Niške iluzije
Situacija sa niškim zapisnicima nije važna sama po sebi. Ona je ogledni primer kako se jednom narušeno poverenje u izbornu administraciju ne može izgraditi istim metodama i sa istim ljudima.
Situacija sa niškim zapisnicima nije važna sama po sebi. Ona je ogledni primer kako se jednom narušeno poverenje u izbornu administraciju ne može izgraditi istim metodama i sa istim ljudima.
Potrebno je glasno izgovoriti da ogromni, ako ne i ključni teret junske i prošlogodišnje decembarske izborne krađe leži na profesionalno i moralno posrnulim sudijama Republike Srbije.
Jedan građanin je pokušao da ospori zakonitost odluke o upisu 1.602.112 birača u beogradski birački spisak. Viši sud u Beogradu je zauzeo stav da niko, pa ni birač nema pravo na prigovor.
The UN General Assembly adopted the resolution to commemorate 1995 Srebrenica genocide. There seems to have been very little reflection on this topic in Serbia.
Generalna skupština UN usvojila je Rezoluciju o Međunarodnom danu promišljanja i sećanja na genocid u Srebrenici. Sva je prilika da je promišljanja na ovu temu u Srbiji bilo vrlo malo.
Odsustvo izborne euforije i predizbornog programa očito je i u javnom prostoru. Zašto opozicija nije predala sve svoje liste, pa čak ni u najvećim gradovima? Rok ističe 12. maja.
Sve nekadašnje članice koalicije Srbija protiv nasilja slažu se da izborni uslovi u zemlji nisu promenjeni i da ne mogu biti promenjeni do izbora 2. juna jer za to nema dovoljno vremena.
Opozicija je 2020. svoj stav o izborima pokazala bojkotom; sada bi stav o njima izrekla potencijalnim izlaskom na izbore. Onda je želela da ih delegitimiše, sada bi ih izlaskom legitimisala.
It doesn’t matter if Dačić is in favour of the death penalty, it’s not even a question if a referendum would be supported. It is crucial it could not even be called in Serbia for legal reasons.
Nije važno da li je Dačić za smrtnu kaznu. Nije čak ni pitanje da li bi referendum o vraćanju smrtne kazne uspeo. Ključno je da on u Srbiji ne bi mogao ni da bude raspisan iz pravnih razloga.
Why does Serbia not want to cooperate with the international investigation if state authorities did not participate in election theft? That is the only question that the Prime Minister must answer.
Zadržavanjem tzv. produženog Šapićevog privremenog organa u Beogradu, Vlada radi direktno protiv zakonske obaveze da se prilikom imenovanja ne vodi partijskim i ličnim kriterijumima.
Predsednik, poznat po optuživanju opozicije da je plaćenička, izdajnička i prozapadna, pokazao je da za njega izvor prava nisu Ustav i zakoni, već saopštenja Kvinte. Od zlog dužnika i koš pleve je dosta.
Zašto Srbija ne želi da sarađuje s međunarodnom istragom ako Vlada Srbije i državni organi nisu učestvovali u izbornoj krađi? To je jedino pitanje na koje mora da odgovori predsednica Vlade.
U kakvom odnosu prema ustavnim vrednostima dočekujemo državni praznik? Ima li u Srbiji slobode i ograničene vlasti ili smo svedoci neskrivenog, surovog i opasnog povratka u prirodno stanje?
It is becoming clear that the key player in these elections is the police. It was the police who “won” the elections by compiling inaccurate electoral rolls and refusing to delete voting phantoms.
Postaje jasno da je ključni igrač ovih izbora – policija. Ona je „dobila“ izbore, i to tako što je sastavljala netačne biračke spiskove i odbila da odjavi prebivališta izbornim fantomima.
Protekle nedelje Viši sud je odbio osam žalbi birača i jednu žalbu koalicije Srbija protiv nasilja. Razlozi suda za odbijanje žalbi su pravno kontradiktorni, a sa stanovišta ljudskosti i integriteta – kukavički.
VIDEO i transkript – Koje državne institucije su regrutovane za specijalnu izbornu operaciju u Beogradu – „iskoristi pečat i pobedi“. Govore članovi GIK-a Sofija Mandić, Zoran Alimpić i Vladica Ilić.
Posle političkih signala, u tabloidu Informer pojavljuje se anonimno (!) pismo sudija zabrinutih za etičnost sudije Majića. Priprema za razrešenje Majića traje godinama, a sada ulazi u veliko finale.
Novosadski građanski pokret BRAVO! je obavestio javnost da je u Osnovnom javnom tužilaštvu saslušan njihov aktivista, zbog sumnje da je ugrozio sigurnost trojice lokalnih funkcionera.
Živimo u zajednici u kojoj su 3. i 4. maj bili mogući jer nemamo dogovor o tome na kojim vrednostima vaspitavamo decu. Istovremeno, nemamo pravosudni sistem koji je spreman da odgovori takvom stanju.
VIDEO – Razgovor o knjizi Sofije Mandić, koja se bavi diskusijama o ratnoj prošlosti Srbije u Narodnoj skupštini od 1997. do 2020. godine. Govore autorka, Dejan Ilić i Žarko Korać.
The day of mourning would be legal if the events that took place in Kosovo correspond with the definition of severe misfortune. According to the available information, this is not the case.
Da bi današnji dan mogao da bude proglašen danom žalosti, događaji na Kosovu bi se morali podvesti pod pojam naročito teške nesreće. To je, prema dostupnim informacijama, nemoguće.
Govor na 21. protestu Srbija protiv nasilja: Ignorisanje zahteva nije znak da je vlast pobedila. To je znak da su oni zemlju svesno gurnuli u još dublju društvenu i političku krizu.
Krijući se iza floskula o regularnom procesu, direktor Pravosudne akademije je javnosti i potencijalnom tužiocu rekao sasvim dovoljno. Pre svega, priznao je svoju umešanost na više nivoa.
The attack on Predrag Vostinic looks like just one in a series of events that flourish in a culture of violence and a system of impunity. Such events have become common – they happen once a month…
Napad na Predraga Voštinića samo je jedan u nizu događaja koji cvetaju u kulturi nasilja i sistema nekažnjivosti. Nepristajanje je i dalje tu, ali iznenađenja više nema.
Predsednik opštine u Bačkoj Palanci i njegovi saradnici su prekršili gotovo svaki član zakona koji se odnosi na odgovornost lokalne samouprave tokom elementarne nepogode.
Savović i Paunović, kao i svi drugi podnosioci prijava protiv Nenada Stefanovića i Brankice Marić, pokazali su nam u kojoj meri su institucije tužilaštva nefunkcionalne u zaštiti javnih tužilaca.
Although the party is undisputedly the highest authority in Serbia, the coincidence of the dismissal of Minister Basta and the absence of the dismissal of Minister Gasic is intriguing.