Foto: Peščanik
Foto: Peščanik

Pre šesnaest meseci i dva dana ubijen je Oliver Ivanović. Bio je istaknuti protivnik terora nad građanima, koji su činili nasilnici i kriminalci, srpski rodoljubi. Režim u Beogradu ga je proglasio nacionalnim neprijateljem i izdajnikom. Glasonoša te smrtne presude bio je Marko Đurić, državni Mister Bin, pajac koji je prvi u istoriji svoju podguznu parolu upućenu gazdi odurlao putem mobilnog: Aco, Srbine!

Šta je to uopšte značilo za dotično, u osnovi nesrećno živo biće, koje se odaziva na ime, trivijalno i bezlično poput njegovog imaoca: Aca?

Mnogo kasnije, nosioci vrelih parola i njihovi pomoćnici, doneće taj usklik, ispisan na platnu, razapet između dve motke, na miting podrške istom Aci, to jest Srbinu.

Uzdignuće Ace Srbina, takvog kakvog ga je priroda dala, dakle nasuprot njoj i svakoj estetici, uprkos pameti i valjanom ukusu – nipošto ne čini Olivera Ivanovića manje mrtvim. Niti manje živim. On hoda po dvoru i plaši njegove sablasne stanare.

Dok je Aca ovde, sa klicanjem ili bez njega, pa i kad ode, neće mu biti moguće da se otrese Olivera Ivanovića. Taj će ga držati za gušu do sudnjeg časa, od toga mu odbrane nema.

Istraga još uporno stoji u donjoj mrtvoj tački i neće se pomerati.

Dan posle ubistva, Aca Srbin je, prokazanog neprijatelja Srbije, proglasio svojim prijateljem.

Rekao je da niko ne zna, a i ne mora da zna koliko su oni bili bliski. Samo njih dvojica znaju, a od njih je ostao samo jedan.

Na dan sahrane, ako se sećate, Aca Srbin nije odao počast ubijenom neprijatelju države, a svom tajnom prijatelju.

Otišao je na mesto zločina i tamo stajao. Padala je kiša, a Aca Srbin je sebe izložio patetičnom pokisnuću, žaleći neprijatelja daleko od aleje zaslužnih gde je on upravo položen, i od svojih dušmana opevan kao heroj.

Možda se verovalo da će u toj posebnoj, kastinskoj vrsti grobljanske zemlje, sve biti zataškano. Počasti, izlivi odocnelog i neiskrenog prijateljstva, posao u vladi za udovicu, naknadno, suvišno i neiskreno poštovanje za energičnog protivnika Srpske liste. I sve drugo što dolazi iz restlova zagađene savesti.

Srpska lista? To je ona filijala SNS-a, njena militanta parapolitička grupacija za poslove političke prisile i jednoumlja. Olivera nije bilo moguće preumiti, lakše je bilo ukloniti ga.

Prijatelj tog neprijatelja Srbije, Aca Srbin, obećao je da će slučaj biti rešen.

To ipak nije bio slučaj, nego planirani, brutalni politički atentat. Dan posle atentata, pisalo je na ovom mestu da je u Olivera Ivanovića ispaljen bratski rafal. Da nije bratski, ne bi bio tako precizan i neopoziv.

Nestao je ili sakriven Milan Radoičić, sumnjivi čovek mračne biografije, od ranije poznat organima. Lični prijatelj Ace Srbina, koji se, kako kaže sam Aca, bori za srpsku stvar.

Niko ne zna gde se ta stvar nalazi niti kako izgleda.

Posle bežanja od kosovske policije, došao je u srpski MUP. Položio poligraf i rekao da je nedužan. Nije voleo Ivanovića, ali ga nije ni ubio. Tako je rekao Aci Srbinu, a Srbin nama. A posle tako ubedljivog dokazivanja nevinosti pred sumnjivima, Radoičiću se gube tragovi.

U stvari, ne gube se. Za tim tragom nije dopušteno kretanje. Radoičić je postao rezistentan na sumnju. Zbog toga ne sme da se pojavi, niti da bude viđen. Postao je opasan za one koji ga kriju. Ne sme da dođe u priliku da govori, jer bi onda morao zauvek da zaćuti.

Aca Srbin će ga držati za sakrivenog prijatelja samo dok je bez glasa. Nije moguće sakriti da Radoičić ima šta da krije.

Radi Trajković je odobrena policijska zaštita. Ona je više puta javno iznela svoju sumnju. Ta sumnja je skoro pouzdana tvrdnja. Rekla je da se boji za svoj život, i da njenu sigurnost, a i postupak u otkrivanju ubice i naručioca, ugrožavaju A. Vučić i M. Đurić. I da je njen advokat protiv njih podneo krivičnu prijavu.

Ta dvojica besprizornih optužuju Radu da je sa drugim neprijateljima udružena protiv interesa srpstva i države Srbije. Ali osumnjičene pritvorenike Spasojevića, Rošića i odbeglog Radoičića, ne terete izjave Rade Trajković, nego iskazi zaštićenih svedoka.

Za Acu Srbina to nema značaja. Neprijatelj je neprijatelj, bar dok je živ.

A kad više ne bude, moguće je napadno posmrtno prijateljstvo, mesto na povlašćenom groblju i naknada za zaborav.

No Oliver Ivanović se još ne da, iako davno zakopan – ne odustaje. Ako ništa drugo, ne ostavlja na miru Acu Srbina, prepada ga i proganja, razara ostatke njegove oskudne savesti.

Sa takvima on nikada nije bio, niti je mogao biti prijatelj. Ni živ ni mrtav.

Peščanik.net, 17.05.2019.

UBISTVO OLIVERA IVANOVIĆA

The following two tabs change content below.
Ljubodrag Stojadinović (1947, Niš), gde se školovao do velike mature u gimnaziji „Svetozar Marković“. Studirao u Skoplju, i magistrirao na Institutu za sociološka i političko pravna istraživanja, odsek za masovne komunikacije i informisanje u globalnom društvu (Univerzitet Kiril i Metodi 1987). Završio visoke vojne škole i službovao u mnogim garnizonima bivše Jugoslavije, kao profesionalni oficir. Zbog javnog sukoba sa političkim i vojnim vrhom tadašnjeg oblika Jugoslavije, i radikalskim liderima i zbog delikta mišljenja – odlukom vojnodisciplinskog suda od 1. marta 1995. kažnjen gubitkom službe u činu pukovnika. Bio je komentator i urednik u Narodnoj Armiji, Ošišanom ježu, Glasu javnosti, NIN-u i Politici. Objavljivao priče i književne eseje u Beogradskom književnom časopisu, Poljima i Gradini. Dobitnik više novinarskih nagrada, i nagrada za književno stvaralaštvo, i učesnik u više književnih projekata. Nosilac je najvišeg srpskog odlikovanja za satiru, Zlatni jež. Zastupljen u više domaćih i stranih antologija kratkih i satiričnih priča. Prevođen na više jezika. Objavio: Klavir pun čvaraka, Nojev izbor, Više od igre (zbirke satiričnih priča); Muzej starih cokula (zbirka vojničkih priča); Film, Krivolak i Lakši oblik smrti (romani); Ratko Mladić: Između mita i Haga, Život posle kraja, General sunce (publicističke knjige); Jana na Zvezdari (priče za decu); Masovno komuniciranje, izvori i recipijenti dezinformacije u globalnom sistemu (zbirka tekstova o komunikacijama). Zastupljen u Enciklopediji Niša, tom za kulturu (književnost). Za Peščanik piše od 2016. godine. U decembru 2021. izbor tih tekstova je objavljen u knjizi „Oči slepog vođe“.

Latest posts by Ljubodrag Stojadinović (see all)