Vučić i preporod sela
Vučiću mora da pada rejting. To je prva pomisao koja čoveku padne na pamet kada čuje vest da je predsednik Srbije prisustvovao konstitutivnoj sednici Nacionalnog tima za preporod sela.
Vučiću mora da pada rejting. To je prva pomisao koja čoveku padne na pamet kada čuje vest da je predsednik Srbije prisustvovao konstitutivnoj sednici Nacionalnog tima za preporod sela.
Ova i ovakva priča Jova Bakića savršeno odgovara Vučiću, a ne odgovara opoziciji. Otud, nije Bakić slučajno pozvan u policiju. Cilj tog malog političko-policijskog lukavstva je dvostruk…
Poslednji odgovor Mariu Reljanoviću: Nije sporno da država treba da vodi određenu socijalnu politiku, ali pokazalo se da tu politiku efikasnije, pravičnije i pravednije vodi liberalna kapitalistička država.
Osvrnuću se na tvrdnju Maria Reljanovića da je rast BDP-a u komunizmu bio ekstremno visok. Naime, podaci kojima raspolažem, govore bitno drugačije.
Svi govornici na tribini „Da li je i kakva levica savremenom društvu potrebna“, u okviru programa „Nije filozofski ćutati“, nedvosmisleno su bili protiv kapitalizma, a za socijalizam.
Metod obračuna protiv Vujovića, naravno, nije nov. Staljinizam u zenitu. Prvo protivnika proglase izdajnikom, pa lopovom ili obrnuto, svejedno.
Bedni Slovenci. Kineski predsednik nije nikad ni čuo za njihovog predsednika. „Pahor – šta je to“? A kamoli da ga je poluzagrlio, i to nekoliko puta, što Kinezi inače vrlo, vrlo, vrlo retko rade.
Priliv kineskog novca u Srbiju nije slučajan. Njemu odgovara zemlja bez pravila, u kojoj su institucije slabe i gde se poslovi završavaju sa jednim čovekom.
Za atmosferu nasilja u društvu nismo odgovorni mi, već oni… Na tu rečenicu mogao bi se svesti autorski tekst predsednice Vlade Srbije u Politici. „Mi“ to je naravno vlast, „oni“ su naravno opozicija.
Srbija je izgubila investiciju Folksvagena vrednu 1,4 milijarde evra, koja je trebalo da zaposli 5.000 ljudi. Toliko građane Srbije košta Vulinovo ponašanje. Najmanje što Vučić može da uradi je da ga smeni.
Pobeda Zuzane Čaputove na predsedničkim izborima u Slovačkoj prošla je u Srbiji sasvim nezapaženo. Ne mislim pritom toliko na aktuelnu vlast, gde se osim Vučića niko nije oglasio, koliko na opoziciju.
U Srbiji nije važno da li ste muško ili žensko, da li ste se školovali u zemlji ili van nje, da li ste gej ili strejt, imate li ćerke ili sinove – ako se bavite politikom, sva je prilika da ćete završiti kao batinaš(ica).
Toliko je, dakle, za pola decenije Vučićevog formalnog vladanja Srbijom građanima izbijeno iz džepa. Drugim rečima, 500 evra po stanovniku; čak i „bebi u kolevci“.
Reč je o Vučićevoj poseti građanima zaduženim u švajcarskim francima, koji su protestovali ispred Kasacionog suda u Beogradu. Kojih je bilo više nego ikad, jer su polovinu činili agenti u civilu. Nema veze.
Industrijska proizvodnja u Srbiji je u novembru bila za 1 odsto manja nego u tom mesecu 2017, u decembru je pad bio 6,3 odsto, a u januaru ove u odnosu na januar 2018. smanjena je za 5,5 odsto.
Tu privatni sektor zavisi od države, a privatne firme su neka vrsta izbornih štabova vladajuće stranke, preko kojih ona obezbeđuje kontrolu nad izbornim procesom.
U obraćanju svojim pristalicama u Sremskoj Mitrovici, odakle je uzet i naslov ovog teksta, Vučić je rekao da će „uskoro biti objavljena Bela knjiga o uništenim fabrikama od 2000. do 2012. godine“.
Izgubićemo još 5 godina. A u poslednjih 5 godina smo imali dva procesa. S jedne strane privreda je „dekintirana“, a sa druge – država je privatizovana.
Draganu Đilasu se ne sviđa cena za PKB i RTB pa se ljuti na MMF. Zar ne bi bilo previše očekivati od MMF da vodi i proces privatizacije. Ali, zbilja, mogla je ta cena da bude i veća. Pod određenim uslovima.
„Dvanaest stolica“ Iljfa i Petrova je paradigma sovjetske Rusije. „Dvanaest pištolja“ Stefanovićevog kuma je paradigma današnje Srbije. Naravno, prvo je komedija; potonje je tragedija.
Dok su bili na vlasti demokrati su smanjili javni dug, ostvarili visoki privredni rast i poboljšali standard građana. Vučić je potrošio 8 milijardi evra tuđih para, ali su i privreda i životni standard stagnirali.
According to the Freedom barometer, which places emphasis on political freedoms, Serbia ranks 35th among 45 countries in Europe and Central Asia. So, we’re near the bottom once again.
Novi magazin – Preko infrastrukturnih projekata koji se finansiraju iz ruskih i kineskih kredita državni vrh pljačka građane, koje će onda Vučić obilaziti da čuje šta ih tišti.
Prema najnovijim merenjima, u pogledu ljudskih prava i demokratije Srbija stoji mnogo gore nego u pogledu socijalne pravde. Što se na neki način ogleda i u aktuelnim građanskim protestima.
Zajam za preporod, hiperinflacija, „primarna emisija“, piramidalne štedionice, stara devizna štednja, pljačka bankarskog sektora, prodaja Telekoma, carine. Moglo bi se nabrajati još, ali i ovo je previše.
Putin je pao na Vardaru, a i Vučić je tu doživeo poraz. Zato će njihov susret, nedelju dana pošto je Sobranje izglasalo istorijsku odluku, biti susret gubitnika.
Bojkot treba odbaciti, što pre to bolje. Čini se, međutim, da ta ideja ima sve više pristalica. Ali zašto građani da protestuju, ako će lideri opozicije da kažu da im uslovi ne odgovaraju i da neće na izbore?
Jorgovanka Tabaković je izjavila da je agencija Blumberg dinar proglasila drugom po snazi valutom na svetu u 2018. Onda su se društvene mreže usijale od informacija da se radi o bahreinskom dinaru.
Izgradnja „nacionalnog stadiona“ našla se u budžetu za 2019. godinu i to je izazvalo žestoke polemike. U prvi plan je izbila socijalna dimenzija – kako to ima para za fudbalere a nema za trudnice.
Prema podacima (beo)gradskih vlasti „Grad raspolaže sa 2.012 stanova, dok je po podacima RGZ-a na Grad Beograd uknjiženo 7.246 stanova“, pri čemu četvrtina tih stanova ima nula kvadrata.
Ulaganja u vojsku i policiju rastu, a u zdravstvo i školstvo padaju. Za oko milijardu dinara. I opet je odložena sistematizacija radnih mesta u javnom sektoru…
Ovih dana Srbija je baš zaličila na onu, ne iz devedesetih već s kraja osamdesetih, dok još nije počeo pravi rat nego se vršila psihološka priprema kroz razmenu (verbalne) vatre sa Slovencima.