Fridman u Beogradu
Ako vidite Branka Milanovića recite mu molim vas da je Milton Fridman ipak bio u Beogradu. Šalim se, naravno. Ali ne i u vezi s tim da je slavni ekonomista zaista bio u glavnom gradu Jugoslavije.
Ako vidite Branka Milanovića recite mu molim vas da je Milton Fridman ipak bio u Beogradu. Šalim se, naravno. Ali ne i u vezi s tim da je slavni ekonomista zaista bio u glavnom gradu Jugoslavije.
Novi magazin – Zoranu Đinđiću je zamerano mnogo šta, ali mu samo jedno nije moglo biti oprošteno: njegova odlučna orijentacija prema zapadu.
(I)zaziva li zbilja Aleksandar Vučić „makedonski scenario“, šta god to značilo – a objasnićemo kasnije šta stvarno znači – u Srbiji? Sudeći po onome što govori i radi, odgovor je – da.
Beogradski izbori su za godinu dana, a poraz na njima Aleksandra Vučića bi pogodio teže nego gubitak položaja šefa države. Zato on želi da sa oba „komandna mosta“ uđe u tu veliku bitku.
U Srbiji ima 40.000 registrovanih kombi vozila (sa 6-8 mesta, dok je novi minimum 9 – ima li apsurdnijeg zakonskog rešenja), sa oko 5.000 zaposlenih. Dakle, kao u jednoj Železari Smederevo ili u RTB Bor.
Nakon što je Vlada Aleksandra Vučića, uprkos svim upozorenjima da time pravi veliku štetu, raspisala tender za zakup 30 odsto državnog zemljišta, nastala je jagma za biznis planovima.
Radi se o tekstovima Branka Milanovića „Da li je liberalizam kriv?“ i Slobodana Reljića „Smutnoje vreme liberalno“. Pošto je prvi liberalizam proglasio krivim, drugi ga je proglasio mrtvim.
Novi magazin – Sad kad Vučić više neće biti premijer – bilo da pobedi ili izgubi na predsedničkim izborima – možda je moguće ekonomskim temama pristupiti sa manje strasti i emocija.
Nad budžetom Srbije nadvija se novi olujni oblak – rast dolara. To bi moglo da poveća sumu za otplatu kredita. Samo za kamate Srbija ove godine mora da izdvoji 130 milijardi dinara.
Njima smeta zid prema severnom Meksiku, ali ne prema južnoj Mitrovici: taj treba da bude još veći i jači. Smeta im bombardovanje Bagdada, ali im bombardovanje Sarajeva nije smetalo.
Južni koridor umesto Južnog toka kao pravac snabdevanja Srbije prirodnim gasom znatno bi promenio njen geopolitički položaj. Postoje izgledi da cevovod dug oko 100 kilometara finansira EU.
Reč je o nacrtu novog zakona o apotekarskoj delatnosti koji je do 2. februara na javnoj raspravi. Suština tog zakona, vidi se već na prvi pogled, jeste u (značajnom) smanjenju konkurencije.
Ozbiljni poljoprivrednici već ostvaruju veliku produktivnost i izvoz. Njima nije potrebna državna zaštita od stranaca, nego zaštita od pogrešne državne agrarne politike.
Zbog takvih kao što je Paković Marks je još za života rekao da nije marksista. A možete li da zamislite kako je Krleža poskočio od radosti kada je čuo da ga je Zlatko primio u svoje društvo.
Mislio sam da se priča o Leki Rankoviću može zavrteti još samo na slavama. A onda mi je kao novogodišnji poklon od kume u ruke dospela knjiga Vladislava Bajca „Hronika sumnje“.
Novi magazin – Povod za ove redove je „božićna poslanica” poglavara SPC vlastima Srbije, koju je uputio u razgovoru za TV Hram, zvanično glasilo SPC.
Odluka o prodaji državnih stanova je ispravna i trebalo je da bude doneta i ranije. Ali kada bi Vučić prodavao svoj stan ili kuću, da li bi sebi za taj posao dao 15 dana, od toga pola neradnih?
Ako je sud presudio da ministar policije Nebojša Stefanović nije „glavni fantom Savamale“ postavlja se pitanje ko jeste? Premijer Vučić je u prvi mah za to optužio „idiote“ iz (beo)gradske uprave…
Očigledno da Zlatko Paković – sa kojim ja, kao i on sa mnom, nameravam da ostanem u dobrim odnosima, ali mi je istina draža – ni sam ne veruje u snagu svojih argumenata.
Aleksandar Ranković je, što se kaže, čovek koga ne treba posebno predstavljati. Prvoslav Raković je u „srcu Šumadije“ podigao Crvenu zastavu, najpropulzivniju industriju 20. veka, otvorivši vrata globalnog tržišta…
„Nema više opomene. Uvešće se oštre novčane kazne. Ko misli da se igra sa državom, nek izvoli. Prevara i krađa se neće isplatiti“, pripretio je predsednik Vlade Srbije Aleksandar Vučić.
Oni verovatno misle da su miljama udaljeni. Verovatno ih tako doživljavaju i njihovi prijatelji i neprijatelji: prvog smeštaju na desno, a drugog na levo krilo srpske političke scene.
Direktori EPS Snabdevanja su optuženi da su svoju firmu oštetili za desetak miliona evra. Zatim su smenjeni (ili je možda bilo obrnuto, nije ni važno), a onda – zaboravljeni.
Sve dok neki premijer stiže da otvori sve što se u jednoj zemlji gradi, to znači da se gradi malo. A gradi se malo jer opšti privredni ambijent nije pogodan, pa rade i grade samo retki pojedinci.
VIDEO i transkript, govore: Miodrag Zec, Dimitrije Boarov i Mijat Lakićević.
Novi magazin – Od svih zemalja bivše Jugoslavije, jedino Srbija još uvek nije dostigla stepen razvoja iz 1990. BiH je na nuli, dok su sve druge zemlje premašile nivo od pre četvrt veka.
Hteo je da se iz Brisela vrati kao veliki pobednik u još jednom okršaju sa Evropom. A Hrvatska mu je taj trijumf pokvarila, pa se vratio podvijenog repa. I pošto to ne može da podnese, napravio je celu predstavu.
Ministar finansija pažnju javnosti usmerava više na, kako sam kaže, budžetski đevrek, a manje na rupu u njegovoj sredini. O toj rupi u budžetu za 2017. govori analiza Fiskalnog saveta.
Misli se, naravno, na parlamentarne. Teza koja ima sve više pristalica kaže da će u aprilu iduće godine uz redovne predsedničke, biti održani i vanredni republički i beogradski izbori.
Novi magazin – Imamo pozitivne ekonomske trendove i sve goru političku situaciju: umesto opredeljenja za “više Šojblea, manje Šojgua”, Srbija tumara između istoka i zapada.
Ima li Srbija ministra energetike? Ima – odgovarate vi automatski. I ja sam mislio da ima, ali sam morao da proverim u premijerovom ekspozeu. Stvarno ima. I jeste, to je Aleksandar Antić, SPS.
Prisustvujemo velikoj preraspodeli nacionalnog bogatstva: članovi SNS-a preuzimaju tuđe firme i dobijaju poslove na državnim tenderima, dobijaju poslove u državnim preduzećima…