Dve nacije, najstarije na svetu
Politički oportunizam, koji se samoopravdava novokomponovanom tradicijom, prodire u dubine zajednice, koja pokušava da se odbrani mimikrijom mistifikacije kolektivnog identiteta izgrađenog na krivotvorenju prošlosti.
Politički oportunizam, koji se samoopravdava novokomponovanom tradicijom, prodire u dubine zajednice, koja pokušava da se odbrani mimikrijom mistifikacije kolektivnog identiteta izgrađenog na krivotvorenju prošlosti.
Da li je fudbalski susret parlamentaraca Srbije i Rusije bio samo naizgled bizaran? Da li je poruka s Marakane dobila svoje prve odjeke u huliganskom nasilju, izvezenom iz Srbije, u Mostaru i Podgorici?
Prelomivši da ipak razgovara s predsedavajućim EU u Lisabonu, premijer je, ne upuštajući se u pojedinosti, ponovio da Kosovo ne sme biti druga albanska država.
Strategija održivog razvoja, kao preduslov prilagođavanja države evropskim integracijama, ionako je samo fikcija u zajednici zaglavljenoj u prošlosti, predrasudama i šizofreniji predpolitičkih uverenja.
Kosovski paradoksi utisnuti su u suštinu nemogućnosti da se, u izglednom vremenu, razreši sopstvena kvadratura kruga, koja se ne svodi na konačni državni status i prevaziđena poimanja suvereniteta.
Inače, Rusija je odbacila Ahtisarijev plan, mada je unapred pristala na načela procesa utvrđivanja budućeg statusa Kosova, kao članica Kontakt grupe. Ali, bez obzira na bilo čije posredovanje, kosovska budućnost pretežna je briga Srbije.
Formiranje nove vlade učinilo je smislenim i novo pretresanje kampanje koju je “demokratski blok” vodio protiv premijera dr Zorana Đinđića, koja je postala medijska i idejna uvertira njegovom ubistvu.
Radio emisija 15.06.2007, govore: Pavle Rak, Milutin Petrović, Nikola Samardžić, Petar Luković i Teofil Pančić.
Jedan od važnih aktera tranzicije, sudija Goran Kljajević stradao je u predatorskoj stihiji koja je srušila vladu Zorana Živkovića i Srbiju uvela u lavirint afera i skandala kojima se prikrivalo ozakonjenje novog talasa primarne akumulacije.
U prvim godinama svog ostvarenja, avnojevska ideja je samu sebe osporila pojavom novog povlašćenog upravljačkog sloja i udvoričkih elita.
Radio emisija 01.06.2007, govore: Žarko Korać, Nikola Samardžić, Borka Pavićević, Srđa Popović, Ljubiša Rajić, Mirko Đorđević, Teofil Pančić i Petar Luković.
Da li je trebalo podsetiti premijera na dogovore koji su prethodili izboru Nikolića za predsednika parlamenta (koji podsećaju na slučaj jedne predaje), i na zajednički politički kurs koji je najednom, makar naizgled, poremećen?
Danas – Premijer je u svome prvom obraćanju više opominjao i pretio nego obećavao.
Bez potrebe i velikodušno relativizujući svoju ulogu, Svetlane su pomenule da su vrednosti Peščanika doprineli svi koji su ispunjavali njegov prostor. Dok upravo one uporno zavode svoje slušaoce magijom istine.
Da li je Dan Evrope praznik samo onog dela kontinenta koji se osnovano može smatrati slobodnim, srećnim i uspešnim?
Nipodaštavanjem međunarodnih institucija i pravde premijer je sebe i zvaničnu Srbiju vratio u njen nekadašnji status odmetnika koji zaslužuje sva sredstva pritiska i odmazde.
Nesposobna da se snađe u prilikama čijoj je destrukciji najviše doprinela, izložena izvesnosti dobrih odnosa sa susedima, zvanična Srbija pretvara se da vodi svetsku politiku na načelima univerzalne pravde.
Napad na Dejana Anastasijevića odigrao se u zaklonu histerije koju su, svako iz sopstvenih pobuda, orkestrirali Tadić, Koštunica i Nikolić, kako bi diskreditovali nemačkog ambasadora, time i politiku njegove zemlje i EU.
Popularnost predsednika Tadića sve je očiglednije posledica inercije a sve manje stvarnog poistovećivanja s vrednostima koje on iskazuje nerado i nedovoljno iskreno. Dok je politika premijera nedvosmislena.
Naredna generacija nomenklature koja je zatrla Vukovar, Srebrenicu, krajinske Srbe, jugoslovensko Kosovo i urbanu Srbiju, spustila je novu gvozdenu zavesu u iščekivanju restauracije bipolarnog sveta.
Danas – Premijera Đinđića su u zvanični konsenzus o Kosovu, posredstvom oca nacije, uveli upravo oni koji su, najmanje, poslužili kao “politički kišobran” njegovom ubistvu.
Radio emisija 09.03.2007, govore: Tatjana Tagirov, Dubravka Stojanović, Ljubomir Živkov, Nikola Samardžić i Mirjana Karanović.
Memorandum je, bez obzira na stvarne zasluge, postao simbol teorija zavere, ratne agresije, urbicida, etničkog čišćenja, političkog, pseudopravnog i kriminalnog nasilja, izolacije i samoizolacije, a iznad svega jednog demagoškog i paranoičnog diskursa.
Srbija je trenutno u stanju političke šizofrenije koja je delimično podudarna sa stanjem zbunjenosti, stvarne ili smišljene, Marka Kraljevića koji u nemoći i dokolici kreće da, u svojstvu privremeno odmetnutog vazala, uništava carski drum.
Radio emisija 15.09.2006, govore: Miljenko Dereta, Vesna Pešić i Nikola Samardžić.
Koštunica je sublimirao najgore osobine političke Srbije. Te osobine preuzeo je od centralne ličnosti autoritarne epohe, ne obazirući se na njegovu političku i ličnu sudbinu, niti na sudbinu njegovih žrtava.
Radio emisija 19.05.2006, govore: Žarko Korać, Milan Vukomanović, Nikola Samardžić i Zoran Živković.
Da li je dvesta godina borbi za slobodu, jednakost i pravdu okončano i suočavanjem sa stvarnošću, koja je drukčija od Fukujamine, da je liberalna demokratija dosegla krajnje granice globalnog prostiranja?
Radio emisija 03.02.2006, govore: Milosav Marinović – Saki, Mirko Đorđević, Milan Vukomanović, Igor Mandić, Nada Korać i Nikola Samardžić.
Jedan od paradoksa Balkana je matrijarhalna senka patrijarhata. Edipov kompleks je skrivena, dubinska pokretačka sila plemenskih dinarskih skupina i, naročito, endemičnog banditizma.
Radio emisija 04.11.2005, govore: Nenad Prokić, Miodrag Zec, tribina Nomokanona na Pravnom fakultetu: Smilja Avramov, Kosta Čavoški, Mihajlo Marković; tema – Dobrica Ćosić: Nikola Samardžić, Predrag Marković, Dragoljub Todorović, Rajko Danilović, Nenad Daković, Vesna Pešić; oproštaj od glumca Ljube Tadića.
Ispostavilo se da je nacionalizam postao primamljiva podvala dominantnih elita. Raspad Jugoslavije, ili nestanak u postojećem obliku, to nije bilo ništa novo, on se osećao i štaviše najavljivao već tokom sedamdesetih.