Misterija Prima Levija
Levi je završio svoju knjigu o Aušvicu 1946. Imao je 27 godina. Urednica najveće izdavačke kuće u Torinu, i sama Jevrejka, odbila je rukopis ovog remek-dela, a posle nje još pet izdavača. Zašto?
Levi je završio svoju knjigu o Aušvicu 1946. Imao je 27 godina. Urednica najveće izdavačke kuće u Torinu, i sama Jevrejka, odbila je rukopis ovog remek-dela, a posle nje još pet izdavača. Zašto?
Što je veće neprijateljstvo prema muslimanima u Evropi i što više vojnih akcija zapad preduzima na Bliskom istoku, to je Isis bliži svom cilju stvaranja haosa i upravljanja njime.
“Većina ljudi misli da smo pod okupacijom Irana”, kaže mi jedan sunitski biznismen i time izražava široko rasprostranjeno viđenje stvari u područjima pod kontrolom vlade.
Izgleda da niko ne shvata da su Orbanovi metodi motivisani nadmetanjem sa ekstremnom desnicom unutar Mađarske: njegov Fides se takmiči sa Jobikom.
Voditelj je sa nevericom upitao: “Vi se ne smatrate kapitalistom?” Sanders je odgovorio: „Smatram li se delom kapitalističkog procesa koji manjini daje mnogo, a većini malo? Ne smatram se.“
Stiglitz kaže da ekonomija trpi kada se „više napora ulaže u rentijerske povlastice – dobijanje većeg dela ekonomskog kolača – nego u veći kolač“.
Ovog leta sam prvi put pročitao dugačku poemu Charlesa Reznikoffa Svedočenje: Amerika (1885-1915): rečitativ, zasnovanu na hiljadama strana sudskih spisa tokom tri decenije na prelazu 19. u 20. vek.
Povećanje zaduženosti je način da se kupe korisne stvari, naročito kada im je cena povoljna. SAD imaju probleme sa putevima i železnicama, a savezna vlada priliku da pozajmljuje po istorijski niskim kamatama.
Pitanje je očigledno: kako je nemilosrdan proces kao što je Darvinova prirodna selekcija omogućio razvoj altruističkih organizama, ljudskih i ostalih, koji se ponašaju na svoju štetu a za dobrobit drugih?
Iskustvo čitanja liči na uobičajeno predstavljanje onog što nije neposredno prisutno. Čitalački proces reaktivira obrasce prošlog iskustva da bi u našem duhu stvorio nove priče, pseudosećanja.
Najdramatičnije je bilo to što je u uzastopnim odlukama donesenim prošle nedelje Sud proglasio da parovi istog pola imaju ustavno pravo na sklapanje braka.
Uprkos književno-kritičkoj tradiciji koja uči da je ličnost pisca nevažna za vrednovanje dela, nije li zadovoljstvo čitanja teksta i u razmišljanju o enigmi osobe koja ga je napisala.
Atkinson iznosi niz predloga za transformaciju tržišta rada i kapitala uvođenjem novih prava za one čija su prava najmanja, kao što su poslovi u javnom sektoru za nezaposlene ili nova prava za sindikate.
Dž. T. Adams je 1931. skovao termin „američki san“ kao „društveni poredak u kojem ljudi postižu status za koji su sposobni i gde su uvaženi po tome što su, bez obzira na okolnosti rođenja ili položaja.“
Dobra strana nesanice u zavejanoj kući punoj knjiga je to što uvek ima nečeg za čitanje. Kad postane baš gadno, tumaram po mraku sa baterijskom lampom kao duh Hamletovog oca i vadim knjige sa polica.
U aprilu prošle godine mi je stigao poziv sa Univerziteta u Teheranu da održim uvodno predavanje na prvom iranskom kongresu o Šekspiru. Odlučio sam da odem. Godinama sam sanjao o odlasku u Iran.
Obama je Kongresu dostavio svoj zahtev za novu trogodišnju autorizaciju rata protiv ISIS-a, uprkos neuspehu naših prethodnih pokušaja. To će naše ratove možda učiniti legalnima, ali ne manje glupima.
Nacisti su 1940. prikazali propagandni film Večni Jevrejin. Film Jevreje prikazuje u njihovom navodno „izvornom stanju“, „pre nego što su navukli masku civilizovanih Evropljana“.
Osnovali smo pokret Gastronomska poezija. U zemlji u kojoj ljudi mrze poeziju a vole da jedu, pesme bi morale više da se bave hranom. Zato ćemo u svaku našu pesmu ubaciti po neko sočno jelo.
Upisao sam fiziku na Harvardu u jesen 1947. Neki od mojih profesora su par godina pre toga u Los Alamosu radili na pravljenju atomske bombe. Nikada nisu govorili o tome.
Prevarantima nikad nije bilo bolje nego danas. U kojoj drugoj pravnoj državi neko ima takvu slobodu da vara svoju zemlju i sugrađane bez straha da će mu policija zakucati na vrata?
Prikaz knjige Aleksandra Hemona The Book of My Lives / Knjiga mojih života: „A ko ste vi?“ upitala je… a onda joj je ispričao ko je, umornim i jednoličnim glasom, kao da prepričava radnju nekog dosadnog istočnoevropskog filma.
Kina je talac pohvala sa zapada. Njeni stručnjaci za obrazovanje bi se oslobodili ispitne ortodoksije koja sputava kreativnost, ali se ne usuđuju da odustanu od metoda koji daju rezultate kojima se zapadnjaci dive.
U nedostatku komentara Mirka Đorđevića, pred dolazak patrijarha moskovskog i cele Rusije Kirila, koji će zajedno sa patrijarhom Irinejom osveštati spomenik ruskom caru Nikolaju Romanovu u Devojačkom parku.
Sa bebom u naručju sam gledala drugu majku u soliteru preko puta kako drži svoju bebu. Bilo je 4 ujutru. Stajale smo svaka na svom prozoru, dok nas je delilo dvadesetak metara skupog njujorškog vazduha.
Tajlandske vlasti su uhapsile nekoliko stotina izbeglih pripadnika kineske muslimanske manjine Ujguri. Među niima je mnogo žena i dece, ali svi su optuženi da su planirali da se priključe džihadu u Siriji.
Britanija nije pogodna za uredni federalizam SAD: 85% njenog stanovništva živi u Engleskoj. U tom akvarijumu, Englezi su kit ubica, a Škotlađani, Velšani i Severni Irci samo sitne ribe.
Evgenij kaže da je ovo rat ideologija, između ruskog sveta koji se bori za svoju pravoslavnu hiljadugodišnju tradiciju i zapadnog sveta koji više ne veruje u porodice sa majkom i ocem (aludira na gej prava).
Zaustavili smo se u selu Bezimeno, odakle se već vidi more, da pitamo ko kontroliše naredni kontrolni punkt. Rekli su nam da je „ruski“. Moguće je da su u stvari mislili na „pobunjenički“.
Bilo je to negde 1993, posle više putovanja u Rusiju, kada sam primetila bizarnu i uznemirujuću stvar: ljudi su umirali. Ljudi u Rusiji su umirali iznenada i nasilno, a njihovi prijatelji i kolege nisu delovali iznenađeno.
Nekada su grčka vina imala toliki sadržaj alkohola da čovek nije bio ni za šta kad bi ih popio, nego je samo mogao da dohvati štit i koplje. Onda se jednog dana dogodilo čudo. Malo kiše je palo u krčage ostavljene napolju, i ubrzo je svako grčko selo imalo svog filozofa.
Hebrejski izraz yorim u’vochim, u doslovnom prevodu „pucanje i plakanje“, koristi se kao podrugljiv opis običaja izraelske levice da jadikuje nad strahotama ubijanja Arapa, dok ponašanje njene zemlje i armije čiju uniformu i dalje nosi ostaje nepromenjeno.