Kraj globalizacije
Moguće je zamisliti scenario koji izvrće premisu iz čuvenog filma Zbogom, Lenjine! Umesto komunistkinje koja se budi iz kome u novoj, tržišno uređenoj Nemačkoj, zamislimo tehnokratu iz doba Blera i Klintona.
Moguće je zamisliti scenario koji izvrće premisu iz čuvenog filma Zbogom, Lenjine! Umesto komunistkinje koja se budi iz kome u novoj, tržišno uređenoj Nemačkoj, zamislimo tehnokratu iz doba Blera i Klintona.
Zapadni model borbe za ljudska prava se od drugih modela izdvaja po generalnom nemaru za ekonomska i socijalna pitanja, to jest za prava na rad, obrazovanje, socijalnu pomoć, zdravstvo, stanovanje, hranu i vodu.
Sva udvorička štampa i slugeranjski kremaljski analitičari s loše skrivenim oduševljenjem pišu o onome o čemu je poslednjih godinu i po dana Putin maštao – o rusko-američkom sastanku na vrhu.
Biznis i finansije – Na povratku iz Kanade kancelarku Merkel je sačekao aperkat ministra unutrašnjih poslova Zehofera, koji želi da protera sve imigrante koji su u Nemačku ušli posle 2015. To može da obori vladu.
Njegova administracija postiže dobre ekonomske rezultate u zemlji. On je izdejstvovao smanjenja poreza na prihod i dobit o kakvima republikanci pre nekoliko godina nisu mogli ni da sanjaju. I to nije sve.
Nečasni pojedinci mogu imati različita uverenja, ali sistematsko izluđivanje (gaslighting), to jest insistiranje da je gore dole ili crno belo ubedljivo je više rasprostranjeno na desnoj strani spektra.
Deliti zajedničku stvarnost sa svojim sugrađanima pretvara se u neprekidni triatlon čitanja, razgovora i panike. Ovo stvara najgori mogući misaoni okvir za traženje odgovora na moralna pitanja.
Neizvesnost koja prati poništavanje sporazuma sa Iranom posebno je opasna sada kada se Trump priprema za samit sa severnokorejskim predsednikom Kim Jong-unom u Singapuru, zakazanom za 12. jun.
Prošle nedelje Tramp je povukao jedan od najopasnijih poteza od kada je postao predsednik SAD-a: izašao je iz Zajedničkog sveobuhvatnog plana akcije, poznatog i kao Iranski nuklearni sporazum.
Nemački Spiegel je nedavno preneo izjavu Trumpovog bivšeg političkog savetnika Stevea Bannona: „Sve dok se demokrati budu držali identitetske politike, imaćemo kontrolu nad njima“. I to je tačno.
Uzroci i posledice onoga što se često opisuje kao „uspon populizma“ predmet su dubokih neslaganja. Ali ako postoji jedna stvar oko koje se svi slažu, to je da je populizam pre svega napad na liberalizam.
Može li američki predsednik da objavi rat preko Twittera? Trump očigledno misli da može: „Rusija se zaklinje da će oboriti svaku našu raketu. Spremi se Rusijo, jer one stižu, lepe, sjajne i pametne”.
Posle brexita i Trampove pobede, izbori u Italiji na kojima su najveći uspeh ostvarili populisti i ekstremna desnica – sigurno će samo učvrstiti uverenje liberala da su građani sami krivi za vlast koju biraju.
Ostatak sveta bi Trumpove tarife mogao protumačiti kao signal da SAD odustaju od vođstva u trgovini i da odbacuju obavezu da igraju po pravilima koja je prethodna administracija uspostavila uz mnogo truda.
Kratki spisak lektire za Donalda Trumpa: on nije veliki čitalac, pa sam izabrala zbirku pesama jednog izraelskog pesnika i prozu palestinskog advokata o šetnjama Jerusalimom.
Još uvek se može dogoditi da SAD postanu nova Turska ili Mađarska – autoritarni režim pod krinkom demokratije. Ali to se neće dogoditi ni tako lako ni tako brzo kao što su mnogi od nas strahovali.
Ova priča je postala novo jevanđelje. Ako tokom neobaveznog razgovora slučajno dovedete u pitanje ovaj narativ, rizikujete prekorne poglede ili otvoreno neprijateljske reakcije – čak i od starih prijatelja.
Uspon militantnog parohijalizma sa obe strane Atlantika proučava se iz svakog ugla. Jedini slabo istraženi je neprestani klasni rat protiv siromašnih koji traje od sredine 70-ih godina prošlog veka.
Nema dana bez vesti o neofašističkom ispadu negde u svetu. Najzgusnutije je u Evropi, pre svega u njenom istočnom delu. Izreka da pobednici pišu istoriju bledi pred činjenicom da je poraženi masovno prekrajaju.
Konvencionalni i reformistički političari liče jedni na druge i zato kod najvećeg dela biračkog tela izazivaju podozrenje. Glasovi koje tako gube odlaze populistima.
Književni lik koji mi najviše liči na Trumpa je junak komada Kralj Ibi, koji je skinut s repertoara posle čuvene premijere 10. decembra 1896. u Parizu zato što je izazvao nerede.
Trump je promenio pravila igre. Za razliku od Weinsteina, on nikada ne bi obećao da će otići na lečenje. Nikada ne bi molio za još jednu šansu, jer onda si već gubitnik: žrtva stvarnosti, a ne njen tvorac.
Severna Koreja je predložila da zamrzne svoj nuklearni program, u zamenu za obustavljanje vojnih vežbi SAD na granicama Severne Koreje, uz simulirane nuklearne napade bombarderima B-52.
Kalkulacija ministra inostranih poslova se neće isplatiti, ostajući puka ilustracija osobine poznate kao ulizištvo.
Teza kremaljskih propagandista kao da se na kraju obistinila. Oni sve vreme govore kako mi u stvari nismo u ratu sa Ukrajinom, već da ratujemo protiv Sjedinjenih Američkih Država, i to na njihovoj teritoriji.
Činjenica je da Trump maršira kroz ministarstva i agencije i sprovodi budžetske rezove i promene politika koje će se osećati godinama. Trump nije samo jedan čovek; Trump je čitav jedan pokret.
Max Boot, konzervativac, savetnik trojice republikanskih predsedničkih kandidata, drži na svom hard disku direktorijum „Zbirka Trumpovih gluposti“. Odmah pored njega nalazi se „Zbirka Trumpovih laži“.
Novosti – Trenutno u dve američke države, u Sjevernoj Dakoti i Vermontu, koje bilježe visok porast rasno i etnički motiviranog nasilja razmatraju se zakonski prijedlozi kojima bi se regulirao govor mržnje.
Richard Spencer je skandirao „Heil Trump“ tokom vašingtonskih demonstracija, a njegove pristalice su mu odgovarale nacističkim pozdravom. Pohvala Izraela od ovakvog antisemite nikome nije potrebna.
Najveći strah je pomisao da dolazak Trumpa u Belu kuću znači da na kormilu zemlje imamo čoveka koji je dovoljno lakomislen, impulsivan i glup da dovede svet na ivicu nuklearnog rata.
Kao i početkom tridesetih godina dvadesetog veka, u većini zemalja prevladava utisak da ako demokratija zaista umire, onda to čini u nekom drugom delu sveta, ali svakako ne kod nas.
Tramp je izabran zato što je obećao povratak u imaginarnu prošlost – u vreme kojeg se ne sećamo jer nije ni postojalo, u neko doba u kome je Amerika bila veličanstvena.