Drama oslobađanja
Links – Cilj predstave Srebrenica. Kad mi ubijeni ustanemo nije bio da rasvetli genocid koji je počinila vojska bosanskih Srba, već da ukaže na mesto tog događaja u kulturnom poretku savremene Srbije.
Links – Cilj predstave Srebrenica. Kad mi ubijeni ustanemo nije bio da rasvetli genocid koji je počinila vojska bosanskih Srba, već da ukaže na mesto tog događaja u kulturnom poretku savremene Srbije.
On na velika vrata uvodi Miloševića u svet visoke književnosti. Bivši predsednik Srbije tu nije zločinac već junak tragedije za koju nije odgovoran.
Pogovor knjige Branislava Jakovljevića Smrznuti magarac i drugi eseji – promocija u ponedeljak 20.11. u CZKD-u: Njegovo pisanje nas primorava da se ponovo upitamo šta je propast…
Mnogo stvari se desilo u Srbiji od premijernog prikazivanja Twin Peaksa do danas. Tako mnogo, da bi se trag zameo i samom Bobu. Gde je on sada? Da li se uselio u Slobine surogate?
Ovo nisu bili izbori, već plebiscit o vrednostima. Vrednosti koje su pobedile – vulgarnost, oholost, egoizam – dolaze posle dva mandata političara koji je oživeo ideju o predsedniku kao heroju.
LINKS – Dok gledam snimke seoba sa Bliskog istoka, sećam se susreta od pre 23 godine u noćnom vozu između Budimpešte i Beograda.
Iz arhive časopisa REČ: Suđenje Miloševiću neodvojivo je od njegovih borbi protiv opozicije, 4 rata koja je vodio i konačno – od njegovog pogreba.
O novoj knjizi Branislava Jakovljevića: Ono što najviše impresionira je da, iako je pisana iz ugla teoretičara performansa, ona je i precizna analiza ekonomske i političke propasti Jugoslavije.
Uz BITEF 2015: Trilogija o hrvatskom fašizmu (Bakhe, Aleksandra Zec, Hrvatsko glumište) Olivera Frljića i Marina Blaževića i Srpski Faust i drugi citati (scratch drama) Tanje Simić-Berclaz.
Letnji dnevnik rasizma: grčka kriza, devojka koja se lažno predstavljala kao Afroamerikanka, masakr u Charlestonu, „satanistička seansa“ u Muzeju Nikole Tesle.
Neko ko je pre 20 godina zaposeo tezgu srpstva, danas se na nju penje kao na govornicu neoliberalnog kapitalizma. Kad god želi da kaže nešto o ekonomiji, Vučić se dohvati samoupravljanja.
Beleška sa proba predstave “Aleksandra Zec” Olivera Frljića, HKD Teatar, Rijeka.
Beton – Ne može se istovremeno osporavati Republika Srpska i opravdavati onaj koji je sazdao njene krvave temelje.
Sarajevske sveske – rani Radomir Konstantinović: „Ako hoćete baš da razumete Filosofiju palanke, čitajte Ahasver.”
Beton – Lukovićevi odgovori predstavljaju pošten pokušaj da se odbrani jedna neodbranjiva pozicija.
Radi se o ispovesti zaštićenog svedoka u specijalnoj emisiji RTS-a o trgovini ljudskim organima.
Ljubiša Ristić kao da se odriče uloge pokretača i kreatora, ne bi li zauzeo ulogu izvođača, nekog ko nije potpuno odgovoran za svoje postupke.
Da li je takozvana “književnosti jugoslovenskih prostora” preživela propast Jugoslavije? Nije.
Saša Ilić opisuje stanje u crnoj kutiji koja se zove Srbija.
Junakinja romana budi se u hladnjači koja vozi leševe Albanaca po drumovima Srbije.
Integralna verzija teksta: Vest za one koji se pitaju šta je bilo sa njihovim profesorima ONO i DSZ – jedan od njih je centralni autor specijalnog broja časopisa Dveri srpske posvećenog Srebrenici.
Knjigu Dobrice Ćosića Vreme zmija otvara scena susreta autora i patrijarha Pavla: “Danas u podne posetio sam patrijarha Pavla na njegov poziv.” Nije Ćosić taj koji traži da se vidi sa poglavarom SPC. On je potreban patrijarhu, a ne obratno.
Markale su predstavljale apsolutno najkrvaviji u seriji sličnih događaja. Pokušaji političke instrumentalizacije zločina na Markalama počeli su pre nego što je pločnik pijace stigao da se ohladi od udara eksplozije.
Ranih devedesetih, Sonja Karadžić, guzonjina kći, izdala je album na kome je njeno ime ispisano prepoznatljivim slogom poznatog japanskog proizvođača elektronske robe: SONYA.
Ljubisa Ristic’s gesture of naming the stages after his former partners who were his ideological opponents in the late 90’s was actually a fetishization of his own past. In that sense, the Secerana (Sugarmill) was precursor of a different, much more ambitious fetish town, the one on Mokra Gora.
Nigde ideje ‘68. one nisu tako brutalno pregažene kao u Srbiji. Ni na jednom drugom mestu njihov emancipatorski potencijal nije ustupio mesto nasilju u meri u kojoj se to desilo u Srbiji.