Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić

Jeste vlast premazana svim farbama, ali je sasvim izlišna njena briga da će joj se desiti neka obojena revolucija. Džabe im što je sadašnji direktor Bezbednosno-informativne agencije obučen u Rusiji. Ne, ne mislim obučen u već neku od svojih izmišljenih uniformi koje sebi šije još otkad je bio mali od Kancelarije za KiM, mislim na rusku obuku za sprečavanje obojenih revolucija kojom nam se onako prpošno hvalio. Ne znamo šta oblači dok obnaša ovu funkciju (kožni mantil?) i koje je boje ali mu ni uniforma ni kurs neće pomoći. Jer, bude li ovde ikakve revolucije, ona neće biti obojena. Bića crna.

Crna kao flor, crna kao prekobrojne umrlice, crna kao pogrebno vozilo koje bi trebalo da se provlači kroz protestne kolone umesto onog (jednog te istog?) vozila Hitne pomoći. Crna kao slutnje roditelja pred novu školsku godinu, kao misli pred prvi u mesecu, kao prognoze rasta plata i penzija.

Crna kao rudarska jama u kojoj se pogine očas posla jer nadležni ne reaguju na upozorenja baš kao ni na pozive da se uklone strujni kablovi, čak ni kad su nekog već ubili. Crna kao crna hronika koja boji vesti svakog dana. Crna kao otete oranice, crna kao perspektiva skupštinskog zahteva da se preispita ustavnost zakona koji je predsednik Srbije ubrzano potpisao samo da bi Ustavnom sudu produžio rok za odlučivanje sa sedam dana na nekoliko godina.

Crna kao mastilo mafijaške hobotnice koju vlast vidi u svim drugim organizacijama. Crna kao prljave ruke vlasti, crna kao crno ispod nokta koje ne bi dali za opštu dobrobit, crna kao piratska zastava koja bi kao upozorenje trebalo da se vije umesto stranačke. Crna kao otisak prsta vlasti na zlodelima.

Crna kao mantija nekažnjavanih a nagrađivanih pedofila, crna kao misa za isterivanje đavola i kao gavran na ramenu zlopovednika.

Crna kao crni humor kad američki ambasador napravi kontraspot kojim vlasnika Pinka, oveštalog crtača meta, targetira kao zagriženog promotera proevropskog i proameričkog puta Srbije. Crna kao crnohumorna koincidencija da je dečiji pesnik Jovan Jovanović dobio nadimak po datumu koji nas je ove godine zavio u crno a koji je bio u zaglavlju ćiriličnog časopisa – 3. maj.

Crna kakvi bi trebalo da budu ekrani televizija sa nacionalnim frekvencijama. Crna kao: crni mi sa njima u bespravnoj državi; kao: crno nam se piše na izborima pod ovakvim uslovima; kao: kakva crna obojena revolucija, ovo je crnilo koje se ne trpi.

Da, oni se boje boje. Treba da se boje crnila. Jer crno nije boja – crno je samo nedostatak svetla. Čak i onog poslovičnog na kraju tunela. E, to je zastrašujuće.

Peščanik.net, 07.08.2023.

3. MAJ 2023.

The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)