Srbija na zapadu
Bračni par Milošević je otišao, ali ih je trend sumanute geopolitičke koketerije nadživeo. To najbolje potvrđuju nastupi ministra Jeremića.
Bračni par Milošević je otišao, ali ih je trend sumanute geopolitičke koketerije nadživeo. To najbolje potvrđuju nastupi ministra Jeremića.
Da li će nakon rata s Gruzijom doći do rata s Ukrajinom? Mnogi će reći da takav rat nije moguć. Rat s Gruzijom je takođe izgledao kao nemoguć.
Problem „nacionalne književnosti“. Postoji li tako nešto? Da li bi trebalo da postoji? Ako ne, zašto ne?
Masovna ubistva civilnog stanovništva tokom 30ih i 40ih godina prošlog veka predmet su nejasnih rasprava o sećanju i merilo zajedničkih moralnih vrednosti Evropljana.
Bejzbol palica, a potom i “prva pesnica glavnog grada” su postale osnovna nastavna sredstva kojima vlast u evropskoj, multikulturnoj, multikonfesionalnoj, tolerantnoj, demokratskoj i mediteranskoj Crnoj Gori disciplinuje neposlušne.
Policajka od 24 godine, rođena kad je album Boba Dylana Slow Train Coming već izlazio iz mode kaže u zvučnik Motorole: „Zimmerman, Robert“. Dežurni kaže „Ne prolazi“, a čovek kaže „Probajte Dylan, Bob Dylan“.
Kao ideja, ili pre kao ideal, Evropa nesumnjivo ima božanske pretenzije, bar kad je u pitanju sistem vrednosti: ona definiše sebe preko onog što nije ili bar tvrdi da nije, ona neprestano povlači razliku između sebe i nečeg drugog.
Sukob hrvatske katoličke crkve i predsednika Stjepana Mesića kulminirao je kada je predsednik Hrvatske pokrenuo inicijativu da se iz svih javnih ustanova u zemlji uklone krstovi i druga verska obeležja.
Prvi čovjek Podgorice ponaša se kao svima poznati lik iz djetinjstva: siledžija na velikom odmoru.
Za opstanak Srbije važnije je da uvedemo elemente zapadne građanske kulturne tradicije. Naša despotska kulturna tradicija je onaj generator iz kojeg se indukuje naša samoubilačka politika.
U svom članku Opozicija i genocid Hemon je čitaocima sarajevskih BH Dana (broj 100, 26. april 1999) netačno preneo sadržaj predavanja koje sam 17. aprila 1999. održao na Univerzitetu Viskonsin u Medisonu.
MMF se interesuje za to kako će se pokriti kratkoročne obaveze, dok vlade objašnjavaju srednjoročni program javnih finansija. U Srbiji su uloge obrnute.
Na sceni su dva oblika politički i nacionalno instrumentalizovane euforije: Prištine, da je priča o Kosovu završena, da nema povratka na staro; Beograda, da prava „bitka za Kosovo“ tek predstoji, tj. da gubitak dela teritorije nije to što jeste sve dok ga sami ne budemo verifikovali. A to, zna se, nećemo učiniti nikad.
Tekst tužiteljice Posebnog odeljenja za ratne zločine Tužiteljstva BiH o odgovornosti medija za ratne zločine počinjene na teritoriji bivše Jugoslavije koji je predstavljen na debati Odgovornost medija za ratne zločine održanoj 24.juna 2009. u Mediacentru Sarajevo.
Po analizi Republičkog zavoda za razvoj Srbije o poslovanju javnih preduzeća u 2008, javna preduzeća su ostvarila gubitak od oko 850 miliona evra.
Zagreb je krajem vikenda obično, naročito nakon donošenja zakona o zabrani rada nedjeljom, prilično mrtav. Ove je nedjelje, međutim, sve drukčije.
Pre 10 godina odigralo se totalno pomračenje Sunca, najmasovnije posmatrano pomračenje i najbolje vidljivo u Evropi. Treba se podsetiti velike sramote u koju se taj događaj i ono što mu je prethodilo pretvorilo u Srbiji.
Ne vidim ništa loše u oduševljenju javnosti uspehom naših sportista. Ali vidim mnogo toga lošeg u politizaciji i „nacionalizaciji“ sportskih dostignuća.
Ako je ceniti po odluci Vlade, nije neophodno baš sada prodavati Sajam, mogu da se sačekaju bolja vremena i da se postigne bolja cena. Što otvara dva pitanja: šta će se raditi do tih boljih vremena i kada bi ih trebalo očekivati?
Već dvesta godina Rusi dolaze, ali i Karađorđe i Tito su znali da oni lako dođu, ali ne odlaze lako. A i kada dođu, ono što donesu liči na one darove Danajaca.
Kada razgovarate sa funkcionerima i zaposlenim po opštinama, oni po pravilu ističu da im je ekonomskih razvoj prioritet. Nedavno sprovedeno istraživanje, međutim navodi na pomisao da taj opštinski prioritet uopšte ne stoji.
NATO-vo bombardovanje Jugoslavije promenilo je globalne geopolitičke koordinate.
Prva, automatska reakcija današnjeg prosvećenog liberalnog čitaoca Komunističkog manifesta jeste: nije li ovaj tekst prosto netačan u pogledu mnogo empirijskih tačaka, po pitanju slike društvene situacije koju daje, kao i po pitanju revolucionarnog stanovišta koje zagovara i propagira?
Kada sam u jednom lokalnom slovenačkom bioskopu gledao Matriks, imao sam jedinstvenu priliku da sedim nedaleko od idealnog filmskog gledaoca – naime, nekog idiota.
Kao mnogi drugi povodi, i ovaj iz Mrkonjića na svoj način povlači pitanje: koliko će u nas još biti živ rat, nakon što je nasilno prekinut prije četrnaest godina, bez pobjednika i poraženih, s ogromnom prtljagom neiskupljenih žrtava i nekažnjenih zločina na svim tzv. stranama?
U čudesnoj pitomoj zemlji Istri ima svašta. Ove godine, međutim, pomalo nedostaju turisti – ili se to Istrijani žale po običaju.
Mada se avgust u Rusiji obično isčekuje s nekom mutnom uznemirenošću, danas već i deca znaju da se početkom ovog meseca zemlja može naći u drugom talasu krize.
Odavno imamo to – crkve i verske organizacije se iz sfere svetog pomeraju u sferu profanog.
Nacija je histerični i panični informacioni sistem koji sebe neprestano uzbuđuje, kod samog sebe izaziva stres, pa čak mora i da se teroriše i dovede do panike kako bi samog sebe impresionirao i kako bi sebe uverio da zaista postoji.
Zanimljiva situacija: najpre je država, odnosno politička oligarhija na vlasti, svojim (ne)činjenjem stvorila (ili mu je odlučujuće kumovala) frapantan haos na medijskom prostoru, a kad je taj „nered“ došao po svoje i počeo da naplaćuje dugove od svojih tvoraca, spustila je rampu.
Jedna od prvih internih mera koje je Tadićev pulen Vuk Jeremić doneo u leto 2007, bila je da se ambasadorima Srbije zabrani – bez njegovog predhodnog odobrenja – davanje izjava ili intervjua za naše medije i dopisnike u svetu.