Foto: Peščanik
Foto: Peščanik

Odmah ću odgovoriti – ova odluka je suprotna zakonu i opštim aktima Univerziteta u Beogradu, a ceo postupak ima u sebi značajne nadri-fiškalske elemente.

Zašto je ova odluka nezakonita?

Odluci Nastavno-naučnog veća Fakulteta organizacionih nauka (NNV FON-a) prethodio je izveštaj Etičke komisije FON-a, koji se može pročitati u celosti ovde. Onaj ko pročita ovaj izveštaj, videće da se kao pravni osnov za njegovo sačinjavanje navodi čl. 5. st. 7. Pravilnika o postupku utvrđivanja neakademskog ponašanja u izradi pisanih radova. Ova odredba nije nimalo uzbudljiva, a glasi:

(7) Stručna komisija u roku od 60 dana od dana svog imenovanja dostavlja etičkoj komisiji obrazloženo stručno mišljenje. Na obrazloženi predlog Stručne komisije, ovaj rok u izuzetnim slučajevima može biti produžen za dodatnih 60 dana.

Nadalje se iz izveštaja može saznati sledeće:

„Стручна комисија није доставила детаљну анализу стручних примедби наведених у жалбама упућених Етичком одбору, те на тај начин није Етичкој комисији пружила довољно чињеница за оцену тачке 4. Извештаја Стручне комисије од 23.10.2019. године.

Узимајући у обзир да су у извештају Стручне комисије од 03.04.2019. године, идентификовани пропусти у цитирању појединих извора литературе, као и да је кандидат за полазну основу у обради појединих питања користио докторску дисертацију С. Хајлемариама, а да притом поменути рад није наведен у списку коришћених извора, закључује се да у дисертацији има елемента неакадемског понашања, у погледу строгог поштовања ауторских права.“

Najzad, Etička komisija predlaže NNV FON-a da Siniši Malom izrekle meru javne opomene, na osnovu čl. 16. Pravilnika o radu etičkih komisija i odbora za profesionalnu etiku Univerziteta u Beogradu. Nastavno-naučno veće je, na sednici od 28. oktobra o.g., izrečenu meru pooštrilo, izrekavši meru javne osude.

Ova odluka je predstavljena sa priličnom dozom studentsko-profesorske euforije i ponosa. Ni jednom ni drugom nema mesta. Nijedna od mera predviđenih Pravilnikom o radu etičkih komisija i odbora za profesionalnu etiku Univerziteta u Beogradu, u slučaju doktorata Siniše Malog, nije mogla biti izrečena. I to iz veoma jednostavnog razloga – taj pravilnik nije primenjiv na slučajeve plagijata, što proističe iz čl. 10. st. 2. istog tog Pravilika, a koji glasi:

„Zahtev za utvrđivanje povrede Kodeksa

Član 10.

(1) Postupak pred etičkom komisijom pokreće se podnošenjem zahteva.

(2) Zahtev može podneti zaposleni, student, organ i telo Univerziteta i njegovih članica, kada osnovano sumnja da je došlo do povrede Kodeksa, osim povreda iz čl. 21-25. Kodeksa za koje je postupak uređen posebnim pravilnikom. (Podvukla V.R.V.)

(3) Ukoliko se postupak pokreće protiv organa poslovođenja, zahtev se podnosi Odboru, a o žalbi odlučuje Senat posredstvom Etičkog odbora.

(4) Zahtev za davanje mišljenja treba da bude jasno određen i u njemu treba da budu navedeni i obrazloženi elementi koji ukazuju na postojanje povrede Kodeksa i priloženi odgovarajući dokazi.

(5) Zahtev obavezno sadrži lične podatke i potpis podnosioca zahteva.“

Iz podvučenog st. 2. čl. 10, izrično sledi da se za povrede Kodeksa profesionalne etike iz čl. 21-25, postupak uređuje posebnim Pravilnikom, a taj posebni pravilnik jeste Pravilnik o postupku utvrđivanja neakademskog ponašanja u izradi pisanih radova.

Naime čl. 21-25 imaju za predmet plagiranje, autoplagiranje, preinačavanje rezultata naučnog istraživanja, dakle upravo radnje (plagiranje) koje su stavljene na teret Siniši Malom.

Evo relevantnih odredaba Etičkog kodeksa Univerziteta u Beogradu:

„Плагирање, лажно ауторство, измишљање и кривотворење резултата и аутоплагирање

Члан 21.

(1) У научноистраживачком раду није дозвољено плагирање, лажно ауторство, измишљање и кривотворење резултата и аутоплагирање.

(2) Забрана из става 1. овог члана се односи на све писане радове наставног и научног особља и студената Универзитета (семинарски рад, дипломски или завршни рад, мастер рад, специјалистички рад, магистарски рад, докторска дисертација, рад у часопису, уџбеник, монографија, поглавља у зборницима и сл.), као и несавесно и неодговорно приказивање чињеница у извештајима о наставном и научноистраживачком раду.

Плагирање

Члан 22.

(1) Плагирање је представљање туђих идеја или туђег рада, у целини или деловима, без навођења изворног ауторства или изворника, односно противзаконито присвајање туђих интелектуалних творевина и научних резултата и њихово приказивање као својих, као и: – дословно преузимање текста другог аутора, односно копирање из електронских или штампаних извора, са српског или страног језика, у деловима или целости, без навођења имена аутора и извора из којег је текст преузет, као и без јасног обележавања преузетог дела; – препричавање или сажимање текста другог аутора из електронских или штампаних извора, са српског или страног језика, у деловима или целости, без одговарајућег навођења имена аутора и извора из којег је текст преузет, као и без јасног обележавања препричаног дела; – представљање идеја других аутора као својих, без одговарајућег навођења имена аутора, односно извора из кога је текст преузет.

(2) Чланови академске заједнице гарантују изворност научних радова које објављују, као и тачност у приказивању и навођењу информација о пореклу идеја и навода којима су се у раду користили.

Лажно ауторство

Члан 23.

(1) Лажно ауторство је навођење као аутора лица које није учествовало у изради рада.

(2) Чланови универзитетске академске заједнице дужни су да као ауторе наводе све и само оне учеснике у процесу настајања научног рада који су интелектуално допринели раду.

Измишљање и кривотворење резултата

Члан 24.

(1) Измишљање и кривотворење резултата је деловање којим се манипулише предметом, опремом или процесом истраживања, са циљем да резултати научног истраживања буду намерно подешени или тенденциозно протумачени.

(2) Посебан облик измишљања и кривотворења резултата је несавесно и неодговорно приказивање чињеница у извештајима о наставном и научноистраживачком раду.

Аутоплагирање

Члан 25.

Аутоплагирање је поновно објављивање свог раније објављеног рада или за другу сврху искоришћеног рада као новог и оригиналног.“

Dakle, na plagijatorski slučaj Siniše Malog, primenjiv je upravo Pravilnik o postupku utvrđivanja neakademskog ponašanja u izradi pisanih radova. A, u tom Pravilniku nalazi se poglavlje III koje nosi naslov „Posebne odredbe koje se odnose na utvrđivanje originalnosti doktorske disertacije i na oduzimanje zvanja“. U okviru tog odeljka nalazi se čl. 7, koji je sasvim jasan i glasi:

„Поступак утврђивања оригиналности

Члан 7.

(1) Захтев за утврђивање неакадемског понашања у случају докторске дисертације обавезно садржи следеће елементе:

– име, презиме, научно звање подносиоца захтева, с тим да су ти подаци поверљиви, уколико подносилац то затражи;

– образложене примедбе којима се доводи у питање оригиналност дисертације;

– материјалне чињенице којима се доказује да дисертација није оригинални научни рад;

– друге елементе за које подносилац захтева сматра да су од значаја за разматрање захтева.

(2) Мишљење Стручне комисије по захтеву из става 1. овог члана садржи:

– образложене примедбе на оригиналност дисертације;

– анализу и оцену оригиналности доприноса дисертације науци;

– оцену самосталности резултата научног рада објављених у дисертацији;

– закључак о оригиналности дисертације.

(3) О захтеву из става 1. овог члана решава се у складу са чл. 4-6. овог правилника.

(4) У случају коначне одлуке којом је утврђено да дисертација није резултат оригиналног научног рада, диплома о стеченом научном називу доктора наука оглашава се ништавом, у складу са законом. (Podvukla V.R.V.)

(5) Даном оглашавања ништавости дипломе о стеченом научном називу доктора наука, лицу чија је диплома оглашена ништавом престају права и обавезе проистекле по основу стицања дипломе која је поништена.“

Pored ovog Pravilnika, Zakon o visokom obrazovanju u čl. 127. st. 5, za neoriginalnost doktorske disertacije, tj. za plagiranje predviđa samo jednu sankciju – poništaj.

Dakle, ni Etička komisija ni NNV FON-a nisu, ako su bili namerni da primene pravo, doneli zakonite akte. To važi i za preporuku Etičke komisije da se autoru sporne disertacije izrekne javna opomena, i za odluku NNV – da mu se izrekne javna osuda. Te sankcije su predviđene za druge oblike neakademskog ponašanja, a ne za plagijat. FON je mogao, ovim povodom doneti samo jednu od dve odluke – da plagijata nema i tada se autoru ne mogu izricati mere iz Pravilnika o radu etičkih komisija i odbora za profesionalnu etiku, ili odluku da je disertacija plagirana, a tada se mora staviti predlog Univerzitetu da se poništi doktorat Siniše Malog.

Pokušaj NNV FON-a da se „izvuče“ izricanjem neke mere, koja nije predviđena Pravilnikom o postupku utvrđivanja neakademskog ponašanja u izradi pisanih radova, za slučaj sumnje na plagijat doktorata i da se „opravda“ time što Stručna komisija nije postupila po odluci Odbora za profesionalnu etiku Univerziteta je nedostojan univerzitetskih profesora. Dostupna je navodna disertacija Siniše Malog, dostupna je i doktorska disertacija Hailemariama, dostupni su doslovno prepisani tekstovi Boška Mijatovića i Borisa Begovića. Samo ih je trebalo pročitati i ništa drugo. Ovako, čitav kvazi dramski zaplet na FON-u dobija odista karikaturalne nadri-fiškalske elemente.

Ovaj, nazovimo ga igra staklenih pravilnika, nije jedini. Neka nadri-fiškalska duša ih je obavestila, na primer o tome kako odluku koju je (po neformalno produženom roku) trebalo doneti najkasnije do 26. oktobra, ipak mogu doneti 28. oktobra, jer kad poslednji dan roka pada u neradni dan (subota), produžava se na prvi naredni radni dan (ponedeljak). Pa onda, i o tome kako omogućiti Siniši Malom pravo na žalbu. Predložena mera javne opomene i izrečena mera javne osude, donesene su na teret Malog i on ima pravo na žalbu Etičkom odboru Univerziteta u roku od 15 dana od dana otkad mu se odluka FON-a dostavi. (Volela bih da prisustvujem tom dostavljanju i da upoznam poštara.) I ako se Mali bude žalio na izrečenu meru, uspeće, na osnovu čl. 10. st. 2. Pravilnika o radu etičkih komisija i odbora za profesionalnu etiku. Pored toga, ovom odlukom NNV FON-a dovodi u nezavidnu poziciju rektorku, koja je studentima obećala konačno rešenje do 4. novembra o.g.

Univerzitet, u ovom slučaju, mora postupati sa pojačanom pažnjom, jer kršenje zakona se velikodušno oprašta moćnicima, ali se ni najmanja sitnica neće oprostiti rektorki niti Univerzitetu. Ako se ne bude čekao istek roka za žalbu Siniše Malog, on će lako i brzo dobiti poništaj bilo kakvog akta Univerziteta pred Upravnim sudom, zbog nepoštovanja prava na žalbu, koje je ljudsko pravo regulisano Ustavom.

Zato se mora trenirati vladavina prava, zato se mora žaliti Univerzitet, tj. isti oni profesori koji su već izjavljivali žalbu protiv prve odluke NNV FON-a, sa istim i sa ovim dodatnim razlozima.

Peščanik.net, 29.10.2019.

Srodni linkovi:

Dušan Teodorović – Još jedna žalba

Dejan Ilić – Idemo dalje

PLAGIJATI

The following two tabs change content below.
Vesna Rakić Vodinelić, beogradska pravnica, 1975-1998. predaje na državnom pravnom fakultetu u Beogradu, gde kao vanredna profesorka dobija otkaz posle donošenja restriktivnog Zakona o univerzitetu i dolaska Olivera Antića za dekana. Od 1987. članica Svetskog udruženja za procesno pravo. 1998-1999. pravna savetnica Alternativne akademske obrazovne mreže (AAOM). 1999-2001. rukovodi ekspertskom grupom za reformu pravosuđa Crne Gore. Od 2001. direktorka Instituta za uporedno pravo. Od 2002. redovna profesorka Pravnog fakulteta UNION, koji osniva sa nekoliko profesora izbačenih sa državnog fakulteta. Od 2007. članica Komisije Saveta Evrope za borbu protiv rasne diskriminacije i netolerancije. Aktivizam: ljudska prava, nezavisnost pravosuđa. Politički angažman: 1992-2004. Građanski savez Srbije (GSS), 2004-2007. frakcija GSS-a ’11 decembar’, od 2013. bila je predsednica Saveta Nove stranke, a ostavku na taj položaj podnela je u aprilu 2018, zbog neuspeha na beogradskim izborima. Dobitnica nagrade „Osvajanje slobode“ za 2020. godinu.

Latest posts by Vesna Rakić Vodinelić (see all)