Nova faza
Za razliku od ruske autokratske eskalacije, ili mađarske, koja Trampu služi kao uzor, transformacija američke vlade i društva ne odvija se decenijama, pa ni godinama. Sve se dešava svuda odjednom.
Za razliku od ruske autokratske eskalacije, ili mađarske, koja Trampu služi kao uzor, transformacija američke vlade i društva ne odvija se decenijama, pa ni godinama. Sve se dešava svuda odjednom.
Ekonomisti s pravom kritikuju Trumpove trgovinske politike. Nefer prakse drugih zemalja nisu glavni uzrok trgovinskog deficita SAD, a ciljanje na bilateralnu neravnotežu je očigledno glupo.
Posle druge Trumpove inauguracije moja verbalna kognicija je otkazala: ime proizvođača dečje odeće Hanna Andersson pročitala sam kao „Hamas“, a umesto „vruća joga“ videla sam „vruća droga“…
Trampova spremnost da prizna aneksiju Krima i ukine sankcije Moskvi liči na vašingtonsku verziju politike detanta Zapadne Nemačke prema svojoj istočnoj polovini u vreme hladnog rata.
Koliko god novca da izgubi zbog deluzija sa carinama, nova vladajuća klasa ima dugoročne interese od Trampove agende za deregulaciju AI-usluga, jačanje kriptovaluta i oslobađanje od poreza.
Ni sa čim više danas nema šale. I upravo tu postavlja se pitanje kako se ponašati, ili suprotstaviti u takvom svetu, što nije važno samo za profesionalne političare, već i za svakog građanina.
Brisanje podataka iz različitih oblasti nauke sa sajtova američke vlade preti decenijskim arhivama o zdravlju, klimatskim promenama i istraživanjima ekstremnih vremenskih prilika.
Mišljenja o protestima protiv Trampa osciluju između dva ekstrema. Optimisti ukazuju na veći broj učesnika od očekivanog. Pesimisti proteste vide kao performanse bez snage i suštine.
Koliko konzervativaca je potrebno za ravnotežu na univerzitetima? Koliko marksista? Da li da uvedemo kvote za Jevreje koji podržavaju Palestinu ili za muslimane koji mrze Hamas?
Bez obzira na to šta se događa s Ukrajinom i koliko god da je Trump prevrtljiv u svojim hirovima, obeležavanje EU kao neprijateljske sile podrazumeva prihvatanje logike i puta s kog nema povratka.
Jasno je da Trump 2.0 koristi moralnu paniku povodom woke kulture i propalestinskih protesta kao izgovor za potčinjavanje institucija koje su na više načina pretnja svim ambicioznim autokratima.
Trampov rat protiv visokog obrazovanja vodi se u izgradnji mafijaške države, gde je don taj koji raspodeljuje i novac i moć. Treba uništiti nezavisne centre intelektualne i, donekle, političke moći.
Ilon Mask se obrušio na američku agenciju za međunarodni razvoj sa neuporedivo većom silinom nego na druge federalne programe. Možda je posredi Maskova osveta za nešto o čemu nismo obavešteni.
Bogatstvo i moć Amerike počivaju na dva stuba: univerzitetima i preduzećima. Univerziteti proizvode ideje i obrazovanje, a preduzeća investicije i inovacije. Čini se da Trump želi da uništi oba.
Od malena me progoni iracionalni strah da će stvari u Americi krenuti po zlu. Ali nisam slutio da će ova zemlja postati svoj najveći neprijatelj, ni da bi svet koji poznajem mogao da nestane.
To su automobili bez oznaka, spiskovi nepodobnih, pritvaranja na granici, sve manji značaj zakona. Mi koji smo živeli u zemljama pod terorom tajne policije, imamo sablasni osećaj već viđenog.
Demokrate u američkom Senatu zatražile su od federalne Komisije za hartije od vrednosti da istraži da li je Donald Tramp učestvovao u manipulaciji tržištem kada je promenio svoju odluku o carinama.
Rečenica u kojoj se pominje reč „rad“, a koja je trebalo da se pojavi na početku filma Blago Sijera Madre iz 1948, bila je uklonjena po naređenju studija Vorner Bros. Makartizam je tek uzimao maha.
Malo ko van Trampovog kruga deli njegovo osećanje o carinama. Estetika protekcionizma prikriva geopolitičku operaciju za povratak kontrole u svetskoj ekonomiji. Srbija je u tome kolateralna šteta.
„Stranci hoće da nas opljačkaju, a naš zadatak je da mi opljačkamo njih pre nego oni nas“. Tako je ministar finansija SAD 1971. uveravao Nixona da je vreme za veliki udar na globalnu ekonomiju.
Trump je svoje pristalice iz redova elite okupio obećanjem da će im ispuniti želje, ali njihove vizije Amerike se bitno razlikuju. Izbio je oštar sukob između ekonomskih nacionalista i tehno-desnice.
Prošle godine nam je posednik zemlje i ljudi otkrio kako je izbegavao carinu dok je bio sasvim mlad: putovao je u Tursku, odatle prenosio patike i gaće i od šverca jedno vreme živeo.
Možda će se na kraju pokazati da su Trampove carine niže od onoga što je upravo najavio, ali to što je rekao zvuči sumanuto. Ogromne carine pravda lažnim tvrdnjama o našim trgovinskim partnerima.
U raspravu o usponu i vladavini američkog predsednika umešao se i sam Tramp, nudeći svoje tumačenje izjavom koja se pripisuje Napoleonu, da „onaj ko spasava svoju zemlju ne krši nijedan zakon“.
Poput neke šekspirovske hulje, Tramp je spreman da prekine sve veze, prekrši sve obaveze i prekorači sve granice. On je nasilnik koji cepa ugovore, izdaje ljude oko sebe i ide do kraja u ostvarivanju interesa.
Vašington i Moskva popravljaju odnose, dok Trampova administracija uništava stvari kod kuće. Dve strane su se dogovorile da „eliminišu prepreke“, što je izraz koji ledi krv u žilama ruskih izbeglica.
Za manje od dva meseca otkako je mandat preuzela nova administracija u Vašingtonu, evropska politička scena se transformisala u poprište sukoba između Trampovih saveznika i protivnika.
Kolonijalna imaginacija vidi „prezrene na svetu“ kao drukčiju vrstu neosetljivih ljudi koji ne žale za svojim mrtvima kao mi, a na svoje siromaštvo gledaju relativno ravnodušno.
Ponekad mi se od vesti stegne grlo. Taj osećaj je sovjetska disidentkinja Larisa Bogoraz ovako opisala: „Postaje nemoguće živeti i disati.“ Stvara se sloj ljudi koji se nikada neće osećati sigurno.
Katastrofe su prilika za ekspanziju SAD dok vladajuća porodica merka zemljište. Otapanje leda na Grenlandu otvara pristup resursima, a u Gazi će izbeglice napraviti mesta za luksuzna letovališta.
Mladići iz jurišnih jedinica tzv. Ministarstva za efikasnost državne uprave SAD šetaju se hodnicima vlasti, šalju cirkularne poruke sa otkazima i preturaju po zaštićenim obaveštajnim izveštajima.
Promena američkog stava prema Rusiji nije samo diplomatski manevar, već odgovor na krizu kapitalizma, u kojoj se trenutni model akumulacije u SAD suočava sa značajnim strukturnim izazovima.