Porodične priče
Vođa je voljen i svemoćan, a istovremeno na nišanu tajanstvenog neprijatelja. Najnoviji je slučaj njegovog brata. Zavere se ponavljaju, neprijatelj ostaje skriven, pa se stiče utisak da vlast namerno izluđuje građane.
Vesna Pešić, političarka, borkinja za ljudska prava i antiratna aktivistkinja, sociološkinja. Diplomirala na Filozofskom fakultetu u Beogradu, doktorirala na Pravnom, radila u Institutu za društvene nauke i Institutu za filozofiju i društvenu teoriju, bila profesorka sociologije. Od 70-ih pripada peticionaškom pokretu, 1982. bila zatvarana sa grupom disidenata. 1985. osnivačica Jugoslovenskog helsinškog komiteta. 1989. članica Udruženja za jugoslovensku demokratsku inicijativu. 1991. članica Evropskog pokreta u Jugoslaviji. 1991. osniva Centar za antiratnu akciju, prvu mirovnu organizaciju u Srbiji. 1992-1999. osnivačica i predsednica Građanskog saveza Srbije (GSS), nastalog ujedinjenjem Republikanskog kluba i Reformske stranke, sukcesora Saveza reformskih snaga Jugoslavije Ante Markovića. 1993-1997. jedna od vođa Koalicije Zajedno (sa Zoranom Đinđićem i Vukom Draškovićem). 2001-2005. ambasadorka SR Jugoslavije, pa SCG u Meksiku. Posle gašenja GSS 2007, njegovim prelaskom u Liberalno-demokratsku partiju (LDP), do 2011. predsednica Političkog saveta LDP-a, kada napušta ovu partiju. Narodna poslanica (1993-1997, 2007-2012).
Vođa je voljen i svemoćan, a istovremeno na nišanu tajanstvenog neprijatelja. Najnoviji je slučaj njegovog brata. Zavere se ponavljaju, neprijatelj ostaje skriven, pa se stiče utisak da vlast namerno izluđuje građane.
I Tadić je verovao da će mu proći izbacivanje Sretena Ugričića sa mesta direktora Narodne biblioteke, a ispalo je da nije prošao Tadić. Ovo sa zabranom Utiska nedelje, početak je kraja Aleksandra Vučića.
We have status quo in Serbia, but Vucic’s version of that „parasite system“ is radically nihilistic. Its performers don’t believe in change, and anyway: they don’t know how to do it.
Na delu je status quo, samo je Vučićeva izvedba „parazitskog sistema“ radikalno nihilistička. Njeni izvođači ne veruju da se u Srbiji bilo šta može promeniti, niti to hoće, niti znaju šta i kako da menjaju.
Hvalisavog autoritarca ne izluđuje samo kritika retkih opozicionih medija i ličnosti. Mnogo ga nerviraju i društvene mreže i kritički sajtovi, jer ne voli da negde načisto pukne, i da ga se niko ne boji.
Vučić nikako nije zadovoljan ponašanjem građana, pa je rešio da nas prevaspitava. Umesto da navijamo za njega, mi pakosno navijamo za kamen koji on, kao naš Sizif, gura uzbrdo.
U ovoj montiranoj drami, poražavajuće je to što staljinistička izvedba reformskog zakona nije zasmetala našoj “reformatorskoj eliti”. Nisu joj smetali telegrami radnika protiv sebe samih i policijsko zastrašivanje.
Za razliku od društava u krizi, kao što su razvijena evropska društva, koja se lome u visokim temperaturama poremećene modernosti, naše društvo je propalo i poraženo. Ono je u permanentnoj samodestrukciji potrošilo svoje „zdrave“ resurse.
Afere bi na prvom mestu trebalo da smetaju premijeru. Ali nije tako. On sam izmišlja afere. On baš na njima gradi svoju vlast i svetački moralni lik. Što više pretnji i ugroženosti, to je više dokaza da on čini velika dela za Srbiju.
Affairs should bother the prime minister. But they don’t. He himself constructs the affairs. He uses them to build up his power and holy moral character. The more threats and dangers, the more evidence that he is doing great deeds for Serbia.
Kud mi krenemo sa našim nacionalnim interesima, tu Evropa ne raste. I kako da ih teramo, kad nas zbog njih nikada u članstvo neće primiti. Daleko je Evropa od tih interesa, jer u njih obavezno spada i cenzura.
When we go for our national interests, Europe doesn’t stand a chance. Europe is far from those interests, because they necessarily include censorship.
Radio emisija 16.05.2014, govore: Vesna Pešić i Nadežda Milenković.
I would say that two things are important: the reforms that government plans to implement and Serbia’s foreign policy, which is still unclear.
Rekla bih da su dve stvari značajne. Prva se odnosi na reforme koje će sprovoditi vlada, a druga na pogoršanje spoljnopolitičke situacije Srbije.
ДС ће опстати и поред удара Вучићеве власти и цепања изнутра.
Spinovanje Miloševićevih zločina prikriva ruski uticaj na formiranje nove vlade.
A spin of Milosevic’s crimes is the cover-up for Russian influence in forming the new government.
Radio emisija 21.03.2014, govore: Vladimir Gligorov i Vesna Pešić.
Napad na DS nije samo napad na jednu stranku, već i na srednje slojeve, obrazovane, urbane i prosvećene ljude.
Attacking the DP means attacking the middle class, educated, urban and enlightened people.
Cilj mi je da pokažem u čemu se promenio život u našoj zemlji i zašto treba izaći na izbore.
Iako su građani utišani i čekaju da prođe izborna oluja, SNS je rešila da ih loži revolucionarnim gnevom.
Vreme – Činjenica je da se jedino DS izjasnio da neće sa Vučićem u koaliciju.
Potreban nam je novi sistem, jer popravke postojećeg nisu moguće.
Ispalo je da su Srbi sve pokvarili, ali je ispalo i da su pare stvarno stigle.
Democratic party must not, under any conditions, accept coalition with the Progressive party.
Jedino što je može spasti je odluka da DS ni pod kojim uslovima neće prihvatiti koaliciju sa SNS.
Vučiću loše stoji kada brine za svest Srba (srećom, Srpkinje je preskočio).
Treba ih postaviti skromno, kao vređanje zdravog razuma. Dotle smo dogurali.
Kontrolore leta ne plaća naša država, već evropska agencija iz Brisela.