Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić

Novi sudski i tužilački zakoni, prema obećanjima predstavnika strukovnih udruženja koji su učestvovali u promeni Ustava, treba da u saradnji sa strukom „dalje razviju mehanizme za sprečavanje politizacije pravosuđa i za jačanje nezavisnosti sudstva i samostalnosti tužilaštva“. Isticali su da će se kroz nove zakone o sudijama, o uređenju sudova i o Visokom savetu sudstva (VSS), unaprediti sve ono što je u prošlogodišnjoj kampanji promene Ustava ostalo nedorečeno, isforsirano ili nametnuto. Nažalost, u pogledu dosadašnje procedure pripreme, a i sadržine ovih zakona sve je uglavnom suprotno ovim očekivanjima, uz ćutanje pravosuđa i medijski muk.

Vodeći nezavisni eksperti su još u toku pripreme i donošenja Akta o promeni Ustava tvrdili da sam postupak nije bio dovoljno transparentan i inkluzivan. To su pokazali i rezultati januarskog referenduma na koji je izašlo svega 30% građana od kojih je 60% glasalo „za“, a 40% „protiv“. Sve je izgledalo kao kompenzacija za nedostatak rezultata i zastoj u pristupnom procesu prema EU, ali i proba za opšte izbore u aprilu. Ipak, u najvećim gradovima – Beogradu, Novom Sadu i Nišu, većina građana nje bila za potvrđivanje ovih promena.

13. septembra 2022. Ministarstvo pravde (MP) je objavilo prve radne verzije pravosudnih zakona. Na samom početku izvršna vlast je žestoko ponizila sudije i sve zaposlene u pravosuđu, a time i građane Srbije. Kako? Sudije Dragane Boljević i Snežana Bjelogrlić, članice grupe, objavile su svoje komentare o najvažnijim odstupanjima objavljenih radnih verzija sudskih zakona od tekstova utvrđenih na Radnoj grupi. Ističu da je Radna grupa ostala kod svojih predloga na svim sastancima primajući k znanju informacije o razlozima zbog kojih Ministarstvo pravde nije prihvatilo predloge o poboljšanju materijalnog položaja sudija i zbog kojih je tokom avgusta unelo i druga rešenja, drugačija od onih koje je predložila Radna grupa. Kako se to uopšte moglo dogoditi i kako to da primedbe, uz dve pomenute sudije, nisu imali i preostalih 4 od 6 sudija iz te grupe koja broji 13 članova ili tužioci iz grupe za tužilačke zakone?

I tu nastaje prvi proceduralni, ali i suštinski problem. Ako se Radna grupa u potpunosti usaglasila oko mnogih rešenja, na primer nekoliko zakonskih predloga o poboljšanju materijalnog položaja sudija, kako odjednom da ništa od tih predloga nije ostalo u objavljenim tekstovima zakona, čak ni kao alternativa? Odgovor je dala ministarka pravde 27. septembra 2022. izjavom: Ja sam bila za to da se povećaju plate sudijama i tužiocima, ali posle konsultacija sa ministrom finansija, odustali smo od toga. Zbog teške međunarodne situacije i kada budžet krvari nije trenutak za povećanje plata sudijama i tužiocima, ali će se raditi na tome. Predstavnici najviših pravosudnih organa nisu reagovali, niti su temu zakona stavili na svoj dnevni red. Bio je to u ovom procesu prvi veliki šamar pravosuđu. Ostao je bez ikakve reakcije.

O čemu je u sadržinskom pogledu reč u predlozima Radne grupe o unapređenju materijalnog položaja sudstva i sudija? Novo rešenje iz čl. 87. Zakona o uređenju sudova, koje je opstalo, moglo bi se prihvatiti kao neko poboljšano ili prelazno rešenje, s obzirom da je nastalo po ugledu na Zakon o Ustavnom sudu, koji sam predlaže svoj budžet. Međutim, VSS obim i strukturu budžetskih sredstava predlaže u podeljenoj nadležnosti sa MP-om i samo u odnosu na tekuće rashode (plate sudija i troškove) i budžet VSS-a, a ne i za sve zaposlene. U postupku pripreme budžeta, pored primedbi Vlade, moguće su i druge opstrukcije. To se videlo i u nedavnoj skupštinskoj raspravi o rebalansu i o budžetu za 2023, u kojoj pravosuđe nije bilo kakav prioritet.

Koji su predlozi ove vrste izbrisani iz radnih verzija sudskih zakona? Osnovice za obračun plata sudija trebalo je da budu određene u odnosu na prosečnu zaradu u RS. Predlozi da se sudiji koji uspešno radi 10 godina plata može uvećati za 20% i tako rešiti izuzetno loš položaj sudija prekršajnih sudova – su odbijeni. Penzija sudija koji se nalaze na sudijskoj funkciji neprekidno 10 godina (alternativa: 20 godina) trebalo bi da bude jednaka (alternativa: 80%) njihovoj poslednjoj osnovnoj plati, a njihov status je trebalo da se odmah izjednači sa ostalim penzionerima iz državnih organa (vojska, policija, bezbednost), koji uz beneficirani staž imaju i uvećan iznos penzija za 20%. Većinski stav Radne grupe je bio da se odmah na VSS prenese: utvrđivanje merila za određivanje broja sudskog osoblja, broj sudijskih pomoćnika, broj sudijskih pripravnika i postupak njihovog prijema.

Ministarstvo pravde konzervira postojeće stanje i privilegije malobrojnih u pravosuđu, protiv čega se nedavno oglasio i Sindikat zaposlenih. Ministarstvo predlaže da svakom sudiji kad navrši radni vek, a to je 65 godina života, prestaje funkcija, a da se iz toga i dalje izuzimaju samo sudije Vrhovnog suda koji mogu da rade do 67. godine. Ova diskriminatorska odredba prema mišljenju većine sudija i radnopravnoj analizi treba da važi za sve sudije ili bi je trebalo izostaviti. Na kraju, ukoliko se od VSS-a očekuje da upravlja sudskim sistemom i da za njega bude odgovoran, a sa njegovim novim nadležnostima to se podrazumeva, onda mu treba vratiti sva ovlašćenja u finansiranju i donošenju odluka o svim zaposlenima u sudstvu. Takođe, ne bi se smelo dozvoliti da izuzetno visok kvorum od 8 prisutnih članova Saveta blokira njegov rad, a istaknuti pravnici postanu grupa određene političke opcije. Ni u ovim oblastima MP ne prihvata predloge Radne grupe i drugih predlagača.

Posle tzv. konsultativnog procesa, koji se uglavnom sveo na okrugle stolova u sedištima apelacionih sudova na kojima su govorili predstavnici MP-a i radne grupe, a samo ponekad i neki sudija ili tužilac, usledila je duža pauza jer se čekalo mišljenje Venecijanske komisije (VK). Nedavno su na sajtu MP-a objavljeni „Sudski zakoni usklađeni sa mišljenjem Venecijanske komisije – radni tekstovi od 15. novembra 2022. godine“, bez ikakvih drugih informacija ili obrazloženja. U tim tekstovima je malo šta izmenjeno u odnosu na prvobitne verzije zakona. Nigde nije navedeno da li će se voditi javna rasprava. Zatim, nije objavljeno mišljenje VK-a i izveštaj zbog čega konkretni pisani predlozi strukovnih udruženja i NVO nisu prihvaćeni. Krajnji rok za donošenje ovih zakona je 9. februar 2023. godine.

Umesto da kao svaka razumna vlast u hodu izvlači pouke i dozvoli struci da bar u pripremi zakona pruži svoj maksimalni doprinos, MP čvrsto drži monopol nad svim fazama ovog procesa. Izgleda da izvršna vlast veruje da se opisani skandal i nedostatak partnerskog odnosa sa trećom, stručnom i nezavisnom granom vlasti, u vreme kada je na ispitu iz vladavine prava, može nadoknaditi tako što se različite verzije zakona non-stop šalju na mišljenje Venecijanskoj komisiji da bi se od nje dobilo zeleno svetlo. Možda je to iz vizure aktuelne ministarke pravde u redu, s obzirom na njeno prethodno radno iskustvo, ali za profesionalce iz pravosuđa i iz struke nije. Nedostaje javna rasprava i mobilizacija pravosuđa kao u proleće 2018. godine.

Dakle, najveći problem je to što vrh pravosuđa nema odgovarajući kontakt sa najširom bazom i ne zastupa već usvojene stavove. Istina, taj vrh nije zahtevao ni da sudski budžet postane deo Ustava. On nikako da shvati da ako zaista hoće da unapredi sistemska rešenja i materijalni status sudova i sudija, a ne samo da čuva svoj lični status i privilegije, mora aktivno da se bori za interese pravosuđa. U te procese treba uključiti sve one institucije i pojedince koji se sa aspekta struke i istraživanja bave ovim pitanjima, bez obzira što možda imaju drugačije poglede na reformu pravosuđa.

Ovo kao i druga bitna pitanja za pravosuđe treba da budu deo velike, demokratske, profesionalne i javne sudske grane vlasti. Za nju se pre svega sudije i tužioci moraju sami izboriti i podržati je znanjem, rezultatima rada, vlastitim primerom i angažovanjem, kao i sticanjem poverenja građana u svoju stručnu, nepristrasnu i nezavisnu ulogu arbitra u odlučivanju o svojim pravima i obavezama i izgradnjom nezavisne i odgovorne pozicije u sistemu vlasti. Do tada, u pravu su građani koji kažu da ne veruju u pravosuđe koje se ne bori ni za sudske zakone.

Autor je sudija Apelacionog suda u penziji, bivši član Visokog saveta sudstva i član CEPRIS-a.

Peščanik.net, 08.12.2022.

Srodni linkovi:

VIDEO – Završna reč

Savo Đurđić: Kako su doneti pravosudni zakoni – čas anatomije

Katarina Golubović – Da se sretnemo

VIDEO – Kakva ili kolika država

Savo Đurđić – Fiktivna nezavisnost sudstva se legalizuje bez okončane rasprave

Slobodan Beljanski – Fantom pravne kulture

Sofija Mandić – Mamac za poslušne

Savo Đurđić – Rasprava o zakonima kao monopol i dil vrhuški

Rodoljub Šabić – Specijalci napred, sudije stoj!

REFORMA PRAVOSUĐA