Sve sam
Predlog rezolucije o ljudskim pravima u Rusiji skinut sa dnevnog reda Skupštine OEBS.
Sam po sebi, status stranog agenta nema u sebi ničeg zazornog. Kao ni žuta zvezda.
Šta ako mene proglase herojem rada i u mom rodnom kraju postave moje bronzano poprsje.
Knjige o Staljinu se množe kao buba ruse u zajedničkom stanu moga detinjstva.
Poslednjih nedelja smo svedoci sramne i narastajuće homofobne dumske bahanalije.
Dok sam kao dečak čitao Čiča Tominu kolibu, stideo sam se toga što sam belac. A sada se stidim što nisam gej.
Ruska javnost je decenijama vaspitavana na sveopštoj špijunomaniji i lovu na strane i domaće neprijatelje.
Pred izricanje presude devojkama iz Pussy Riot: nadamo se da kazna neće biti preterano surova.
Komunisti su nas lagali onako kako odrasli lažu decu. Ovi danas, lažu služeći se istim jezikom kao i mi, zato su njihove laži tako mučne i ponižavajuće.
Naša navika da šetamo ulicama grada dobila je crte društveno angažovane akcije.
Razgovor o pank-molitvi Bogorodici moguć je samo pod jednim uslovom: devojke moraju biti puštene iz pritvora.
Sloboda je kao zaraza. Ljudi se slobodi ne mogu naučiti. Oni od nje „oboljevaju“.
Decembarska zbivanja su naše već rutinirano osećanje stida zamenila ponosom i nadom.
Kao u vreme socijalizma, na jednoj strani stojimo MI, a na drugoj ONI. Reč „otpor“ opet postaje ključna.
Poveo se razgovor o tome koji bi praznik mogao biti sveopšti, ako bi Rusija, na neki nezamislivi način, iznenada postala slobodna.
Prošle subote su na moskovski bulevar akademika Saharova pustili Naše i rekli im: ’ajd sad malo protiv korupcije.
Nije to mekoća bezubog slabića, već sitog ljudoždera. Savest je ta koja smekša, a ne autoritarizam.
“Staljin” već odavno nije vlastita imenica. Ona je kao naziv neke teške hronične bolesti i treba je pisati malim početnim slovom.
Rusija liči na neželjeni rezultat naše preterane popustljivosti.
Na Lava Tolstoja se neprekidno duri jedna vrlo uticajna institucija, poznata pod imenom Ruske pravoslavne crkve.
Neki pozivaju Danilkina da učini podvig, to jest da u decembru izrekne čestitu presudu Hodorkovskom. Pritisak na njega je toliki, da bi skoro veći podvig bila nepravedna presuda.
Danas televizija ne govori jezikom društva, već jezikom vlasti.
Opozicija je prosto neophodna, jer bez nje se društveni život neminovno gasi.
Sovjetski „antifašizam“, s neviđenim razmahom i s čuvenom ruskom darežljivošću, veoma se izdašno primenjuje.
Putina i Medvedeva zanima doživotno očuvanje vlasti, oni nikada neće dozvoliti stvaranje uslova za slobodnu konkurenciju ni u politici, ni u nauci, ni u biznisu.
Vlast ne veruje u građansku svest stanovništva Rusije. Ali ja verujem i moja je vera zasnovana na znanju.
U poslednje vreme, malo malo, a gospodin premijer bi da se druži sa ljudima iz kulture.
Godine rata bile su najnesovjetskije godine čitave sovjetske istorije.
Na sebi je imao crnu majicu na kojoj je raskošno kudravim slovima bilo napisano: „Ja sam Rus“ (Я русский).
Ispostavilo se da je propao ne samo Putin, nego i ideja Oca nacije u ruskom društvu. Sledeci avatar nije moguć.
Ideologije nikada nije ni bilo. Ovom zemljom se uvek upravljalo pomoću magije.