko na vrhu političke piramide.
Prosto odjekuje tišina koja je oko ruskog humanitarnog centra u Nišu nastala tokom Vučićeve posete Moskvi. To je trebalo da bude jedna od najvažnijih tema razgovora, a nije ni pomenuta.
U skupštini je srušen pravni poredak kao onda u Savamali. Samo što ti koji su rušili nisu nosili fantomke. Vučić je učinio ono što je obećao: nije rušio noću, nego u po bela dana pred kamerama.
Ako neko misli da su glasači Aleksandra Vučića više populistički nastrojeni od birača naklonjenih opoziciji – nije u pravu. Takav zaključak se može izvući iz nedavnog ispitivanja javnog mnjenja.
Ne razumem opoziciju koja od izbora beži kao đavo od krsta. Mislim naravno na republičke izbore. A kako stvari stoje, nisam siguran da opozicija ne bi volela da se i glasanje u Beogradu malo odloži.
Demonstracije su isprovocirane time što je to peta pumpa na dva kilometra. Ako se napredak meri brojem benzinskih stanica po kilometru, Gagarinova je najnaprednija ulica na svetu.
Evropski kralj mesa ipak stiže u Srbiju. Ovih dana mu je odobreno prvih dve i po od ukupno desetak-petnaest hiljada hektara zemlje koliko se očekuje da će dobiti u tridesetogodišnji zakup.
Da li ministar zdravlja Zlatibor Lončar zaista misli da je farmaceutski lobi izazvao epidemiju malih boginja da bi povećao prodaju skupih lekova? Ne da ne misli, nego zna da to nije tačno.
Izgleda da je Aleksandar Vučić, pritešnjen porazima, odlučio da posegne za oprobanom taktikom iz devedesetih: da kormilo srpskog brodića polako okreće ka istoku. Njegov intervju za Alo bio je izrazito antievropski.
In Serbia people felt first on their own skin that Vucic says one thing and does another, i.e. that his pro-European rhetoric is often only a cover for his pro-Russians and pro-Putin practice.