Drugi XX vek (I)
Prenosimo delove knjige Drugi dvadesti vek Nikole Samardžića objavljivane u listu Danas u periodu oktobar – novembar 2008.
Prenosimo delove knjige Drugi dvadesti vek Nikole Samardžića objavljivane u listu Danas u periodu oktobar – novembar 2008.
Pola godine nakon izbora, zvanična politika Srbije pretrpela je suštinske promene u odnosu na platformu koju je u prethodnoj kampanji, i nakon formiranja kabineta, nudila vladajuća koalicija.
Putevi i karakter svetske ekonomske krize verovatno su složeniji od kraha njujorške berze 1929, u onoj meri u kojoj su se razvili modaliteti i strukture poslovanja, uključujući nove tehnologije i svetsko tržište.
Čitave generacije rasejane su, izgubljene, zbrisane u stihiji posleratne urbanizacije koja je ovdašnju gradsku kulturu dodatno i dugoročno provincijalizovala.
Bez obzira na toliko životno iskustvo, Mekejn je uspeo da izborom kandidatkinje za potpredsednicu izgubi glasove, dok je Obama preuzeo popularnost Hilari Klinton s kojom je vodio žestoke debate u primarnoj kampanji.
Srpska kosovska politika, postavljena na osnove komunizma, nacionalizma i antropološkog ekskluzivizma, zadržala se na svojim suštinskim polazištima.
Danas je Čubura ruglo divlje gradnje, autentičnog, gotovo spontanog nadziđivanja, doziđivanja, otimanja kvadratnih metara, uzurpacije javnih površina, u zaklonu taraba i zidova, i zavereničkoj tišini tesnih, nakaznih sokaka.
Novija prošlost podseća koliko je kobno poigravanje sa osećanjima kolektivnog identiteta i kolektivne sudbine.
Tehnologija populizma računa na sve oblike oskudice u kojima tavori političko društvo. Materijalne i mentalne.
As for LDP, it became, unfortunately, one man band. And its scores are like in a bad figure skating: technique – naah, artistic value – even worse.
Radio emisija 03.10.2008, govore: Miljenko Dereta iz Građanskih inicijativa, Biljana Kovačević-Vučo iz Yucoma, novinar Miša Brkić i istoričar Nikola Samardžić.
Centralna tačka otpora reformama i evropeizaciji premestila se na zaustavljanje demilitarizacije.
Kao da je najveći Klintonov neuspeh bio u nemogućnosti da se politički multiplicira.
Politička Srbija je sebe egzaktno definisala kad se za energetski sporazum s Rusijom izjasnilo 214 poslanika, dok je za ratifikaciju SSP i Prelaznog trgovinskog sporazuma sa EU glasalo svega 140.
Na kraju su svi otišli na letovanje.
BH Dani – Osim religije, koja se nameće, odozgo, kao norma i kao osnovni činilac kolektivnog identiteta, ispostavilo se da i fudbal, dubinski i moćno, deli i zavađa ljude.
U Srbiji je, ne samo zbog ruske paradigme, pad komunizma proces koji je delimično prepušten budućnosti. Istočnoevropski primeri sugerišu da je najbolje kad to čine sami komunisti, ili socijalisti.
Apsurdi koji pritiskaju političku Srbiju podvučeni su ishodom izbora koji ne dopušta jednostavna rešenja i iziskuje bolne kompromise.
Danas na najvećem delu bivšeg jugoslovenskog prostora pojmovi Evrope i evropskih integracija deluju prazno i nedostižno. Prilike u zemlji i regionu su ponovo poziv na uzbunu.
Sistemski zločin koji se ne priznaje nego, naprotiv, revitalizuje, postaje smrt koja odbija da umre i zauvek pripadne prošlosti.
Umoran sam. Ostao sam bez ideja. Proteklih dana razmišljao sam i pisao o svemu, osim o gadostima kojima je prožeta politička Srbija.
Izbori nisu uspeli da uklone pretnje evropeizaciji i otvaranju, pošto o tim pitanjima nije ostvarena jasna, odlučna većina ni u kom smislu. Osim toga, postoje haške obaveze i uticaj Rusije.
U tradicionalnoj kolektivističkoj politici Beograd je sredstvo i plen, umesto institucionalnog i opipljivog, stvarnog urbanog okvira liberalizacije.
SAA je odlična vest, posle toliko vremena. Sad smem da priznam da sam osećao zadovoljstvo i zbog pobede Borisa Tadića na predsedničkim izborima.
Dominatna srpska kultura zasniva se na mitologiziranom preplitanju stvarnih i izmišljenih vremenskih arhitektura.
Politička Srbija ponovo nalikuje brodu ludaka koji putanju okreće na stranu suprotno od razuma i civilizacije.
Nespremnost da se preuzme odgovornost za neposrednu budućnost oslonila se upravo na relativizaciju organizovanog nasilja kojim je Srbija rasturala jugoslovensku zajednicu.
Radio emisija 04.04.2008, govore: istoričar Nikola Samardžić, sociolog Pavle Rak, pravnik Vladimir Todorić i antropolog Ivan Čolović.
Obnova tradicije političkih pamfleta, dve decenije od najdubljeg pada kojim je beogradska Politika učestvovala u državnoj i društvenoj dezintegraciji, ukazuje pre na spregu s vladom nego na ugled i visoko mesto u javnosti na koji se te novine pozivaju.
Mitovi o prethodnom genocidu podizani su, i potom potirani, u novoj stvarnosti agresije i zločina. Nasilje se prenosilo, i preuzimalo, u kapilarnoj mreži koju su institucije posvećene destrukciji objašnjavale sistemom spojenih sudova.
Srbija se duboko zaglavila u beskrajnom redu za budućnost. Zbunjena i neodlučna, ona evropsku politiku doživljava kao beskrajno biroktratsko zatezanje i instrument svetske nepravde.
Danas – Pet godina nije bilo dovoljno da institucije dođu do nalogodavaca ubistva premijera Srbije dr Zorana Đinđića.