Duh samopotvrđivanja
Od početka studentske pobune, profesor M. L. vodi opsesivnu kampanju protiv nezavisnih medija. Među njima posebno mesto u profesorskoj galeriji unutrašnjih neprijatelja zauzimaju Peščanik i Danas.
Od početka studentske pobune, profesor M. L. vodi opsesivnu kampanju protiv nezavisnih medija. Među njima posebno mesto u profesorskoj galeriji unutrašnjih neprijatelja zauzimaju Peščanik i Danas.
Mladina – Za razliku od pobune mladih iz ’68., svaki pokret koji se temelji na etnonacionalizmu i revizionizmu ne može donijeti društvu vrijednosnu promjenu. Nisu li u tu zamku upali i studenti u Srbiji?
U Kragujevcu su se iste večeri na dve lokacije odigravale objava Memoranduma i predstava Mati na osnovu moje drame Kosovski mit. U pozorištu je bilo više ljudi nego na predavanju Mila Lompara.
U par desetina rečenica studentskog Memoranduma o Kosovu i Metohiji stala je sva glupost, kolektivna, o Kosovu i identitetu. Ne treba se ljutiti na studente, oni su išli u te škole u koje su išli.
Još jednom se postavlja pitanje šta kao ideologija preovladava među studentima i u kom pravcu bi Srbija krenula kada bi njihova lista osvojila najveći broj glasova na parlamentarnim izborima.
Kratka biografija Mila Lompara, profesora Filološkog fakulteta u Beogradu, iz rubrike „Vučićev ansambl“.
EU sa nesimpatijom gleda na studente, jer ima kolonijalističke dogovore sa našim vlasnikom, pa ako se studenti ne raduju ulasku u evropsku porodicu – možda je to uzvraćena odbojnost.
Možda će se na nekom budućem predizbornom mitingu, umesto citata Nikolaja Velimirovića u kome se pominju „kosti i lobanje“ srpskih predaka, čuti kako je nacionalizam i nacionaliste opisao Danilo Kiš.
Vidovdansko predvečerje proveo sam u Mitićevoj rupi, možda baš na mestu gde je bio zaboden onaj sat: nisam čuo nijednu reč sa bine i otišao sam kući zadovoljan, jer nisam čuo ni video Mila Lompara.
Studenti su pred izborom: ili će postati demokratska i građanska snaga, svesna važnosti prava, institucija i odgovornosti ili će postati još jedan pogon za reprodukciju nacionalne samoobmane.
Pitanje je da li su govornici odražavali stvarnu volju većine prisutnih na protestu. Po opštem raspoloženju na ulicama, reklo bi se da nisu. Kako god, vreme političke diferencijacije tek dolazi.
Borba za dušu studentskog pokreta je počela. Ili je bolje reći – sve je vidljivija. To je po svoj prilici povezano sa sve češće isticanom potrebom za njegovom političkom artikulacijom.
Bio vozač pripit ili ne, strašna je simbolika u tome što je vozilo jedne poražene i poslušničke vojske usmrtilo oca i troje dece upravo u zemlji koju prožima strah od biološke ugroženosti nacije.
U članku u Politici „Ideja Narodnog bloka“ Vladimir Đukanović, funkcioner SNS-a, pohvalio se da je on jedan od inicijatora osnivanja novog političkog pokreta okupljenog oko SNS-a.
Ne znam zašto, ali promocija „Izabranih djela“ mitropolita Amfilohija u kripti hrama Svetog Save u Beogradu ostala je nezapažena. Na njoj su govorili i mitropolit Porfirije, Matija Bećković i Milo Lompar.
Novosti – Krleža je dovoljno snažan pisac da se i posthumno brani. Svjesni toga, njegovi tendenciozni tumači, njegovi pripitomljivači, nerijetko posežu za golim intelektualnim nasiljem. Možda bi se tu moglo govoriti o dentalitetu čopora.
Novosti – Jasenovac je ostvarenje Lomparove ‘kulturne ideje’ na hrvatski, kao što su Srebrenica ili Vukovar ostvarenja tog ideala na srpski način.
Prošle su tri godine od smrti pisca i mislioca Radomira Konstantinovića. Niko ga nije predao zaboravu: ni protivnici ni pristalice.
Prva se tiče konkursa za otkup knjiga a druga male mature.
Dve izjave o Srebrenici Nikolića i Tadića, situirane su između ćosićevske strepnje i nade.
Kolega Lompar, ako sam vas dobro razumeo, srpska nacionalna samosvest sastoji se u opsednutosti istorijom.
Paradu treba odložiti da Beograd ne bi goreo kao London. Potpisali: akademici, profesori BU, književnici, novinari…
Matija Bećković, Kosta Čavoški, Milovan Danojlić, Mitropolit Amfilohije, Brana Crnčević, Vladeta Janković, Ljiljana Smajlović, Milorad Vučelić, Gojko Đogo, Rajko Petrov Nogo, Željko Cvijanović, Nikola Vrzić…
U moderno doba, zaključuje autor knjige Moralistički fragmenti, moralista je marginalizovan, vlada mišljenje da je on savršeno nepotreban.