ljubav, napisano na zidu
Foto: Predrag Trokicić

Predsednik Republike putovao je u Vašington na razgovore sa delegacijom Kosova, osokoljen čudnovatim dokumentom, do sada nepoznatim u istoriji ovdašnje ustavne parlamentarne demokratije, čak i ovako sakate. Naime, vlada je ispratila predsednika na daleki put jednom deklaracijom-proskinezom „o podršci aktivnostima predsednika Republike koje se odnose na razgovore sa predstavnicima privremenih institucija u Prištini“, kojom su članovi izrazili „jedinstven stav da je dosadašnje delovanje predsednika Republike na najbolji način usmereno ka zaštiti interesa Republike Srbije na Kosovu i Metohiji“.

Ovakvim aktom vlada je u suštini postigla sledeće: prekršila Ustav Republike, ponizila samu sebe do razumu neshvatljive niskosti i dala carte blanche predsedniku da u Vašingtonu radi šta hoće. Vlada samo, kao zainteresovani kibicer, stoji sa strane i navijački skandira. Osim toga, deklaracija je i potpuno promašena kao akt. Prema Zakonu o vladi „deklaracijom se izražava stav Vlade o nekom pitanju“. Postoji li vlada na svetu koja usvaja deklaraciju u kojoj de facto ne iznosi nikakav sopstveni stav nego saopštava da se unapred slaže sa stavom predsednika, ma kakav stav o pitanjima koja će biti pokrenuta predsednik zauzeo u toku (u tom trenutku – predstojećih) pregovora?!

Prema Ustavu Republike Srbije vlada „utvrđuje i vodi politiku“, a isto predviđa i Zakon o vladi. Od ove svoje uloge ona ne može demisionirati i prepustiti nekom drugom da „utvrđuje i vodi“ državnu politiku. Prema tome, vlada je jedino mogla da predsedniku Republike odredi smernice i okvire u kojima može da se kreće kao pregovarač, što je takođe problematičan format, ali bi se njime sačuvalo makar nešto ustavnosti i trunka časti. Umesto toga, vlada Republike Srbije odabrala je sasvim drugačiji, suprotan i neustavan pristup.

Taj pristup je istovremeno i beznadežno pogrešan, sa stanovišta eventualne iskrene borbe ove vlasti da do priznanja Kosova kao samostalne države ne dođe. Naime, umesto da predsedniku Republike obezbedi koliko-toliko sigurnu odstupnicu u vidu vladinih smernica u slučaju da dođe do (napadno najavljivanog) pritiska da se prizna nezavisnost Kosova, vlada je, dajući mu carte blanche, faktički stvorila političke uslove da Vučić u Vašingtonu zaista potpiše bilo šta i da to bude, makar politički, isto kao i vladina odluka. Umesto, dakle, da predsedniku obezbedi odstupnicu od spoljašnjeg pritiska, ona mu je obezbedila isključivo unutrašnju odstupnicu za slučaj da u Vašingtonu prizna nezavisnost Kosova. Ako je ovo drugo zapravo i bilo namera, onda je reč o podlosti posebne vrste. A moguće je i da je sve samo još jedan jeftini politički vodvilj iz dobro poznatog „superheroj“ žanra, u kojem se sve inscenira tako da se stvori fama da je jednom čoveku u ruke prepuštena sudbina čitave zemlje i da se on sa Scilama i Haridbama borio i izborio bolje nego što bi to činili oni kojima je to, zapravo, zadatak. Umesto da taj zadatak vrše, oni sede i pokorno priznaju svoju nesposobnost ovako nedostojnim aktima.

Peščanik.net, 05.09.2020.

Srodni linkovi:

Relja Radović – Ipak nas obavezuje

Saša Ilić – Eufrenija

Srđan Milošević – Predsednik predstavlja, a ne zastupa

Relja Radović – Pravna priroda Sporazuma o normalizaciji ekonomskih odnosa Srbije i Kosova

Ognjen Radonjić – Đavo je u detaljima

Vesna Rakić Vodinelić – What a wonderful world!

Ljubodrag Stojadinović – Niske strasti u Ovalnom kabinetu

Ana Jovanović – Toksična muškost ide u Vašington

Nadežda Milenković – Izliv pljuvačke na mozak

Ognjen Radonjić – Sigurnih godinu dana

KOSOVO

The following two tabs change content below.
Srđan Milošević, istoričar i pravnik. Diplomirao i doktorirao na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, na Odeljenju za istoriju. Studije prava završio na Pravnom fakultetu Univerziteta UNION u Beogradu. U više navrata boravio na stručnim usavršavanjima u okviru programa Instituta za studije kulture u Lajpcigu kao i Instituta Imre Kertes u Jeni. Bavi se pravno-istorijskim, ekonomsko-istorijskim i socijalno-istorijskim temama, sa fokusom na istoriji Jugoslavije i Srbije u 20. veku. Član je međunarodne Mreže za teoriju istorije, kao i Srpskog udruženja za pravnu teoriju i filozofiju i Centra za ekonomsku istoriju. Jedan je od osnivača i predsednik Centra za istorijske studije i dijalog (CISiD). Član je Skupštine udruženja Peščanik. Pored većeg broja naučnih i stručnih radova autor je knjige Istorija pred sudom: Interpretacija prošlosti i pravni aspekti u rehabilitaciji kneza Pavla Karađorđevića, Fabrika knjiga, 2013.