Branko Milanović je pogrešio
Srbija „pod Vučićem“ nije ostvarila nikakav spektakularan napredak. Naprotiv. U razdoblju od 2013. do 2019. Srbija je ostvarila prosečan godišnji rast BDP-a od svega 2,1 odsto.
Srbija „pod Vučićem“ nije ostvarila nikakav spektakularan napredak. Naprotiv. U razdoblju od 2013. do 2019. Srbija je ostvarila prosečan godišnji rast BDP-a od svega 2,1 odsto.
Kao dan raspada Jugoslavije potura se 25. jun 1991. Za to je poslužila 30-ogodišnjica datuma kada je skupština Slovenije donela odluku o razdruživanju sa Jugoslavijom.
Novi magazin – Mogao je Vidovdan pre 20 godina da bude dan kada je Srbija progledala. Đinđić je Srbiji pružio tu šansu hapšenjem Miloševića.
Predsednik PSG-a je rekao da pravda ne sme biti tržište, jer ako i socijalno ugroženi građanin nema šansu da ostvari svoje pravo kao milioner, onda to nije pravda već trgovina.
Ničega se Vučić nije toliko naobećavao – a obećavao je mnogo i svakodnevno – kao liderstva Srbije u privrednom rastu. I šta sve nije radio da obećanje ispuni, pa opet ništa.
Vucic couldn’t have chosen a better day to rehabilitate Dimitrije Ljotic than Victory Day. The logic is simple. Ljotic’s men, fascists though they may have been, sang Serbian songs. Thus, they were patriots.
Da rehabilituje Ljotića od Dana pobede Aleksandar Vučić bolju priliku nije mogao izabrati. Logika je jednostavna: ljotićevci su, ma koliko bili fašisti, pevali srpske rodoljubive pesme.
„Rekonstrukcija Bulevara kralja Aleksandra je najveći lopovski projekat Đilasove vlasti“. Ovo je pre neki dan rekao Siniša Mali. Ovo je još jedan pokazatelj koliko su se naprednjaci pogubili.
Zašto bi osnivanje organizacije poput Super lige išlo na štetu fudbala? Nečiji interesi bi bili povređeni, ali to ne bi imalo negativan uticaj na razvoj i širenje fudbala – naprotiv.
Sledeće nedelje se završava suđenje za saobraćajnu nesreću u kojoj je na naplatnoj rampi Doljevac, na putu Beograd-Niš, 31. januara 2019. poginula Stanika Gligorijević.
Vučićeve tvrdnje o liderskoj poziciji Srbije u Evropi pokazale su se kao neistinite. Ne samo da Srbija nije najbolja nego nije uspela da osvoji ni bronzanu medalju, da se tako sportski izrazim.
Dok vlast traži balans između ekonomije i zdravlja, nije zgoreg da mi pogledamo bilans i osvrnemo se na ekonomske posledice Vučićeve vladavine u prethodnih osam godina (2013-2020).
Veliki čovek reformi. Tako glasi naslov teksta kojeg je povodom dvogodišnjice smrti Zorana Đinđića Desimir Tošić objavio u Ekonomist magazinu 7. marta 2005. godine.
Novi magazin – Traži se da se članovi SANU izjasne o stavovima njenog predsednika. Da li nam posle događanja naroda sledi događanje akademika?
Država će softver za obračun plata u javnom sektoru po nekim procenama platiti 1000 puta više od realne cene. I ako je cena samo 100 puta naduvana, takve zarade se ni Eskobar ne bi postideo.
Recenzija knjige Mijata Lakićevića „Desimir Tošić: Između ekstrema“ – Nisam mogla da se odlučim kako bih ovu obimnu studiju okarakterisala: kao biografiju 20. veka, knjigu-arhiv ili anale.
Ako mu je češki ambasador, povodom sporazuma Telekoma i Telenora da unište SBB, stvarno rekao da se tu radi o sporu između privatnih kompanija, Babiš je sasvim krivo informisan.
Kakva je to pošast zahvatila Srbiju decembra prošle godine, kada je broj umrlih bio dvostruko veći nego istog meseca 2019? Šta se to strašno dešavalo u decembru 2020?
Još uvek važeći predsednik Amerike bio je išutiran iz društva poput seoskog kabadahije i bilo mu je onemogućeno da se oglašava. Dobro, ne baš iz društva nego sa društvenih mreža…
Pre neki dan izrečena najnovija tvrdnja da „Srbija nikad nije bila prva u Evropi po stopi rasta“ kao što će to, navodno, biti kada se sumiraju rezultati za 2020. godinu – nije tačna.
Stalin tortured his subordinates by scheduling meetings in the middle of the night. How else to explain the need of Aleksandar Vucic to open the Balkan Stream gas pipeline in pitch dark, at 6 AM?
Staljin je voleo da kinji ljude tako što im je zakazivao sastanke u gluvo doba noći. Kako drugačije objasniti potrebu Vučića da gasovod Balkanski tok otvara po mrklom mraku, u 6 ujutru.
Na kraju svog teksta „Tijanić“ Ljiljana Smajlović savetuje Milanu Antonijeviću da obriše svoj tvit kojim je – pretpostavljam, nisam video – podržao moj prošlonedeljni napis.
Even if we assume that the official forecasts of GDP growth will be fully realized, the growth of salaries of civil servants will be almost two and a half times higher than the growth of total production.
Dati ulicu Aleksandru Tijaniću znači još jednom ubiti Zorana Đinđića, znači narugati se njegovoj žrtvi. I nije ovde reč o rehabilitaciji jednog novinara, već o rehabilitaciji jedne politike.
Čak i ako pretpostavimo da će se ostvariti zvanične prognoze o kretanju BDP-a, rast zarada državnih uposlenika biće gotovo dva i po puta brži, bolji, veći od rasta ukupne proizvodnje.
Samoupravljanje je zaista bilo svetski hit. Recimo, u Parizu je još 1968. osnovan časopis Samoupravljanje koji je čitav jedan broj 1981. posvetio jugoslovenskoj samoupravnoj praksi.
„Kada pogledate Globalni indeks konkurentnosti, po spremnosti da rizikujemo i započnemo sopstveni biznis mi zauzimamo107. mesto od 141 države“, rekla je Brnabić u svom ekspozeu.
Pandemije ne bi ni bilo, stiče se utisak, da nije bilo kapitalizma, naročito neoliberalnog. Mnogi misle da je sada idealna prilika da se vladajuća paradigma radikalno promeni.
Evropa nas mrzi, Kina nas voli. To je poruka koja svako malo stiže iz režimskih medija. Najnoviju epizodu te otužne serije gledali smo nedavno na srećnoj televiziji…
Novi magazin – Propao je Đinđićev Peti oktobar, Koštuničin nije. Ili kako je Aleksandar Tijanić izrazio stav Koštuničinog kabineta: „Ako Zoran Đinđić preživi, Srbija neće“.
Odmah da se izjasnim, po mom mišljenju novih lica u poslednje vreme viđamo – dosta. Ono što, međutim, nismo videli to je – nova politika. A često nismo videli nikakvu politiku.