Damping
“Ovakve rezultate nismo imali još od Drugog svetskog rata”. To je protekle sedmice bio glavni naslov, bar kad je o ekonomiji reč, u gotovo svim medijima. I naravno, to je svima zaparalo uši.
“Ovakve rezultate nismo imali još od Drugog svetskog rata”. To je protekle sedmice bio glavni naslov, bar kad je o ekonomiji reč, u gotovo svim medijima. I naravno, to je svima zaparalo uši.
U slučaju Ljiljane Smajlović, odjeke i reagovanja su preuzele istaknute javne ličnosti (Bećković, Kusturica, Kojen…) čiji se tekstovi, sa sve slikom, objavljuju na naslovnoj strani.
Građani su plaćajući veće račune za struju finansirali povećanje plata zaposlenih u EPS-u. A povećanje ličnih primanja zaposleni u EPS-u ostvarili su svojevrsnim marifetlukom.
Novi magazin – Dobro, nije baš 150 nego (samo) 145. Ali, princip je isti – toliko je miliona evra iznosio prošlogodišnji gubitak Železare Smederevo.
Novi izveštaj Saveta za borbu protiv korupcije o Budžetskoj inspekciji: kako 9 zaposlenih kontroliše državu koja godišnje potroši 15 milijardi evra – skoro pola ukupnog bruto domaćeg proizvoda Srbije.
U Mostu RSE Omera Karabega o tome šta je istina, a šta propaganda u pričama o kineskom čudu u Srbiji govore Mijat Lakićević i Milan Kovačević, savetnik za strana ulaganja.
Direktor Železare Smederevo je bio dočekan kao spasilac, a ispraćen kao kriminalac. I kao prvo i kao drugo ga je kvalifikovao premijer Aleksandar Vučić, koji ga je ovih dana iz fabrike najurio.
Nije jasno zašto im Filosofija palanke toliko smeta, jer ona nikada nije imala previše čitalaca. Mada je u stvari jasno – njih nervira i sama pomisao da može da postoji neka alternativa.
Dobro je da je Kina kupila Železaru Smederevo, dobro je da gradi po Srbiji, a dobro je i da što više trgujemo sa njom. Ali ne bi bilo loše ni da je ta ekonomska saradnja malo uravnoteženija.
Ne. Ali – samo za sada. Šta ako je otpuštanje trećine radnika, ukidanje treće smene i smanjivanje (i inače već smanjene) proizvodnje za trećinu, uvertira za takvu odluku?
Novi magazin – “Ovo je istorijska sednica, jer nikada biznismeni nisu bili u ovoj sali”, rekao je Miodrag Kostić na panelu “Uticaj biznisa na nauku, privredu i društvo” na skupu u organizaciji SANU.
„Ti Siniša, sa mnom, u inat ovima koji bi da te streljaju“, rekao je, kažu novine, premijer Aleksandar Vučić na prijemu u Ambasadi Rusije. Ova kratka rečenica mnogo govori o onome ko je izgovorio.
U obilju velikih tema dakle – Savamala, spomenik Đinđiću, lom u DS-u, Vučićev susret sa Putinom, da pomenem samo neke – meni je za oko zapala jedna sasvim lokalna, komunalna.
Pitanje o ceni kafe ili ćevapa u skupštinskom restoranu nije demagogija. Jer zašto bi cena hrane i pića u centru Beograda bila ne samo ispod cene u najzabačenijoj seoskoj kafani, nego i ispod „cene proizvodnje“.
Vučić je rušenje kuća u Hercegovačkoj uporedio sa hapšenjem Miloševića u Tolstojevoj. Da li to on odustaje od pokušaja da se predstavi kao nastavljač Đinđićeve politike?
Na Beogradskom univerzitetu nema kulture dijaloga, što je posledica nedostatka slobodne komunikacije, dakle situacije u kojoj samo jedan priča, a svi ostali ćute i slušaju.
Kusturica je u svom članku kao uzor za Srbiju, neku vrstu društvenog modela na koji bi Srbija trebalo da se ugleda, predložio – Belorusiju. Dakle, diktaturu svog „prijatelja“ Aleksandra Lukašenka.
Mayor of Belgrade said that one of the main reasons for the introduction of this airline was to enable American tourists to come to Serbia more easily. His faith in Serbian tourism is almost moving.
Kao jedan od razloga za otvaranje ove avionske linije Siniša Mali je naveo to što će sada turisti iz Amerike lakše doći u Srbiju. Dirljiva je ta vera u mogućnosti srpskog turizma.
„Dođe MMF, uzme ti ekonomsku nezavisnost i kaže kolike će biti plate, penzije, koliko otkaza, koliko država da se zaduži, šta da se privatizuje“, kažu članovi grupe Beogradski sindikat.
Dakle, tu smo. Ovim beskrupuloznim, halapljivim (neo)liberalima nije dovoljno da samo kupujemo njihove prozvode, nego još zahtevaju i da ih volimo – čujem glasove i s leva i s desna.
Upravo zbog ogromnih gubitaka, Kinezi nisu kupili preduzeće Železara Smederevo DOO, nego samo njegovu imovinu, bez bilo kakvih obaveza prema bilo kome – dobavljačima, kreditorima, radnicima.
Ne bih se ja u Ćirjakovićev obračun sa Konstantinovićem i Drugom Srbijom uplitao – ima za to kvalifikovanijih od mene – da nisam protiv svoje volje u to upleten.
Specijalne plakete od gradonačelnika Siniše Malog su primili: Riblja čorba, Galija, Van Gog, Piloti, Električni orgazam, Ju grupa i Point blank.
Novi magazin – Kada Vučić kaže “u Dačićevu lojalnost nikada nisam verovao”, postavlja se pitanje kako da mu verujemo. Zašto to nije rekao pre dve godine?
Tužno je bilo u ponedeljak uveče gledati omladinke i omladince koji su ispunili tribine ružičaste televizije. Mladi i lepi i puni energije, bili su svedeni na dekor koji ponekad zapljeska rukama.
Razumem kada se neko iz bogate zemlje, poput Piketija i Sandersa, buni jer se kapital i poslovi sele u siromašnije zemlje. Ali ne razumem zašto se zbog toga bune u siromašnim zemljama.
Dobro je što sve to, kako reče gradonačelnik Siniša Mali, nema veze sa predizbornom kampanjom, nego prosto, april je takav mesec u Srbiji: sve pupi i buja, pa i betonski blokovi.
Zašto ljudi beže u poreske rajeve? U najkraćem – zbog slobode. S jedne strane, slobode za svoj novac. S druge strane, zbog sopstvene slobode, odnosno zaštite svoje privatnosti.
U predizbornu kampanju su uključeni svi živi, a bogami i mrtvi. Primer za ove druge je pisac Borislav Pekić, a za one prve glumac Miki Manojlović.
EPS je naše najveće preduzeće: ima 40.000 zaposlenih i godišnji prihod od dve milijarde evra. Ako bi stvari u EPS-u krenule loše, to bi razorilo naše javne finansije.
Dobro, pošto je princ Čarls sa princezom Kamilom otišao, možemo da se vratimo profanim temama. To jest, onome što se jede (iako ne na dvoru). Dakle – ekonomiji.