Noć bez zapisnika
Konačan rezultat biće poznat posle ponavljanja izbora na 15 biračkih mesta 4. maja. Ovaj rasplet je dramatičan i zato što je broj glasova koji koaliciji DSS-Dveri navodno fali – samo jedan glas.
Konačan rezultat biće poznat posle ponavljanja izbora na 15 biračkih mesta 4. maja. Ovaj rasplet je dramatičan i zato što je broj glasova koji koaliciji DSS-Dveri navodno fali – samo jedan glas.
Nastup predsednika RIK-a je sličan nastupu predsednika vlade – Đurđević je stranački funkcioner (u očiglednom sukobu interesa), nezadovoljan izbornom pobedom svoje stranke.
Mnogi birači u Novom Sadu su osim svojih dobili i pozive za glasanje ljudi koju su umrli, davno se odselili ili tu nikada nisu živeli. Vlasnici stanova su se slikali sa svežnjevima glasačkih poziva.
U idealnoj zemlji Nebojše Stefanovića izbore kontroliše policija. Ta zemlja je i partijska i nasilna, jer je on u svojstvu ministra pretio policijom na partijskom skupu, uz opis izbornog hapšenja.
Tako su se Karadžić, Vučić i Nikolić ponovo našli na istoj strani: nema žrtava, nema krivičnog dela, nema odgovornosti ni krivice. Postoji samo ugroženi srpski narod, čiji se opstanak dovodi u pitanje.
Šta su ljudi na vlasti mislili: da su poplave kao bolest koja se zbog stečenog imuniteta ne može drugi put dobiti ako se jednom preleži; da ista nesreća neće dva puta kucati na ista vrata?
Vučić i Dodik su otvorili školu “Srbija” (i najavili referendum) baš u Bosanskom Šamcu i baš u nedelji u kojoj se navršava 15 godina od formiranja vlade Zorana Đinđića. On je rođen u tom gradu.
Koji je pravi razlog za održavanje trećih republičkih izbora za samo četiri godine? Zbog čega na svakih godinu i po dana građani moraju ponovo da biraju svoje predstavnike na najvišem nivou?
Novi izveštaj Saveta za borbu protiv korupcije ogolio je bezobzirnost vlasti prema medijima pomoću javnog novca. To se vidi iz ugovora o poslovno-tehničkoj saradnji državnih organa sa medijima.
Nema razloga da se novinari bune zbog toga što je Gašić i dalje u vladi. Onima koji se pitaju kada će Gašić biti smenjen, premijer odgovara da je on već smenjen. Nama se samo čini da je on i dalje ministar.
Sasvim ironično, odlazak Gašića iskorišćen je za amnestiranje od odgovornosti za sve greške, i njega lično i same vlade. Sve to da ne bismo videli ono što je očigledno – Gašić je od samog početka bio katastrofalno loš izbor.
Pažnja silovanih žena nije bila na potrebnom nivou i one se posle 25 godina ne sećaju odeće svojih silovatelja, pa je Viši sud u Beogradu jednog od njih oslobodio krivice za zločin u Bijeljini 1991.
Članovi ovog regulatornog tela su jednoglasno odbacili zahtev NUNS-a da se pokrene postupak protiv tri televizije koje su uživo prenosile proslavu sedmog rođendana vladajuće stranke.
Rekao je da neće podneti ostavku i da će tužiti portal KRIK „i to za klevetu“. U svom gradonačelničkom okruženju Mali očigledno nema nikoga ko bi mu rekao da kleveta nije krivično delo već nekoliko godina.
Direktor kancelarije za obnovu poplavljenih područja Marko Blagojević obavestio nas je da bi “Srbija do kraja godine trebalo da dobije novi Zakon o upravljanju rizicima i vanrednim situacijama”.
In everyday Serbia, an ethnic Albanian couldn’t be a good man and a good police officer. It can only happen by a tangle of circumstances which include internet and social media.
U svakodnevnoj Srbiji etnički Albanac ne može biti dobar čovek i policajac. To može da se dogodi samo spletom životnih okolnosti koje uključuju inostrane novinare i društvene mreže.
U fusnoti Nacrta građanskog zakonika stoji da u javnoj raspravi treba svestrano sagledati mogućnost zakonskog regulisanja istopolnih zajednica, posebno uvažavajući pravno relevantna mišljenja.
Biće moguće proizvoljno otpuštanje, posle čega će se primati neki novi, poželjni zaposleni. Jedini cilj takvog otpuštanja je stvaranje partijski homogenog javnog sektora, a ne efikasnog i odgovornog.
Podsmeh i razapinjanje za „obične“, zaštita za one na odgovornim funkcijama, te skretanje pažnje od pitanja od javnog značaja – to je uglavnom slika srpskih medija.
“Moja Srbija” je Srbija za siromašne. Socijalno ugroženi su opet meta ogleda naših vlasti. Ovog puta se ne radi o uskraćivanju prava, već o neslanoj šali na račun njihovog socijalnog i ekonomskog statusa.
Na srpskoj političkoj pijaci razmena je uvek u toku. Prošle nedelje je i predsednik opštine Obrenovac iz Ujedinjenih regiona Srbije prešao u vladajuću stranku i to onu najveću – Srpsku naprednu.
Zanimljivo je što „najrigoroznije mere protiv nasilnika“ premijer najavljuje uz jasnu ogradu: “ma koliko se to nekome ne sviđalo, ne rušeći naše tradicionalne vrednosti”. Kakve su to vrednosti koje ugrožava kažnjavanje nasilnika?
Zapažene su dve Vučićeve izjave: da se “u Sarajevu uvek oseća dobrodošlim”, i da “još uvek postoje glupi ljudi koji misle da će isterivanjem ovih ili onih nešto biti izmenjeno”.
Na proslavi godišnjice formiranja vlade pažnju medija najviše je privukla najava premijera da će doći do političkih reformi kojima će se, između ostalog, broj poslanika „smanjiti na 125 do 150“.
Radio emisija 27.03.2015, govore: Vladimir Gligorov, Sofija Mandić i Miloš Ćirić; reportaža o bombardovanju.
Možda ćemo sedeti uz sveću, piti manje bezalkoholnih pića, ali flaširanu vodu možemo da nastavimo da koristimo bez većih finansijskih posledica. Takva velikodušnost je u najmanju ruku vredna aplauza sa neprijateljskih tribina.
Ugled vojske ne ruši ministar koji hronično krši zakon, ni hiljade mrtvih i nestalih iz ratova, ni ratni zločinci u njenim redovima. Sve ovo ide u prilog njenom ugledu, koji ruši transrodni identitet jednog od njenih zaposlenih.
Na Pravnom fakultetu nije održana tribina “Zaštitnik građana između pravne države i državne bezbednosti”, u organizaciji Studenata za slobodu, jer je taj skup zabranio dekan Sima Avramović.
Novi nacrt zakona ima malo veze sa obrazovanjem. Namere predlagača više se kreću u merkantilnom nego u prosvetnom smeru. To nije slučajno: obrazovanje je jedan od najčuvanijih segmenata našeg društva.
Građanin koji je upisan u poseban registar kao „prekršajni neplatiša“ neće moći da registruje vozilo, overi zdravstvenu knjižicu, podigne kredit, napusti zemlju (odnosno koristi pasoš)…
Već nekoliko dana vodi se polemika o incidentu u kome su učestvovali beogradska komunalna policija i neimenovana Beograđanka koja se vozila javnim prevozom bez plaćene karte.