Ribari ljudskih duša

Radio emisija 13.02.2009, govore: ekonomista Miroslav Prokopijević, Velimir Ćurguz-Kazimir iz medijske dokumentacije Ebart, profesor Filološkog fakulteta u Beogradu Ljubiša Rajić, profesor Filozofskog fakuteta u Beogradu Aleksandar Baucal i književnik Végel László.

So long and thanks for all the fish II

Umesto rođendanskog poklona Demokratskoj stranci, objavljujemo najbolju raspravu vođenu u srpskom društvu posle 2000, koja se odvijala na stranicama Vremena, prelila u region preko Ferala, BH Dana i Monitora i onda kao knjiga bila objavljena u izdanju Helsinškog odbora.

So long and thanks for all the fish VI

Umesto rođendanskog poklona Demokratskoj stranci, objavljujemo najbolju raspravu vođenu u srpskom društvu posle 2000, koja se odvijala na stranicama Vremena, prelila u region preko Ferala, BH Dana i Monitora i onda kao knjiga bila objavljena u izdanju Helsinškog odbora.

Opasno zamagljivanje stvarnosti

Nije li govor mržnje, koji gaje političari i njihovi mali lokalni fireri glavni okidač mnogih tragedija širom ovih prostora. I nije li prvi službenik u Službi za zaštitu ljudskih i manjinskih prava osoba koja bi trebalo da pozove na uzbunu, a ne da napada i relativizuje pojave govora mržnje u Srbiji? 

Zemlja s druge strane ogledala

Živimo u čudnim, nejasnim vremenima, a sav njihov apsurdni naboj sažet je u rečenici koju je pre izvesnog vremena izgovorio jedan naš istaknuti političar i koja očito predstavlja prerogativ srpskog „plana“ za bližu a bogami, izgleda, i za dalju budućnost: „Nije vreme za Srbiju da bude racionalna“, rekao je taj i ostao živ.

Razočaranje Evropom

Većina razočaranja je lične prirode, mada ima i takvih koja se gaje godinama i koja imaju kolektivne razmere. Najnovije razočaranje koje je obelodanio srpski premijer Vojislav Koštunica deluje ipak nekako fascinantno. Vojislav Koštunica je, naime, obraćajući se građanima Srbije, rekao da je razočaran Evropom.

O levom i desnom radikalizmu

Čisto hipotetički bilo bi veoma zanimljivo kako bi izgledala lepeza srpskog političkog radikalizma da LDP nije postao parlamentarna stranka. Tada bi se, valjda, Demokratska stranka našla na tom mestu, jer su suprotstavljeni radikalizmi apsolutno neophodni za pravljenje idealne, da ne kažemo najbolje vlasti. Ili bi, u tom slučaju, ceo sistem izgubio na svojoj uverljivosti – možda bi tada SRS postala stranka oslobođena svakog radikalizma. Osim u svom nazivu, naravno.

O gmizavom antievropejstvu

Antievropstvo svakako nije nova pojava u srpskoj politici i kulturi. Bilo je u bližoj i daljoj prošlosti različitih povoda i različitih manifestacija sumnje i otpora prema svemu što dolazi iz Evrope, od narodnjačkog konzervatizma do socijalističkog populizma. 

Idealno dobri i idealno loši

I tako je prošao još jedan referendum. Sa njim je sličnost između Srbije i Nokie još očiglednija: svaki novi model sve je manji i manji. Tokom referendumske kampanje medijsko navijanje bilo je više nego očigledno. Sama po sebi ova činjenica ne bi trebalo da izazove preveliko iznenađenje i uzbuđenje. 

Sređivanje računa

Kako sada stvari u Srbiji stoje, zatvaranje jedne, veoma gledane televizije, najmanje je tema vezana za slobodu medija i slobodu izražavanja. To je mnogo više tema kojom se bave politički analitičari koji proriču kada će biti izbori, ko će na njima i s kim ići i kako će se crnogorski referendum odraziti na ukupnu situaciju. 

Snaga centralne teme

Koliko je Bogoljub Karić postao centralna ličnost, da ne kažem problem, za naše medije početkom 2006. godine? Bilo ga je, bez sumnje, mnogo ali, što više prolazi vreme, postaje nekako sve očiglednije da je Karić prolazna pojava dok su prave vrednosti one koje izviru iz samog korenja. Osim toga, Karić više fizički nije ovde.  

Konačni zbir

Reakcije uvređenih i onih koji bi da izglade nanete uvrede otvorila je nove prostore igre i samodokazivanja. Za medije je to idealna situacija da ismeju i obesmisle opšte društvene i političke prilike koje vladaju u Srbiji.  

“Slaganje” sa vremenom

Često je mnogo zanimljivije otkriti ko o nečemu uopšte ne piše ili piše tako da to bude pomalo nevidljivo nego ko se o čemu “razmahao”. Čitanje “između redova” podrazumeva pre svega čitanje onoga čega nema. Takav je, recimo, najsvežiji slučaj povlačenja optužnice protiv Marka Miloševića. 

Ko to tamo laže

Da li je laž najveći problem sa kojim se suočava novinarstvo u Srbiji? Postoji, naime, dosta rašireno uverenje da je nivo manipulacije i falsifikovanja svega i svačega u medijima u Srbiji dostiglo takve razmere da to poprima oblik opšte društvene destrukcije. Ta konstatacija je dobrim delom tačna ali ona, sama po sebi, nema nikakvo racionalno, da ne kažemo dublje objašnjenje. Društvene destrukcija nesumnjivo pogađa i one koji je podstiču – ukoliko, naravno, uopšte žive u zemlji i društvu kojima se bave.