Protiv Trampa
Donald J. Trump je verovatno najnekvalifikovaniji kandidat za predsednika u istoriji SAD. To nas je navelo da po treći put od osnivanja ovog magazina 1857. podržimo jednog kandidata za predsednika.
Donald J. Trump je verovatno najnekvalifikovaniji kandidat za predsednika u istoriji SAD. To nas je navelo da po treći put od osnivanja ovog magazina 1857. podržimo jednog kandidata za predsednika.
Kasnim na ove izbore u doslovnom smislu. U ponedeljak sam napunio 96 godina, a u novembru ću izaći na svoje 19. izbore za predsednika SAD. Prvi put sam glasao 1944. godine za Ruzvelta.
Liberalne demokratije se razlikuju od fašizma i autoritarizma po tome što su za njih kompromis i prilagođavanje nužni preduslovi svake politike. Sada je ugrožena sama suština politike akomodacije.
Ima li smisla glasati za Garyja Johnsona, predsedničkog kandidata Libertarijanske partije? Naravno, pod dva uslova. Prvi je da vam je svejedno da li će predsednik SAD biti Hillary Clinton ili Donald Trump…
Da li bi Donald Tramp kao predsednik SAD mogao da donese odluku o, na primer, minimalnoj ceni rada u Americi, kao što je to pre neki dan uradio premijer Vučić u Srbiji? Naravno da ne bi.
Za razliku od Gebelsovih velikih laži, Trampove su srednje veličine. Nisu bezazlene, ali ni blizu onima da Jevreji piju krv deci. Ali one nadiru kao poplava i ne daju vremena ni prostora za demanti.
Dobro je znati da je američki politički sistem manje okoštao i da manje robuje bogatim elitama nego što se to pretpostavlja, ali eliksiri koje su prodavali populistički promoteri sasvim su nekorisni.
Roger Ebert je rekao da je film dobar koliko mu je dobar negativac. Da li to znači da će američki izbori biti dobri pošto je „rđavi momak“ (Trump) gotovo idealan zlikovac?
Bezbednost je dobro koje opravdava postojanje države, život u državi drukčije rečeno. Ovo zato što izvan države nema bezbednosti, ili je ona umanjena – rizikuje se rat svih protiv svih.
Neki ekonomisti predviđaju novu finansijsku krizu. Drugim rečima, neoliberalna revolucija je vratila zapad u svet krize bez kraja, kakav je poslednji put viđen 30-ih godina 20. veka.
Kada je Tramp predvideo da bi se kao predsjednik SAD “vjerojatno jako dobro slagao sa Putinom”, pojavila su se nagađanja da Rusija pokušava olakšati Trampov put ka Bijeloj kući.
Nije neobično što američka verzija fašizma liči na selebriti televiziju i pozive domaćina kazina, pošto je to naša simbolična scena, baš kao što je nostalgično obnavljanje rimskog sjaja nekad bila italijanska.
Novi magazin – Ovde u Njujorku, gde se trenutno nalazim, Tramp nema neke velike šanse, bez obzira na to što mu je to rodni grad i stalno boravište.
To što Tramp kaže je sve pogrešno. To nije kratka i jednostavna priča, ali je veoma važna jer su mnogi u zabludi oko toga šta se može štampanjem novca.
Nedavno su ga uporedili sa čovekom koji se glasno olakšava na mondenskoj zabavi, kao u Bunjuelovom filmu „Fantom slobode“, gde se jede tajno, a u wc ide javno.
Osnovni problem sa izjavama oba Donalda je u falsifikovanju pojma „izbeglica“, u poništavanju obaveza koje su građani sveta sebi dali posle II svetskog rata, i u debeloj laži o „ekonomskim migrantima“.
Zašto se republikanski establišment toliko boji Trampa? On jeste prevarant, ali to su i ostali njihovi kandidati. Problem kao da nije u tome što je on smislio neke nove prevare, već u tome što raskrinkava postojeće.
Vreme je za surovu istinu: ubedljiva pobeda u Vermontu nije razlog za slavlje, naročito ako tu živite od doba Jure. Pobednički intoniran skup pre stizanja svih rezultata neće zavarati nikoga.
Jedan srpski monah je nekom novinaru na pitanje o ratu u Bosni rekao: „Ponekad u ljude uđe zlo kome ne mogu da se odupru, nego moraju da ga puste da se izduva, pa se tek onda opet opamete“.
Pitanje makroekonomske politike ili šta da se radi sa recesijom je van fokusa ove predsedničke kampanje. To brine, jer smo još uvek suočeni sa ozbiljnim ekonomskim rizicima.
Novi magazin – Tramp je zapravo Hilari Klinton sa bombastičnom retorikom. Za razliku od protivnika u sopstvenoj partiji, on sebe vidi kao pregovarača, a ne kao ratnika.
Američka srednja klasa je spremna da podrži jakog lidera koji će sprečiti izvoz radnih mesta, zauzdati Volstrit, pokazati zube Kini, rešiti se ilegalnih imigranata i sprečiti ulazak terorista u SAD.
Puške mogu ubiti, bombe mogu uništiti zgrade. Ali to ne ugrožava “naš opstanak”. Vjerovatnoća za engleski kalifat je ravna nuli, ma koliko političarima i bezbjednosnim krugovima odgovaralo da je drugačije.
Populizam je više retorika nego ideologija. On govori o borbi dobra protiv zla i zahteva proste odgovore na teška pitanja. On ne trpi nagodbe i kompromise od kojih se sastoji demokratija. (tekst iz 2015, tema Populizam)
Radio Sarajevo – Paradoks moderne demokratije, te tako i američke, u tome je da glasači mrze sve političare uključujući i one za koje će glasati.