For the future of Serbia
The opposition keeps hoping that the Montenegrin “river of freedom” is going spill over into Serbia. They are wrong. That river is controlled by Aleksandar Vucic. Or at least its mainstream.
The opposition keeps hoping that the Montenegrin “river of freedom” is going spill over into Serbia. They are wrong. That river is controlled by Aleksandar Vucic. Or at least its mainstream.
Opozicija se nada da će „reka slobode“ iz Crne Gore da se prelije u Srbiju. Greši. Ta reka je pod kontrolom Aleksandra Vučića. Makar njen najveći deo, sa kojim je Vučić bio u tesnoj vezi.
Da ne bude zabune i da ne budem optužen za plagijat, ovu paralelu nisam uspostavio ja nego Dejan Vuk Stanković, omiljeni analitičar prorežimskih medija, naročito Milomira Marića.
Od glavnih ciljeva programa „Srbija 2025“ nema ništa. Zato je Vučić morao da pojača priču o nekim drugim projektima. U prvi plan je izbačena infrastruktura: kanalizacija, putevi, pruge.
Zašto je Hrvatska dobila vladu tri sedmice posle izbora, a Srbiji će biti potrebno tri meseca? Iako izgleda moćnije od Plenkovića, Vučićev položaj je znatno komplikovaniji i teži.
Na sva zvona je razglašena vest da je Srbija u prvom tromesečju 2020. ostvarila najveći rast bruto domaćeg proizvoda u Evropi. Vest je, kako i dolikuje, objavio predsednik…
Opisivanje Vučićeve (straho)vlade gotovo da je postalo literarni žanr u kome su mnogi postigli zavidan nivo kreativnosti. Ali, od tog „larpurlartizma“ nije bilo mnogo vajde.
„Mislite da imamo ćup pa dođete i uzmete? Nađite takve predsednike“, rekao je aktuelni predsednik. A pre samo par meseci para je bilo kao pleve, toliko da ih je bacao „iz helikoptera“.
Izlaganje ministra finansija Siniše Malog, koji je predstavio paket mera za pomoć privredi i građanima Srbije, bilo je dosta jasno i koncizno, uz minimalno političarenje…
Kina je uvek volela da ima odskočnu dasku u Evropi. Nekada je to bila Albanija, danas Srbija. SNS sa KP Kine ima bolju saradnju nego sa bilo kojom evropskom narodnom partijom.
Gde se izgubilo ono „ja ću da guram po svaku cenu“, „neću da se dodvoravam narodu“, „preuzeću odgovornost na sebe“. Ništa od toga nije ostalo, sve se pokazalo kao velika laž.
Danas se navršava vek od rođenja Desimira Tošića. Tošić liči na pariske studente koji su 1968. uzvikivali: „budimo realni – tražimo nemoguće“.
Ako pretpostavimo da se očekuje da prosečna zarada u Srbiji tih već famoznih 900 evra dostigne u decembru 2025, to znači da bi trebalo da prosečno raste po oko 10 odsto godišnje.
I Bugarska gradi Turski tok, ali Bojka Borisova će 100 km duži gasovod koštati za četvrtinu (oko 400 miliona evra) manje nego Aleksandra Vučića. Pa ko je tu lud? Građani Srbije naravno.
Pojavilo se i tumačenje da su afere Jovanjica i Krušik posledica špijunskog rata (za koji se tvrdi da tinja na području Balkana) između ruskih i američkih obaveštajnih službi.
Možda je ovo sa marihuanom poruka da i on konja za trku ima. Da neće trpeti da Vučić mirno gleda kako njega, Nebojšu, čereče. I da neće dati da bude tako olako odstreljen. Tata za brata.
Primedbe na budžet za 2020. godinu uglavnom se odnose na tzv. rashodnu stranu budžeta. A ključni problem sa državnim proračunom za iduću godinu jesu prevelika zahvatanja.
Pet stotina evra, koliko će „za koji dan, već u novembru“ iznositi prosečna plata u Srbiji – kako je to na proslavi 11. rođendana SNS-a rekao Vučić – postala je mera njegovog uspeha.
Haos u saobraćaju, haos u glavama. Tako uoči 5. oktobra 2019. izgleda glavni grad Srbije. Ono što nije zatvorio šef Beograda Vesić, blokirao je šef beogradskih taksista Belić.
Studenti su pobedili, Ivanka Popović je heroj, Siniša Mali ostaje doktor. Bojim se da će to biti rezultat studentske „okupacije Rektorata“. Koja je srećno završena rektorkinim obećanjem…
„Zaista zbog ovog ali i prošlogodišnjeg gesta dugujemo veliku zahvalnost predsedniku Vučiću“, izjavio je Viktor Jelenić, predsednik vaterpolo saveza posle sastanka sa Vučićem.
Jak dinar veštački smanjuje državni dug i stvara lepšu sliku o Vučićevoj vladavini. Iz čega sledi da je i centralna banka samo još jedna marketinška agencija u Vučićevoj službi.
Očekujem da se onaj anonimni tajkun (ili njegov ghostwriter, svejedno) koji svakog vikenda piše kolumnu u Danasu ogradi od teksta Marije Desivojević Cvetković iz Delta holdinga.
Iznad „prava“ braće Vučić, Mali i Brnabić da žive i rade u ovoj zemlji, a da ne budu izloženi sumnji za korupciju, stoji upravo pravo građana Srbije da sumnjaju da korupcija postoji.
Da je neko pre mesec dana rekao da u ekipi za Svetsko košarkaško prvenstvo neće biti Kalinića, niko mu ne bi verovao. A da neće biti pozvan ni na pripreme – rekli bi mu da nema pojma.
During the nineties he became rich over night, and today Vucic is also taking from the poor and giving to the rich, while claiming to fight for the downtrodden.
Kao što se devedesetih lično bogatio i uz poklič „Juriš heroji sa Košara“ unosio nameštaj u novi stan, tako se danas bori za siromašne presipajući pare iz njihovih u džepove bogatih.
Da li se Vučićeva vlast zasniva na „lumpenproletarijatu“, nepismenima i neobrazovanima? To je, naime, teza koja preovlađuje među najžešćim kritičarima aktuelnog režima.
Razumem zašto su režimski mediji prećutali pobedu Ekrema Imamoglua na izborima u Istanbulu, ali zašto o tome ćute ne opozicioni nego i profesionalni mediji, nije mi jasno.
Polako izbija na videlo zašto je sredinom maja Rusija zabranila uvoz mesa iz četiri srpske kompanije. Karneks, Matijević, Zlatiborac i Big Bul bili su žrtve, blago rečeno, državnog nemara.
Predsednik stranke Veroljuba Arsića, Aleksandar Vučić rekao je da „Srbija raste brže nego što raste svet, a značajno brže nego što raste Evropa“. Pa je Arsić poverovao da je to istina…
Vučiću mora da pada rejting. To je prva pomisao koja čoveku padne na pamet kada čuje vest da je predsednik Srbije prisustvovao konstitutivnoj sednici Nacionalnog tima za preporod sela.