Ivan Torov, rođen 1945. u Štipu, Makedonija; u Beogradu živi od 1965. Čitav radni vek, od 1969. do danas, proveo kao novinar: do 1994. u Borbi, gde je radio na svim poslovima, od izveštača do zamenika gl. urednika, a potom u Našoj Borbi do 1997, da bi iste godine, zajedno sa grupom kolega, osnovao dnevni list Danas, u kome je kao kolumnista i analitičar radio do marta 2002; u Politici do marta 2006; sarađivao sa nedeljnikom Ekonomist, skopskim Utrinskim vesnikom i Helsinškom poveljom. Tokom 40 godina rada u novinarstvu sarađivao i sa zagrebačkim Danasom, sarajevskim Oslobođenjem, podgoričkim Monitorom, skopskim Pulsom i beogradskom Republikom. Osnova njegovog medijskog angažmana bilo je i ostalo političko novinarstvo. Za svoj rad dobio je brojne novinarske nagrade, među kojima Jug Grizelj (2003), Nikola Burzan (2000) i Svetozar Marković (1986).

Demokratska anatema

“Srbija je slobodna i demokratska država”, poručeno nam je prošlog ponedeljka iz svečane sale Doma Narodne skupštine, dok su frustrirani preostali Šešeljevi radikali u crnim majicama sa likom svog vođe drekom pokušavali da nadjačaju “Odu radosti”.

Slobodni radikali

Ko bi rekao da će srpski radikali za svega nekoliko dana postati hit sezone. Čak, po mnogo čemu, spektakularniji nego ratifikacija SSP ili energetskog sporazuma sa Rusijom.

Stampedo

Stvara se lažni utisak da je taktika nadmudrivanja u stilu “psi laju, karavani prolaze”, delotvornija od atmosfere linča koja se promoviše sa govornice najviše istance državne vlasti.

Ruska Pandorina kutija

Vojislav Koštunica i Aleksandar Vučić nisu u dilemi. Oni pozivaju vlast da prizna “nove države” Južnu Osetiju i Abhaziju, valjda motivisani suludom računicom da će Rusija primorati zapadne zemlje da razmišljaju o velikoj trgovini.

Duh Hamdije Pozderca

Biljana Srbljanović, kao kandidatkinja LDP-a za gradonačelnicu Beograda, uverljivo je u predizbornoj kampanji forsirala tezu da se moraju napustiti partijska pravila igre po kojima je izborna volja građana blanš karta političarima da mogu biti eksperti za sve i svašta.

Making crime banal

Torov’s argument for the vital importance – in Serbia’s own interest – of ensuring that the arrest of Radovan Karadžić leads to a real settling of accounts with the past

Poslednji Antonićev uzlet

Znam samo da se Antonićeva misija “sabornog” prevaspitavanja “antinacionalnog mentaliteta” tzv. proevropske inteligenacije privodi (neslavnom) kraju. Ne, naravno, na novinskim i elektronskim stupcima, već na ulicama i trgovima Beograda.

Dimna zavesa

Političari, a i “njihovi” mediji, podelili su se na “ustavotvorce” i “ustavobranitelje”, sve je ličilo na tešku svađu pred nadolazeći raspad države.

The Macedonian tragedy

The inability of the European bureaucracy to deal with crisis situations, and to rein in Greek nationalist arrogance and swagger, has only strengthened Greece’s potential for blackmail. 

Patriotsko nasilje

Atmosfera linča prenela se na ulice, čekao se samo “utorak” kada će “milion patriotskih Srba” presuditi isporučiocima “nacionalnih heroja”.

Banalizacija zločina

Čemu smo proteklih dana, povodom “misterioznog hapšenja” lidera bosanskih Srba Radovana Karadžića, prisustvovali: dobro režiranoj predstavi za uveseljavanje naroda ili…

Rezolucije za Ginisa

Srbija bi mogla da uđe u Ginisovu knjigu rekorda, i po broju rezolucija o jednoj te istoj temi, i po već ustaljenom maniru političara da – ignorisanjem stvarnosti i činjenica – bacaju narodu prašinu u oči.

Izgubljeni kompas

Slomili smo ih – kaže ponosito Vuk Jeremić na povratku iz Atine. Presrećan je što je Daćić podneo molbu za prijem u Socijalističku internacionalu.

Bućkuriš

Ako bi neko hteo da se igra “istorijskih činjenica”, eto mu prilike da se do mile volje zabavi: najpre da pogađa ko sve čini novoformiranu vladajuću koaliciju, a potom i da nagađa koliko će biti “bratske sloge i ljubavi” u partijskom i ideološkom bućkurišu koji su smućkale demokrate.

The melodrama of politics

What graced Politika in better and more professional times – seriousness and analyticity – in the editorial version of Ljiljana Smajlovic attained the features of tabloid-like plunking, demonizing the regime’s opponents and irresponsible name calling.

Melodrama Politike

Obrni-okreni, sve i kad bi htela, Politika ne može pobeći od svoje sudbine. Opet je predmet međustranačkog potkusurivanja i preganjanja, što posle svega što se dešavalo na turbolentnoj srpskoj političkoj sceni i nije neko naročito iznenađenje.

Hag kad mu vreme nije

Za dva dana dve “bombe”. Jedna u Požarevcu, oslobađajućom presudom Marku Miloševiću za prebijanje otporaša. Druga u Pančevu, hapšenjem haškog begunca Stojana Župljanina.

Ko vuče Srbiju za nos

Nije li kafansko potpisivanje koalicionog sporazuma za preuzimanje Beograda, samo koji metar iznad divljih zveri Vuka Bojovića (kakve li simbolike), bogomdana potvrda da od sejanja iluzija i zabluda nema nikakve koristi?

Sultan i zlatna ribica

Sada se dobro vidi šta se događa kada se jednom rigidnom, vlastoljubivom i preambicioznom (a neuspešnom) političaru, sklonom izrazito autoritarnoj vladavini,  predaju u ruke najvažnije poluge vlasti – od državne bezbednosti i policije do  najuticajnijih medija.

Linčovanje Srbije

Svi mediji su pred kraj predizborne kampanje javili da su mere bezbednosti za predsednika Srbije Borisa Tadića podignute na najviši stepen.

Promocija nasilja

Čak se i tehnički premijer ozbiljno zabrinuo. On, koji svakodnevno, poput lekarskog konzilijuma, pismenim putem obaveštava naciju o stanju “srca Srbije”, rve se sa tegobama koje mu stvaraju Ren, Solana, Dinkić, Čanak i svi ostali “domaći krpelji”.

Ruski rulet u srpskoj varijanti

Jednom davno, 1999. godine, Srbija (SRJ) i Rusija potpisali su međudržavni sporazum o slobodnoj carinskoj zoni. Dve godine kasnije, Miloševićevi naslednici su ga i ratifikovali, ali ruska Duma ni do danas nije to učinila. Zašto?

Zaštićena bahatost

Istina o zločinima nad novinarima uglavnom je tamo gde je i bila, zakatančena iza sedam brava. Povremeno tu i tamo “procuri” po koja “ohrabrujuća” vest, tek da se pokaže kako nije baš da država ništa ne čini po tom pitanju.

Makedonska tragedija

Generalni sekretar NATO, Jap de Hop Šefer, bio je neprijatno iznenađen što su Makedonci odbili njegovu ponudu da hitno doputuje u Skoplje, objasni “suštinu” bukureštanske odluke da se Makedoniji uskrati poziv za članstvo i umiri javnost.

Pirotehnička vlada

Kada bi tako nešto bilo moguće, Srbija ovih dana ne bi razbijala glavu dilemom da li da ide u EU ili ko zna kuda, već bi joj prva briga bila – zašto nam sudbinu i živote određuje tehnička vlada Vojislava Koštunice. Zar ne bi bilo bolje da nema nikakve vlade.

Kosovske tempirane bombe

Uvaženi profesor predmeta Evropska unija i evropske integracije, Slobodan Samardžić, posle pada vlade, preuzeo je brigu da srpsku državu implementira na teritoriju “lažne” kosovske.