Ikona i sekira
Pod pritiskom okrutnog režima, koji je očuvao najgore osobine prethodnog i obuhvatio dva cela ljudska naraštaja, ruska kultura nije bila u stanju da odgonetne sopstvene istorijske kodove.
Pod pritiskom okrutnog režima, koji je očuvao najgore osobine prethodnog i obuhvatio dva cela ljudska naraštaja, ruska kultura nije bila u stanju da odgonetne sopstvene istorijske kodove.
Rusi dolaze. Oni su već došli predajom dela energetskog sektora ruskoj državi. To nije privatizacija, niti je zakonita, i može da bude osporena kad se u Srbiji uspostavi vladavina prava.
Nova albanska država, koja je samo albanska, njen međunarodni položaj sporan, a nezavisnost nadgledana i ograničena, nastala je i kao tvorevina srpske politike.
Ponavljanje istorije, za kojim poseže premijer Srbije u klero-boljševičkom transu, pošto su izbori osporili legitimitet njegovog političkog postojanja, mada ne i politici, obično se odvija u iskrivljenoj svetlosti oživljavanja prošlosti.
Demokratija je jasno odredila svoje značenje. Zato su u Srbiji u kojoj ponovo odlučuju milioni nepismenih, spremni da poveruju u svaku mitologiju koja će ih očuvati u izolaciji i samoći, oslobađajući ih potrebe da se menjaju, izbori samo tegoba.
Srbija neumorno proizvodi kontroverze. To nije slučajno.
Nezakonita privatizacija NIS-a je jedan u nizu malih državnih udara kojima je Koštunica, preuzimajući poluge Miloševićevog režima, uključujući institucije, za sebe pribavljao i onu vlast za koju nije dobio demokratski mandat.
Valjda bi mediji, uključujući štampane, i ozbiljne, kakav je Danas, trebalo da uzmu u ozbir pravo i potrebu javnosti da se opusti, na trenutak prepusti zaboravu i okrene optimizmu. I u zemlji kakva je Srbija.
Bilo je tako očigledno da predsednički kandidati, koji su poneli po neverovatnih dva miliona i nekoliko stotina hiljada glasova, nemaju dobre namere, da nisu iskreni, da se lažno zaklinju na budućnost, a o prošlosti krivo.
Prava slika predsedničke kampanje su naši prljavi, zapušteni gradovi, uključujući prestonicu koja kolabira u svakom pojedinačnom sektoru i kao urbana celina.
Radio emisija 21.12.2007, govore: istoričar Nikola Samardžić, publicista Bojan Bajić, profesorke Svetlana Slapšak i Mirjana Miočinović.
Nova vladajuća podvala nameće zaključak da evropska integracija Srbije podrazumeva njeno odustajanje od Kosova.
Svakoga jutra naši vredni sugrađani zabrinuto jure za poslom, zaradom i povoljnijim mestom u društvu.
Kosovo je, ipak, samo simbolična tačka razlaza svetske politike. Kosovski presedan biće, pri tom, uobičajena etapa u budućem razvoju međunarodnog prava.
U preddemokratskoj Srbiji, i preddemokratskoj Rusiji, za razliku od liberalnih demokratija, dominiraju bahatost vlasti i politička i ekonomska neravnopravnost, nekad i obespravljenost društva, gotovo u celini.
Milošević je išao u ratove da bi on i njegovi pljačkali. Da li se priprema suprotno?
Kao protivteža Bušovoj administraciji, liberali su koristili svaku priliku da Demokratskoj partiji nametnu stav oštre suprotstavljenosti. Takav odnos na vrhu preneo se na američko političko društvo u celini.
Od Njujorka do Feniksa, nakon prvih arktičkih vetrova i užurbane histerije sačekala me nenadana vrelina sunca i toplina ljudi. Sve je prostranije, usporenije, a samoća, u ovom beskraju, zamenjuje otuđenje.
Nedoumice u kampanji zadiru u srž američkog političkog i, naročito, finansijskog sistema.
Zvanična Srbija je, uostalom neosetljiva u odnosu na sopstvene zločine i zločince iz nedavne prošlosti, i takva ona ne raspolaže političkom i moralnom uverljivošću kojom bi zastupala nastradale sunarodnike, a naročito ne da raspreda globalne istine i pravdu.
Organizovana kampanja svih koji su umakli pravdi zahvaljujući i podršci pojedinih ličnosti u pravosuđu, okončana je ubistvom premijera Đinđića i političkom likvidacijom njegove vlade.
Brendovi Srbije i dalje su ratna agresija, genocid, pljačka, izolacija i ubistvo prvog demokratskog premijera.
U Srbiji je dugo trajanje partijskog monizma okončano transformacijom u šovinistički, potom i klero-militaristički populizam.
Zastupajući interese domaćih i ruskih oligarha, čudne elite koja je zgrtala kapital u atmosferi izolacije, stvarnu vlast kao da je prigrabila jedna uporedna vlada.
Korupcija u Srbiji je sistemska pojava i oblik svakodnevnog života. Provlačeći se kroz istorijske epohe i različite sisteme, korupcija je metastazirala urezavši se u odlike mentaliteta.
Danas – U jednoj prilici dr Zoran Đinđić podsetio je, naizgled u šali, da Srbijom vladaju Bidža, Badža i Budža (poslednji nadimak je verovatno bio kolektivni). U jednom trenutku moglo se učiniti da se to vreme nikad neće vratiti.
Radio emisija 14.09.2007, govore: Miljenko Dereta iz Građanskih inicijativa, ekonomista Vladimir Gligorov, novinarka Tatjana Tagirov i istoričar Nikola Samardžić.
Sloboda koja se ne zasniva na hrabrosti i zdravom razumu postaje sopstvena protivurečnost. Politička Srbija je talac nekompetentnih i samoživih elita i dvotrećinske, funkcionalno nepismene većine.
Mit je laž. Mit svedoči o iskustvima koja se smatraju svetim pošto su sakrila istinu o stvarnosti jednog prošlog trenutka. Srbiji je, naprotiv, potrebna istina koja, istovremeno, u kulturi, neće obezvrediti njene mitove.
Dvotrećinsku većinu zaraženu nacionalizmom i funkcionalno nepismenu, umornu i nespremnu na dodatno školovanje ili prekvalifikaciju, iščekivala su tranziciona iskušenja, tokom kojih su se od nje očekivala nova odricanja.
Proizvodnja nestabilnosti u teritorijalnom okrilju EU i nadzor nad Srbijom zasad su sve izglednija politička dobit Rusije.
Autoritarnoj politici i novoj, poslednjoj pljački Srbije odgovaraće dalje zatvaranje njenih granica. Izvoziće se nove generacije onih kojima će takvi uslovi života biti nepodnošljivi, a uvoziće se, umesto njih, tajkuni iz Rusije.