Prevaranti
Zašto se republikanski establišment toliko boji Trampa? On jeste prevarant, ali to su i ostali njihovi kandidati. Problem kao da nije u tome što je on smislio neke nove prevare, već u tome što raskrinkava postojeće.
Zašto se republikanski establišment toliko boji Trampa? On jeste prevarant, ali to su i ostali njihovi kandidati. Problem kao da nije u tome što je on smislio neke nove prevare, već u tome što raskrinkava postojeće.
Republikanci kažu da Obama nema pravo da nominuje zamenika gospodina Skalije, jer uskoro odlazi sa dužnosti, iako je na primer Regan postavio sudiju Kenedija u poslednjoj godini svog mandata.
Pred nama su sastanak EU na vrhu 18. i 19. februara i izbori u tri savezne pokrajine u Njemačkoj 13. marta, koji će implicitno biti referendum o političkom kursu gospođe Merkel.
Pitanje makroekonomske politike ili šta da se radi sa recesijom je van fokusa ove predsedničke kampanje. To brine, jer smo još uvek suočeni sa ozbiljnim ekonomskim rizicima.
Da li će problemi sa kojima se suočava Kina izazvati novu globalnu krizu? Dobra vest je da podaci, barem kako ih ja čitam, ne deluju toliko zabrinjavajuće. Loša vest je da možda grešim.
Francuska je zdrava, legitimna demokratija. Ona ima jaku vojsku, a njena ekonomija je 20 puta veća od sirijske. Islamska država nikada neće pokoriti Francusku. Nema načina da Isis uništi zapadnu civilizaciju.
Priča o krivici laburista za ekonomsku krizu i o nužnosti uvođenja mera štednje je besmislena. Ali britanski mediji je uporno ponavljaju, a prihvatili su je i svi Corbynovi protivkandidati.
Evropo, višak istorije je tvoje prokletstvo, a ime ti je zaborav. Tvoja istina je mešavina plemena od kojih si plela iluzije o svojim nacijama. Tvoje rasno čistunstvo je oltar tvog vekovnog samosakaćenja.
Hajde da ne razgovaramo o Grčkoj – to je jako depresivno, nego o nečem drugom. Na primer o Finskoj, koja je sušta suprotnost korumpiranoj i neodgovornoj zemlji sa juga, pravi uzorni član EU.
Grčka treba da glasa protiv zahteva Trojke, uz spremnost njene vlade da zemlja napusti evrozonu. Pri tome vas molim da shvatite da većina priča o grčkom rasipništvu i neodgovornosti nije tačna.
Suočen sa ultimatumom Trojke, Cipras je raspisao referendum. Ova odluka je izazvala brojne komentare o neodgovornosti grčke vlade. Ali Cipras je učinio pravu stvar, iz dva razloga.
Neki od igrača u sporu Grčke sa EU kao da jedva čekaju katastrofu. Oni su uvereni da Evropa može da podnese izlazak Grčke iz evrozone i da bi to bila dobra lekcija ostalima o kazni koja sledi za loše ponašanje.
Preti opasnost da ti neliberalni lideri – Putin u Rusiji, Orban u Mađarskoj, Erdogan u Turskoj – preoblikuju svetski poredak prema svojoj meri, a principe slobode i prava zamene cinizmom i korupcijom.
Na javnim skupovima iskazujemo žaljenje zbog brutalno ubijenih Afroamerikanaca. To postaje politička poruka – kada su neki životi označeni kao nedovoljno vredni, otvoreno žaljenje za njima je već protest.
Bliži se trenutak istine za Grčku, Nemačku i Evropu. Nadam se da će centralna banka zauzeti čvrst stav i objaviti da je ona čuvar evropske ekonomije i njenih demokratskih institucija – a ne nemački uterivač dugova.
Posle ubedljive pobede Ciprasa, evropski zvaničnici bi trebalo da se uzdrže od poziva na odgovornost. Oni su izgubili kredibilitet za to. Program koji su nametnuli Grčkoj nikada nije valjao. Nije bilo načina da on uspe.
Od aprila ove godine Ukrajinu je napustilo pola miliona ljudi. Skoro 400.000 je otišlo u Rusiju. Ako imamo sukob Ukrajine i Rusije, nelogično je da većina izbeglica odluči da okuša sreću sa neprijateljem.
Spora TV je počela neprekidnim putovanjem voza od Bergena do Osla, u trajanju od šest sati i 22 minuta. Dve godine kasnije, NRK priređuje još sporiji program, „Hurtigruten iz minuta u minut“, u kojem je 134-časovna plovidba emitovana uživo.
Izgleda da svetska ekonomija opet posrće. Neko vreme se činilo da se situacija popravlja, pričalo se o delimičnom oporavku, ali rast se odužio, a bauk deflacije je još uvek tu.
Poriv da se žrtve depresirane ekonomije krive za sve otporan je na logiku. Desnica uporno tvrdi da nezaposleni uživaju u izdašnoj naknadi, koju definišu kao „plaćanje ljudima da ne rade ništa“.
Nije lako odbaciti opsesivno zastupanje doktrine propale ekonomije, kada se za nju zalažu centralne političke figure. Kongresmen Pol Rajan upozorio je 2009. na „preteću senku inflacije“…
Fukujamin čitalac biće prepušten depresivnom paradoksu. Liberalna demokratija ostaje najbolji sistem, ali ako ne uspe da savlada institucionalno propadanje, istorija se neće okončati s praskom već s jaukom.
Bilo bi suviše prosto reći da se smisao sukoba u Ukrajini svodi na konsolidaciju ruskog autoritarnog režima koji posrće na drugim frontovima. Ali u tome ima neke istine – što otvara zastrašujuće izglede za budućnost.
Zarade u američkim oblastima koje privlače najviše migranata obično su niže nego u mestima odakle migranti dolaze, što sugeriše da mesta koja Amerikanci napuštaju zapravo imaju veću produktivnost nego mesta u koja dolaze.
„Varijacije na Krojcerovu sonatu“ sastavljene su kao neka vrsta dosijea o intimnom neredu koji je izazvala Tolstojeva priča, rehabilitujući status supruge Sofije.
Bonitetna agencija Standard & Poor’s objavila je izveštaj koji potvrđuje stav MMF-a da visok stepen nejednakosti koči rast. Dosta je curilo naniže, vreme je da krene naviše.
Političari su ignorisali udžbenike i istorijske lekcije. A rezultat je bila ekonomska i ljudska katastrofa, sa protraćenim bilionima dolara i milionima porodica gurnutim u probleme bez ikakvog razloga.
Uverenje da Amerika pati od „kvalifikacijskog jaza“ je školski primer zombi ideje.
Bivši predsednički kandidat želi da zabrani upotrebu izraza „srednja klasa“, za koji tvrdi da predstavlja „klasnu zavist“.
Otvaranje novih radnih mesta zamenila je opsesivna briga o budžetskom deficitu.
Poslednjih nekoliko meseci izloženi smo harangi koju vode pobesneli milijarderi.
Globalne posledice turske krize, sa privredom reda veličine Los Anđelesa, neće biti velike.