Ogledalo
Ako će se držati svojih proklamovanih pravila, EU mora demantovati Šeficu pregovaračkog tima Tanju Miščević i sve one koji ta pravila negiraju i tvrde da slučaj Savamala nije ogledalo vladavine prava u Srbiji.
Ako će se držati svojih proklamovanih pravila, EU mora demantovati Šeficu pregovaračkog tima Tanju Miščević i sve one koji ta pravila negiraju i tvrde da slučaj Savamala nije ogledalo vladavine prava u Srbiji.
Usvajanjem Uredbe o kancelarijskom poslovanju iznova se uvodi pojam službenog tajnog podatka, iako je oznaka „službena tajna“ iz domaćeg pravnog sistema uklonjena još 2009.
U beogradskoj galeriji Progres je pre nekoliko dana otvorena izložba “Necenzurisane laži”. Izložbu u glavnoj beogradskoj ulici je potpisao “autorski tim informativne službe Srpske napredne stranke”.
Premijer je izjavio da “umire od smeha čitajući gluposti” o prijemu dvojice zatvorenika iz Gvantanama. Onda je ipak pokušao da objasni kako je moguće da o takvom pitanju odlučuje samo jedan čovek.
Naše vlasti poznaju jezik pokrivanja jednog nedela drugim, pa su se upustile u igru “zatvaranja Gvantanama”. Stejt dipartment navodi da je Srbija ponudila (offered) smeštaj dvojici zatvorenika.
Ponovna ostavka Dejana Đurđevića važna je iz dva razloga. Prvo, zato što je Agencija za borbu protiv korupcije utvrdila da je predsednik RIK-a bio u sukobu interesa i na dan održavanja izbora…
Nemački Bundestag izglasao je Rezoluciju kojom se masakr nad Jermenima u Otomanskom carstvu proglašava genocidom. Turska je na to povukla svog ambasadora iz Berlina.
Zbog loše slike građana o našoj policiji, već godinama se najavljuje test integriteta policajaca, metoda uvedenog 70-ih godina prošlog veka radi smanjenja korupcije u policiji Njujorka.
Posle reakcije Dveri postavlja se pitanje – da li je trebalo podržati borbu desne koalicije protiv izbornih mahinacija? Da li je ta podrška uslovljena očekivanjem da Dveri postanu ono što nikada nisu bile?
Konačan rezultat biće poznat posle ponavljanja izbora na 15 biračkih mesta 4. maja. Ovaj rasplet je dramatičan i zato što je broj glasova koji koaliciji DSS-Dveri navodno fali – samo jedan glas.
Nastup predsednika RIK-a je sličan nastupu predsednika vlade – Đurđević je stranački funkcioner (u očiglednom sukobu interesa), nezadovoljan izbornom pobedom svoje stranke.
Mnogi birači u Novom Sadu su osim svojih dobili i pozive za glasanje ljudi koju su umrli, davno se odselili ili tu nikada nisu živeli. Vlasnici stanova su se slikali sa svežnjevima glasačkih poziva.
U idealnoj zemlji Nebojše Stefanovića izbore kontroliše policija. Ta zemlja je i partijska i nasilna, jer je on u svojstvu ministra pretio policijom na partijskom skupu, uz opis izbornog hapšenja.
Tako su se Karadžić, Vučić i Nikolić ponovo našli na istoj strani: nema žrtava, nema krivičnog dela, nema odgovornosti ni krivice. Postoji samo ugroženi srpski narod, čiji se opstanak dovodi u pitanje.
Šta su ljudi na vlasti mislili: da su poplave kao bolest koja se zbog stečenog imuniteta ne može drugi put dobiti ako se jednom preleži; da ista nesreća neće dva puta kucati na ista vrata?
Vučić i Dodik su otvorili školu “Srbija” (i najavili referendum) baš u Bosanskom Šamcu i baš u nedelji u kojoj se navršava 15 godina od formiranja vlade Zorana Đinđića. On je rođen u tom gradu.
Koji je pravi razlog za održavanje trećih republičkih izbora za samo četiri godine? Zbog čega na svakih godinu i po dana građani moraju ponovo da biraju svoje predstavnike na najvišem nivou?
Novi izveštaj Saveta za borbu protiv korupcije ogolio je bezobzirnost vlasti prema medijima pomoću javnog novca. To se vidi iz ugovora o poslovno-tehničkoj saradnji državnih organa sa medijima.
Nema razloga da se novinari bune zbog toga što je Gašić i dalje u vladi. Onima koji se pitaju kada će Gašić biti smenjen, premijer odgovara da je on već smenjen. Nama se samo čini da je on i dalje ministar.
Sasvim ironično, odlazak Gašića iskorišćen je za amnestiranje od odgovornosti za sve greške, i njega lično i same vlade. Sve to da ne bismo videli ono što je očigledno – Gašić je od samog početka bio katastrofalno loš izbor.
Pažnja silovanih žena nije bila na potrebnom nivou i one se posle 25 godina ne sećaju odeće svojih silovatelja, pa je Viši sud u Beogradu jednog od njih oslobodio krivice za zločin u Bijeljini 1991.
Članovi ovog regulatornog tela su jednoglasno odbacili zahtev NUNS-a da se pokrene postupak protiv tri televizije koje su uživo prenosile proslavu sedmog rođendana vladajuće stranke.
Rekao je da neće podneti ostavku i da će tužiti portal KRIK „i to za klevetu“. U svom gradonačelničkom okruženju Mali očigledno nema nikoga ko bi mu rekao da kleveta nije krivično delo već nekoliko godina.
Direktor kancelarije za obnovu poplavljenih područja Marko Blagojević obavestio nas je da bi “Srbija do kraja godine trebalo da dobije novi Zakon o upravljanju rizicima i vanrednim situacijama”.
In everyday Serbia, an ethnic Albanian couldn’t be a good man and a good police officer. It can only happen by a tangle of circumstances which include internet and social media.
U svakodnevnoj Srbiji etnički Albanac ne može biti dobar čovek i policajac. To može da se dogodi samo spletom životnih okolnosti koje uključuju inostrane novinare i društvene mreže.
U fusnoti Nacrta građanskog zakonika stoji da u javnoj raspravi treba svestrano sagledati mogućnost zakonskog regulisanja istopolnih zajednica, posebno uvažavajući pravno relevantna mišljenja.
Biće moguće proizvoljno otpuštanje, posle čega će se primati neki novi, poželjni zaposleni. Jedini cilj takvog otpuštanja je stvaranje partijski homogenog javnog sektora, a ne efikasnog i odgovornog.
Podsmeh i razapinjanje za „obične“, zaštita za one na odgovornim funkcijama, te skretanje pažnje od pitanja od javnog značaja – to je uglavnom slika srpskih medija.
“Moja Srbija” je Srbija za siromašne. Socijalno ugroženi su opet meta ogleda naših vlasti. Ovog puta se ne radi o uskraćivanju prava, već o neslanoj šali na račun njihovog socijalnog i ekonomskog statusa.
Na srpskoj političkoj pijaci razmena je uvek u toku. Prošle nedelje je i predsednik opštine Obrenovac iz Ujedinjenih regiona Srbije prešao u vladajuću stranku i to onu najveću – Srpsku naprednu.
Zanimljivo je što „najrigoroznije mere protiv nasilnika“ premijer najavljuje uz jasnu ogradu: “ma koliko se to nekome ne sviđalo, ne rušeći naše tradicionalne vrednosti”. Kakve su to vrednosti koje ugrožava kažnjavanje nasilnika?