Američka protivrečnost
Filozof Stenli Kavel koji je umro početkom jula nije tvrdio da je sve što smatramo istinom nužno istinito, ali da je uvažavanje onoga što nam je bitno neophodan uslov ozbiljnog mišljenja.
Filozof Stenli Kavel koji je umro početkom jula nije tvrdio da je sve što smatramo istinom nužno istinito, ali da je uvažavanje onoga što nam je bitno neophodan uslov ozbiljnog mišljenja.
Nečasni pojedinci mogu imati različita uverenja, ali sistematsko izluđivanje (gaslighting), to jest insistiranje da je gore dole ili crno belo ubedljivo je više rasprostranjeno na desnoj strani spektra.
Još uvek se može dogoditi da SAD postanu nova Turska ili Mađarska – autoritarni režim pod krinkom demokratije. Ali to se neće dogoditi ni tako lako ni tako brzo kao što su mnogi od nas strahovali.
Cenzurisanje govora ukida našu slobodu da biramo šta da prihvatimo od drugih i šta da izrazimo pred drugima i neminovno vodi u depresiju. Kada strah dominira, prava sreća nestaje, a individualna snaga volje presušuje.
Pogledajte paniku u Republikanskoj partiji zbog zdravstvenog osiguranja. Mnogi od tih ljudi su u šoku, jer tek sada shvataju da će opoziv Obamakera oduzeti zdravstveno osiguranje milionima Amerikanaca.
Ljudi se boje da bi on mogao da izazove neki rat. Prva na spisku zemalja sa kojima se očekuje sukob je Kina. Ali rat sa Kinom će morati da pričeka. Prvo imamo Australiju, pa Meksiko, pa Iran, pa EU…
Dve trećine Trumpovih glasača veruje da je za vreme Obame nezaposlenost porasla. Tri četvrtine veruje da George Soros finansira proteste protiv Trumpa. Većina veruje da je kriminal u porastu…
Čitam antičke pisce, da se zabavim i pobegnem od realnosti, pa sam primetio sličnosti između istorije starog Rima i sve gorih vesti iz mog sveta. Mislim pre svega na pad rimske republike.
Oni nisu pokradeni, ali je njihov ishod nelegitiman: kandidat koga je odbacila većina građana pobedio je zahvaljujući stranoj intervenciji i pristrasnom ponašanju dela bezbednosnog aparata.
Milioni Trumpovih pristalica koji imaju hronične zdravstvene probleme i koji su po prvi put dobili zdravstveno osiguranje, glasali su za to da im životi budu lošiji i kraći. Zašto su to učinili?
Direktor FBI je u petak dostavio kongresu bizarno pismo, pomoću kojeg je otvoren još jedan skandal u vezi sa Hillary Clinton. Onda je postalo jasno da je zaista skandalozno samo njegovo pismo.
Čak i ako Tramp izgubi, opstanak političara iz Republikanske partije zavisiće od toga u kojoj meri će nastaviti njegovu politiku. U protivnom će se suočiti sa bojkotom svoje glasačke baze.
Neki kažu da ona prosto ima sreće: da republikanci nisu nominovali Trumpa, ona ne bi uspela. Evo i kontra-argumenta: možda ona pobeđuje zato što ima istinske kvalitete koje mediji ignorišu.
Republikanci koji se distanciraju od Trumpa treba da objasne zašto je baš objavljivanje snimka na kome Trump vređa žene bio prekretnica za njihovu podršku, a ne brojni prethodni incidenti.
Ima li smisla glasati za Garyja Johnsona, predsedničkog kandidata Libertarijanske partije? Naravno, pod dva uslova. Prvi je da vam je svejedno da li će predsednik SAD biti Hillary Clinton ili Donald Trump…
Za razliku od Gebelsovih velikih laži, Trampove su srednje veličine. Nisu bezazlene, ali ni blizu onima da Jevreji piju krv deci. Ali one nadiru kao poplava i ne daju vremena ni prostora za demanti.
Ekonomska vizija Hillary Clinton je vizija levog centra: povećanje poreza za bogate, uvođenje reda u finansijski sektor i povećanje socijalnih davanja. U tom planu je primetno i odsustvo nerealnih obećanja.
Evropa je nespremna za novi šok. Šta ako se grčka kriza opet zaoštri, ili Britanija izglasa brexit, ili dođe do sloma kineske ekonomije? Šta bi uradili evropski političari? Izgleda da niko od njih nema pojma.
Zašto se republikanski establišment toliko boji Trampa? On jeste prevarant, ali to su i ostali njihovi kandidati. Problem kao da nije u tome što je on smislio neke nove prevare, već u tome što raskrinkava postojeće.
Republikanci kažu da Obama nema pravo da nominuje zamenika gospodina Skalije, jer uskoro odlazi sa dužnosti, iako je na primer Regan postavio sudiju Kenedija u poslednjoj godini svog mandata.
Pred nama su sastanak EU na vrhu 18. i 19. februara i izbori u tri savezne pokrajine u Njemačkoj 13. marta, koji će implicitno biti referendum o političkom kursu gospođe Merkel.
Pitanje makroekonomske politike ili šta da se radi sa recesijom je van fokusa ove predsedničke kampanje. To brine, jer smo još uvek suočeni sa ozbiljnim ekonomskim rizicima.
Da li će problemi sa kojima se suočava Kina izazvati novu globalnu krizu? Dobra vest je da podaci, barem kako ih ja čitam, ne deluju toliko zabrinjavajuće. Loša vest je da možda grešim.
Francuska je zdrava, legitimna demokratija. Ona ima jaku vojsku, a njena ekonomija je 20 puta veća od sirijske. Islamska država nikada neće pokoriti Francusku. Nema načina da Isis uništi zapadnu civilizaciju.
Priča o krivici laburista za ekonomsku krizu i o nužnosti uvođenja mera štednje je besmislena. Ali britanski mediji je uporno ponavljaju, a prihvatili su je i svi Corbynovi protivkandidati.
Evropo, višak istorije je tvoje prokletstvo, a ime ti je zaborav. Tvoja istina je mešavina plemena od kojih si plela iluzije o svojim nacijama. Tvoje rasno čistunstvo je oltar tvog vekovnog samosakaćenja.
Hajde da ne razgovaramo o Grčkoj – to je jako depresivno, nego o nečem drugom. Na primer o Finskoj, koja je sušta suprotnost korumpiranoj i neodgovornoj zemlji sa juga, pravi uzorni član EU.
Grčka treba da glasa protiv zahteva Trojke, uz spremnost njene vlade da zemlja napusti evrozonu. Pri tome vas molim da shvatite da većina priča o grčkom rasipništvu i neodgovornosti nije tačna.
Suočen sa ultimatumom Trojke, Cipras je raspisao referendum. Ova odluka je izazvala brojne komentare o neodgovornosti grčke vlade. Ali Cipras je učinio pravu stvar, iz dva razloga.
Neki od igrača u sporu Grčke sa EU kao da jedva čekaju katastrofu. Oni su uvereni da Evropa može da podnese izlazak Grčke iz evrozone i da bi to bila dobra lekcija ostalima o kazni koja sledi za loše ponašanje.
Preti opasnost da ti neliberalni lideri – Putin u Rusiji, Orban u Mađarskoj, Erdogan u Turskoj – preoblikuju svetski poredak prema svojoj meri, a principe slobode i prava zamene cinizmom i korupcijom.
Na javnim skupovima iskazujemo žaljenje zbog brutalno ubijenih Afroamerikanaca. To postaje politička poruka – kada su neki životi označeni kao nedovoljno vredni, otvoreno žaljenje za njima je već protest.