Normalni i nenormalni

BH Dani – Da mislim da je potrebno da ikome dokazujem da su homoseksualci normalni koliko i heteroseksualci, život u Andersonvilleu bi bio lijep dokaz – ljudi ovdje žive i rade, bez nekog posebnog srkleta.

Ljudska abeceda

Misao koja se vremenom čitanja razvija, knjiga kao pozornica na kojoj se igraju priče o drugim, drugačijim ljudima, a mašta glumi sve likove, polako, čini se, zastarijevaju.

Sulejmanov odgovor

BH Dani – Weschleru ne pada na pamet mogućnost bosanskog Vermeera – mi smo njemu, barem implicitno, previše divlji da bi takvo nešto bilo moguće. Ali tek površno istraživanje sa moje strane dovelo je do pronalaženja vermeerovskog momenta u divnoj sevdalinki Ima l’ jada ko kad aksam pada.

spartanski šlemovi

Opozicija i genocid

NATO-bombardovanje je greška, zato što NATO to čini iz očaja i prekasno, što znači da će preveliki broj nevinih ljudi – Kosovara i Srba – izginuti i nastradati kako bi se NATO i Zapad izvadili iz sramotne situacije mirnog posmatranja još jednog genocida.

Đeneralove kćerke

Može se reći (pa hajde da kažem) da bi Amerika bez Hollywooda pukla pod pritiskom vlastite podsvijesti. Ej, kad bi Bosna mogla naći nekog masovnog terapeuta da se bavi njenom mutnom političkom podsviješću, gdje bi joj kraj bio.

Dječije igre

Bratstvo i jedinstvo, Boris Dvornik i Ljubiša Samardžić, Milena Dravić i Silva Košćina, Nijemci i Italijani, četnici i ustaše i ostale bratoubice, mudri Drug Tito i tifusari – sve nam je to bilo stvarno koliko i klikeri u džepovima.

Sto godina imigracionih reformi u Americi

Anarhizam je tada bio viđen kao pokret koji je imao korijene na stranom tlu i koji su u Ameriku donijeli imigranti. Početkom dvadesetog stoljeća, skoro svaka etnička grupa je imala svoje anarhističko društvo, povrh svih ostalih ljevičarskorevolucionarnih društava – davne 1908.

Banalnost zla

Snimak pogubljenja mladića iz Srebrenice od strane jedinica srbijanskih Škorpiona video je zapis čistog zla i sadržava savršen primjer morbidne, umobolne banalnosti.

Bosanska formacija

Ismet je u Iraku u taboru koji neformalno nosi ime vojnika koji je tu prvi poginuo, osamnaestogodišnjaka čiji je maternji jezik bio španski. Ismet mi se javlja povremeno, kad nije na smjeni, koja obično traje dvanaest sati u komadu, zato što „nemaju dovoljno vojnika” pa ono što ih ima „mora ići na zadatke non-stop”.

Jazuk za Jugu

Sjeća li se neko one dvojice begova iz TV serije Tale (ja mislim) koji sjede u tami bosanske provincijske kafane i srču kahvu. Svako malo, jedan kaže: „E, kakve je nekad Pešta kupleraje imala.” A drugi malo šuti, pa kaže: „Jah, jazuk za Peštu.”