Foto: Ribar Gyula
Foto: Ribar Gyula

Dvadeset pet minuta je jutros Ana Brnabić branila Zaključak vlade o informisanju, uporno ga nazivajući uredbom, da bi u poslednjim sekundama priznala da je sve to jedna – kako je (ne)skromno priznala, njena – glupost. A mogla je lepo odmah da kaže, jeste, bilo je glupo to što smo odlučili i sad to povlačimo jer smo tim zaključkom prekršili i Ustav i zakone. Argumenti Ustava i zakona, na koje je mogla da se pozove, a koje je precizno izložio Rodoljub Šabić, na primer, o tome da zaključak nije isto što i uredba, a da se ovaj jedan konkretni zaključak kosi sa svime što čini pravni sistem ove zemlje, za Brnabić su nebitni. Jer, ona poznaje samo jedan drugi Ustav i zakon, a to je – Vučić.

Ne bi nam se Brnabić 25 minuta vajkala o tome kako ona i njena vlada rade „fantastičan“ posao, ali eto, napravili su i jednu glupost, da joj Vučić lično nije rekao da Zaključak – dakle, još jednom, ne uredbu nego Zaključak – povuče. A Vučić joj to nije rekao ni zbog Ustava ni zbog zakona, nego zato što se time baca senka na njihov zajednički „fantastičan“ posao. Senka, pak, stiže od predstavnika Evropske unije, znači izvan zemlje, što je za Vučića očito važnije od svakog domaćeg zakona ili Ustava. Da su bacači senke bili žitelji Srbije, Vučić i Brnabić bi to lako rešili. Naprosto bi ih pritvorili, kao što je sinoć policija pritvorila novinarku iz Novog Sada Anu Lalić.

Brnabić kaže – Lalić laže. Nije istina, kaže Brnabić, to što Lalić piše da u Kliničkom centru u Novom Sadu lekari i sestre nemaju opremu, da su im smene predugačke i da zato stradaju više nego što bi to bilo prihvatljivo. Da je Lalić slagala, kaže i sam Klinički centar u svom sinoćnjem saopštenju. Saopštenje i prijava Centra bili su dovoljni da policija privede i pritvori Lalić. Pitanje za Brnabić: ako se ispostavi da je Centar slagao u svom saopštenju/demantiju, da li će biti privedeni i pritvoreni autori tog saopštenja/demantija? Jer, to bi jedino bilo logično. Zapravo, logično bi bilo mnogo više od toga. Evo kratkog uputstva za logično postupanje umesto ekspresnog hapšenja.

Novinarka je napisala da lekari i sestre u KC rade u teškim uslovima i da su zbog oskudnih resursa izloženi preteranom riziku. KC to demantuje. Krizni štab vlade šalje ljude u KC da provere šta je istina. Sa rezultatima se izlazi u javnost i demantuje ili potvrđuje pisanje novinarke. Tek onda, ako se pokaže da tekst nije tačan, novinarka se poziva na odgovornost. Ako se pak pokaže da je tekst istina, radi se sve da se KC-u dostavi neophodna oprema za rad. Umesto toga, imali smo trenutnu reakciju KC-a i policije da je tekst laž i hapšenje novinarke. Saopštenju i KC se veruje na reč, dok se novinarka automatski tretira kao lažljivica. Od takvog izopačenog odnosa zavisi slika o „fantastičnom“ poslu vlade.

Danas već bivši Zaključak tako je u čvrstoj sprezi sa željenom slikom o „fantastičnom“ poslu. A videli smo juče i kolika je cena da se ta slika i Zaključak održe – privođenje i pritvaranje novinara. Umesto provere da li je posao koji obavljaju bolnice ipak malo manje „fantastičan“ od onoga što priželjkuje Brnabić, imamo golo nasilje da se ta slika sačuva. Zatvaranje starijih od 65 godina po kućama, zabrana kretanja od 17.00 do 5.00, sa tendencijom ka 7/24, takođe su deo tog nasilja. Postoji direktna srazmera između „fantastičnog“ posla vlade i lišavanja slobode i dostojanstva žitelja Srbije. Ali je onda stigla senka spolja, i stvari su se preko noći promenile. Opet, da bi se sačuvala „fantastična“ fasada.

I izvođenje Zaključka i njegovo povlačenje pokazuju da je „fantastičan“ posao tek puki privid, veoma osetljiv na odnose moći. Kada su Vučić i Brnabić jači, privid se čuva hapšenjima. Kada su slabiji, privid se čuva administrativnom merom povlačenja odluka. Ni jedno ni drugo nema nikakve veze sa realnošću. Jer da ima, onda bi i Predrag Kon morao u pritvor,1 jer je na nedavnoj zvaničnoj konferenciji vlade rekao praktično isto što je u svom tekstu rekla Lalić – država nema kapacitete da se uspešno nosi sa ovom epidemijom. To je daleko od slike o „fantastičnom“ poslu. Mada, i „fantastično“ se može razumeti na različite načine.

Brnabić bi mogla recimo da kaže – ovo je jedna uništena zemlja bez ikakvih resursa, potpuno zavisna od pomoći spolja. S obzirom na to šta imamo, „fantastično“ prolazimo. Nevolja sa ovom „fantastičnom“ izjavom u tome je što bi Brnabić odmah morala da doda – ovaj režim ju je, materijalno i institucionalno, dokrajčio.

Peščanik.net, 02.04.2020.

KORONA

________________

  1. U vezi sa ovim, uzgred treba reći da zaista deluje fantastično vest da je juče priveden čovek jer je na društvenim mrežama širio lažnu vest o uvođenju zabrane kretanja od 24 sata, dok je Vučić i dalje na slobodi, iako je nasred televizije sa nacionalnom frekvencijom (neuspešno) elaborirao svoju nameru da trajno zatvori žitelje Srbije po kućama i stanovima.
The following two tabs change content below.
Dejan Ilić (1965, Zemun), urednik izdavačke kuće FABRIKA KNJIGA i časopisa REČ. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, magistrirao na Programu za studije roda i kulture na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti i doktorirao na istom univerzitetu na Odseku za rodne studije. Objavio je zbirke eseja „Osam i po ogleda iz razumevanja“ (2008), „Tranziciona pravda i tumačenje književnosti: srpski primer“ (2011), „Škola za 'petparačke' priče: predlozi za drugačiji kurikulum“ (2016), „Dva lica patriotizma“ (2016), „Fantastična škola. Novi prilozi za drugačiji kurikulum: SF, horror, fantastika“ (2020) i „Srbija u kontinuitetu“ (2020).

Latest posts by Dejan Ilić (see all)