Dodikov antijugoslavenski manifest
Zašto više stvarno nije potrebno slušati govore Milorada Dodika povodom 9. januara, dana kojim se pompozno slavi utemeljenje Republike Srpske? Pa zbog toga što on svaku godinu govori isto.
Zašto više stvarno nije potrebno slušati govore Milorada Dodika povodom 9. januara, dana kojim se pompozno slavi utemeljenje Republike Srpske? Pa zbog toga što on svaku godinu govori isto.
Nije trebalo biti prorok pa znati da će vukovarske vlasti prvom prilikom nakon objave da Srba u Vukovaru ima manje od trećine promijeniti statut grada i ukloniti ćirilicu sa svih službenih mjesta.
Projekt pomirenja nije uspio i polako odlaze sa scene oni koji su sve u to uložili, a da stvarnih rezultata nisu vidjeli, poput Borke Pavićević i Mirka Klarina.
Telegraf.hr – Preminula je žena koja je bila sinonim za alternativu nacionalističkoj stvarnosti. Poživjela je dovoljno dugo da svjedoči posljedicama pobjede konzervativno-nacionalističkih struja.
VIDEO – U Beogradu je u organizaciji forumZFD-a predstavljena zbirka priča „Trenutak kada je meni počeo rat“. Govorili su i Dragan Markovina, Muharem Bazdulj, Teofil Pančić i Slaven Rašković.
Na Russia Today ukazao se tekst pod nazivom „Moral, stid i ’duh stepenica’“, u kojem je iznio perfidnu i očitu laž o meni.
Sve je to dio procesa kojeg je Viktor Ivančić definirao kao ranoholizam: „Ja mislim da su ovo ranoholičarski narodi, da se ovdje ranoholizam užasno uhvatio. Ovisnost o ozljedama, ovisnost o ranama.“
105. godišnjica Oktobarske revolucije prošla je u tolikoj tišini da se čovjek pita je li se ona ikada i desila. Tome je razlog i to što iz Moskve danas stiže sve sem nade u socijalistički preobražaj svijeta.
Po izvještaju EK odnosi Srbije i Hrvatske su zategnuti, uz povremene sukobe. Ova birokratska fraza je zapravo afirmativna u poređenju sa pravim stanjem stvari, jer tih odnosa suštinski nema.
The two main pieces of news from the elections held in Bosnia and Herzegovina are the victory of Denis Becirovic and changes to the Election law imposed by High representative C. Schmidt.
Dvije glavne vijesti s jučerašnjih izbora u BiH su pobjeda Denisa Bećirovića i izmjene Izbornog zakona koje je nametnuo Visoki predstavnik Schmidt. Sve drugo što do sada znamo ostalo je po starom.
Njegov izbor nije samo filmski i simbolički snažan, nego je i takav da demantira sve one mitove o neodrživosti Jugoslavije i nemogućnosti zajedničkog življenja na ovim prostorima.
To je priča o zemlji u vlasništvu jedne stranke i njenih pretorijanaca proizašlih iz rata i ispraznog nacionalizma, koji se uvijek okončava gaženjem tzv. nacionalnih interesa radi osobne koristi.
Par zajedničkih fotografija Milanovića i Orbana su momentalno postale viralne proteklog vikenda, ali ih nitko nije smjestio u pravi kontekst.
As sad as it may be, an identical article could be written about Operation “Oluja/Storm” on the occasion of its anniversary every year…
O Oluji se može napisati isti tekst svake godine, jer s izuzetkom one šačice preostalih Srba nikome ne odgovara saniranje ovog rascjepa u Hrvatskoj.
Visoki predstavnik kuca na vrata koja su odavno blindirana. Kritička postjugoslavenska historiografija posve je ignorirana od strane državnih politika.
U Splitu je ovih dana obustavljena proizvodnja u Brodosplitu, što je prvi takav slučaj u ravno sto godina moderne splitske brodograđevne industrije.
Predstavnici većine parlamentarnih stranaka i članovi Predsjedništva BiH potpisali su nešto što se zove „Politički dogovor o načelima osiguravanja funkcionalne BiH koja napreduje na europskom putu“.
Prateći ovih dana svađe između čelnih ljudi Hrvatske i Srbije padaju mi na pamet Azrini stihovi: „Malo ih je i puno galame. Obično razbiju sva ogledala na koja naiđu, da ne ostane ni pomen na ljepotu“.
Prosvjedi zbog toga što bolnički sustav u Zagrebu nije omogućio prekid trudnoće ženi koja nosi dijete s neizlječivim tumorom, uz okupljanje na glavnom zagrebačkom trgu, neće rezultirati s ničim.
Iako se vezao uz HDZ, karakteristike njegovog vladanja su čekanje i izbjegavanje donošenja odluka, što ga čini nastavljačem Račana i pravim nasljednikom Vladimira Bakarića.
Malo kad se u istoj sedmici odvilo nekoliko događaja koji prikazuju čitavu epohu, kao protekle sedmice s presudom za zločine u splitskoj Lori, 30. godišnjicom opsade Sarajeva i izborima u Srbiji.
Povod za ovaj tekst je njegova podrška Vučiću, kojemu je ispjevao laude zbog posjete u bolnici i ponude da mu bude pri ruci, sve kao izbjegavajući otvorenu sugestiju za koga bi trebalo glasati.
Umro je Igor Mandić, jedan od trojice najvećih polemičara koje smo imali i koji se generacijski smjestio između ostale dvojice, Krleže i Ivančića. Pisao je o svemu i svačemu…
Slike užasa iz Ukrajine koja se našla pod agresijom Rusije i pred negiranjem prava na postojanje od strane Vladimira Putina, otvorila je kraj svih ostalih pitanja i ono o ideji ujedinjene Europe.
Povod ovog teksta je inicijativa Matice Hrvatske o donošenju Zakona o hrvatskom jeziku, koja se suštinski ne razlikuje od nedavnog Zakona o ćirilici u Srbiji: i jedna i druga ideja ignoriraju stvarnost.
Otišao je mirni čovjek kojeg Tuđmanov režim nosi na savjesti, tiho onako kako je posljednjih godina i živio, a nama ostaje nada da će jednom u Splitu dobiti zasluženu počast.
Dobro je što se popis u Hrvatskoj toliko otegnuo da smo objavu rezultata dočekali dan uoči proslave 30. godišnjice međunarodnog priznanja zemlje…
„Pomirenje i poslednji dani“ je knjiga konačnog poraza i priznanja da su nacionalizam, ekstremistička emigracija i radikali u vjerskim zajednicama pobijedili i da se o svemu tome nema više što reći.
Predstavnici partija levice u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini srozali su ideologiju na vic, kao logičnu posljedicu strukturalnog oportunizma i koketiranja s nacionalizmom.
Rundek je 10 godina unaprijed otpravio proletere u prošlost. Toga se sjećamo ovih dana na godišnjicu stvaranja socijalističke Jugoslavije, koja je u BiH imala svoje radničko i simboličko uporište.