Kraj škole
Konačno su se sva deca raspustila. Bilo je napada na prosvetne radnike i radnice, slučajeva vršnjačkog nasilja, pomeranja male mature. Pa opet je godina završena manje burno od prethodne.
Konačno su se sva deca raspustila. Bilo je napada na prosvetne radnike i radnice, slučajeva vršnjačkog nasilja, pomeranja male mature. Pa opet je godina završena manje burno od prethodne.
Odbrana biračke volje građana i građanki Niša se nastavlja. Jedna od žalbi podnetih Višem sudu je usvojena, drugi žalbeni procesi su u toku. Da li je Niš zaista slobodan grad još uvek ne znamo.
Opozicija je propustila priliku da preuzme Niš. Krađa se ne dokazuje tako što se sklonite sa mesta zločina. Čak i razjedinjeni, nakon decembarskih izbora, morali su sva sredstva da ulože u Niš.
Pogrešili smo u svemu. Kao društvo i kao pojedinci. Ponavljamo greške, umesto da iz njih učimo. Da li nasilja ima više nego ranije, ili tom utisku doprinose senzacionalistički mediji, nije bitno.
Pokažu nam predsednika države, ogrnutog zastavom u navijačkom zanosu, koji krši pravila institucije u kojoj se nalazi, i kažu nam da je to vrhunac diplomatije.
Teško je zamerati opoziciji previše, oni su se našli naspram izuzetno iskusnog igrača koji nakon dvanaest godina kontroliše svaki aspekt igre.
Bivši učenik škole napao nastavnika; učenica petog razreda od početka školske godine trpi nasilje koje je kulminiralo krajem marta; u osnovnoj školi učenik potegao nož na vršnjaka.
Vučević ženu vidi kao „svetinju“, „simbol“, „biće“. Za njega je žena uvek nečija. Svetinja pak nikada neće zatražiti pravnu zaštitu; simbol ne ide kod lekara; biće, „najsličnije bogu“, ne mora da školuje decu.
Sve je farsa, o posledicama ćemo misliti sutra. Danas se samo mora ostati na vlasti. Ostaće se na vlasti izgradnjom toksične, napete atmosfere po meri toksičnog, napetog muškarca.
Rezultati PISA testa su nas šokirali po šesti put. Naročito smo šokirani podatkom da je čak do 95 posto dece koja pohađaju trogodišnje stručne škole funkcionalno nepismeno.
Kakav god da je zaključak međunarodnih susreta, uvek nekako naš toksični muškarac izađe kao pobednik. Ako nema šta drugo, istakne kako su ga srdačno primili. Ispoštovali ga.
Za njih je ljudski život jeftin. Zakoni, pravila i moralne norme za njih ne važe, njima je sve dopušteno. Bez problema upiru prstom oko sebe i beže od odgovornosti.
SPC kreira narativ gde su žene toliko moćne da mogu da vas strpaju u zatvor ako im se obratite kao profesoru ili ih potpišete kao psihologa. A u stvarnom svetu, žene se bore za opstanak.
Ako niste znali, Srbija je već 25 godina u ratu. Već 25 godina je komadaju, ali mi se ne damo. Jedino tako može da se razume početak obraćanja predsednika skoro svih građanki i građana Srbije.
Svet prema SNS-u je jednostavan – mi otvoreni za dijalog, oni neće da pričaju. Mi radimo za Srbiju, oni rade za strance. Mi gradimo, oni kradu. Mi dobri, oni loši.
Nevažno je šta pokazuje snimak konfrontacije sa aktivistima SNS-a u potrazi za zgradama u koje mogu da se ubace fantomski birači. Stvarnost nije bitna u Vučićevoj Srbiji. Bitno je tumačenje.
Odlučila sam da se podsetim značenja tih reči, da obnovim znanje o damama i karanfilima i da probudim ponovo revolucionarni duh koji bi obeležavanje 8. marta trebalo da podstakne.
Digitalni svet u kome đaci odrastaju nam je potpuna nepoznanica. Moramo da ih pitamo da nam objasne svoj svet i da budemo spremni da delujemo suprotno logici našeg sveta.
Ako se feministkinjama dozvoli Zakon o rodnoj ravnopravnosti, šta je sledeće? Možda će zahtevati da se ministarstvo zdravlja ozbiljno pozabavi problemom akušerskog nasilja?
Domovina se brani znanjem i lepim vaspitanjem, a država anti-dron sistemima Repelent, Gvozdikama i helikopterima H-145. Za aktuelnu vlast, država je pre svega teritorija.
Mogućnosti su beskonačne, a trinaestogodišnjaci iz Beograda su odlučili da veštačku inteligenciju iskoriste kako bi generisali pornografske fotografije i snimke svojih drugarica, ali i nastavnica.
Prva radna subota u tekućoj školskoj godini protekla je u duhu slavskih kolača, slavskih sveća i crkvenih obreda. Ne postoji bolja ilustracija stanja prosvete u Srbiji.
Ministarka zdravlja i lekarke u emisiji od sat vremena na RTS-u zaključile su da nije moguće kontrolisati da li se poštuju kodeks, preporuke i sve drugo što se nudi kao rešenje za akušersko nasilje.
Fraza „ona da rađa, on da brani“ ovih dana dobija novo značenje. Zapravo, dobija svoje bukvalno značenje. U trenutku dok ona rađa, on treba da je brani od ostalih koji su prisutni.
Patrijarh, predsednik Matice srpske, predsednik Odbora za standardizaciju srpskog jezika SANU i predsednik Saveta za srpski jezik uđu na naučni skup. Tako počinje vic.
Jedno od verovanja vezanih za Božić glasi da ćete ono što radite toga dana, raditi cele godine. Gostovanje Vučića na Pinku na Božić, inspiriše previše očigledne šale, opaske i primedbe.
Performativna muškost Aleksandra Vučića je toksična, ali više od svega fragilna. Svestan da mu je mesto u hijerarhiji ugroženo, jer zna kako je sam došao na to mesto, on stalno mora da se brani.
Još jedan dokaz da Dačić ne izlazi iz politike je šetnja po promenadi u Beogradu na vodi sa Aleksandrom Vučićem. Za izveštavanje o tom sastanku, Vučić se odlučio za format drame u dva čina.
Završili su se još jedni vanredni, sudbinski izbori. Kada kažem završili se, nisam u potpunosti u pravu, jer ćemo po svemu sudeći konačne izborne rezultate dobiti naredne godine.
Kome smeta veronauka u školama? Ovako kako je koncipirana u Republici Srbiji, po konfesionalnom modelu, verska nastava bi trebalo da smeta svakoj građanki i građaninu.
„Glupa pravila“ koja pominje Vučić odnose se na zabranu funkcionerske kampanje, odnosno na član 62. Zakona o elektronskim medijima koji je ove godine usvojila njegova skupštinska većina.
Detinjarije na političkoj sceni koje nam serviraju najuticajniji ljudi, ljudi koji vode ovu državu i direktno utiču na živote svih nas, doprinose i podetinjenju politike.