Božićno primirje, 111 godina nakon
Oslobođenje – Ništa slično se više nije ponovilo, niti smo iz Prvog svjetskog rata, pa onda niti iz Drugog, kao ni iz postjugoslavenskih ratova bilo što naučili. Dovoljno je pogledati Ukrajinu i Gazu.
Oslobođenje – Ništa slično se više nije ponovilo, niti smo iz Prvog svjetskog rata, pa onda niti iz Drugog, kao ni iz postjugoslavenskih ratova bilo što naučili. Dovoljno je pogledati Ukrajinu i Gazu.
Oslobođenje – Svoj trojici naših velikana zajednička je opstrukcija Europske unije, pri čemu je Milanović najneutjecajniji, budući da je Hrvatska već članica.
Tobože nepremostiva civilizacijska razlika između zemalja bivše Jugoslavije bitno je manja od identičnosti njihovih nacionalizama. O tome govori dekapitacija Augustinčićevog spomenika Titu.
Shocking vulgarity of the HDZ members, led by Prime Minister Plenković, came after they faced massive protests last weekend from people who do not want to live in a fascist society.
Iznenađujuća je vulgarnost komentara vodećih hadezeovaca, na čelu s Plenkovićem, nakon što su se proteklog vikenda suočili s masovnim prosvjedima ljudi koji ne žele živjeti u fašističkom društvu.
Tema Mosta RSE bila je kuda ide Hrvatska nakon serije nacionalističkih i proustaških incidenata. Sagovornici su Tomislav Klauški, politički komentator iz Zagreba i Dragan Markovina, istoričar iz Mostara.
Ustaše i četnici sa nogometnih tribina nemaju nikakvog razloga bježati. Prvo zato jer ih je zastrašujuće puno, a potom i zato jer su i dalje nakačeni na države i vladajuće nacionalističke partije.
Hrvatskim ulicama upravo se valja proustaška revolucija, začeta s Thompsonovim pozivom mladima da preuzmu Hrvatsku. Ne događa se spontano i doživljava vrhunac s napadima na Srbe.
Ekstremistička desnica organizira okrugli stol pod ciničnim nazivom „Znanstveni pristup istraživanju žrtava Jasenovca“. Predsjednik Sabora ne reagira.
Lider radikalno desne stranke Domino Mario Radić, komentiravši otvaranje Srpskog kulturnog centra u Puli okomio se na ono što on naziva prisvajanjem Arsena od strane srpske zajednice.
Oslobođenje – Film „Paviljon“ Dine Mustafića, sniman u zatvorenom zeničkom hotelu Internacional, krenuo je u kina istovremeno sa potpisivanjem peticije za očuvanje izvornog izgleda ovog hotela.
Tragikomična inicijativa za ukidanje odluka AVNOJ-a može se promatrati i kao nastavak neprekinutog i uvijek tragičnog ciklusa bavljenja prošlošću u Srbiji, koje zapravo onemogućava pogled u budućnost.
Svečanu akademiju organizirao je Amir Gross Khabiri, misteriozni poduzetnik za kojim se i iz Izraela vuku brojni pravosudni repovi, a koji se ponaša kao vlasnik dobrog dijela Mostara.
Jednom su krivi Crnogorci samo zato što su Crnogorci, drugi put su to antifašisti samo zato što su antifašisti, uvijek su krivi pojedinci poput Olivera Frljića i ostalih ljevičara, sve češće je kriv i Bajaga…
Na 30. godišnjicu Oluje, Hrvatska je odustala od empatije i vratila se na onaj Tuđmanov trijumfalizam iz Vlaka slobode, kad je euforično izjavljivao kako „nisu stigli ponijeti ni prljave gaće na štapu“.
Možda je baš zaborav ustanka 27. srpnja 1941. prilika da se iznova izgradi priča o zajedničkoj borbi Hrvata i Srba u partizanskom pokretu, te da im je Hrvatska domovina jednima i drugima.
Oslobođenje – Pravih spona među narodima ostalo je toliko malo da bi bilo od presudne važnosti kada bi Velež uspio privući barem jedan postotak gradskih Hrvata da ga ponovno osjete kao vlastiti klub.
Režimi u postjugoslovenskim državama su utemeljeni već na prvim izborima 1990. i posle svih zločina, razaranja, posle onolike korupcije i uništavanja, evo ih, još uvek su tu.
Kad izostane organizirani građanski otpor, dovoljno je par radikala iz opskurnih udruga koje će pokrenuti val, pa da ekstremistička proustaška desnica određuje društvenu atmosferu u Hrvatskoj.
Jedina dobra stvar u vezi neoustaškog kič-užasa na zagrebačkom Hipodromu, ali i po čitavom gradu uoči Thompsonovog koncerta, jeste to što je puna istina o hrvatskom društvu postala očita svima.
Mnogima se čini da se raspad Jugoslavije desio jučer, budući da još živimo posljedice tog raspada. A to je zapravo bilo u nekim davno prošlim životima.
Bizarno je sve oko tog na brzinu sklepanog dokumenta koji ujedno funkcionira kao Ustav Bosne i Hercegovine, koji je trebao poslužiti za zaustavljanje rata a pretvoren je u vječnu realnost.
Oslobođenje – Nekad to rade u Banjoj Luci, nekad u Sarajevu, ali obrazac je isti. Čim se čuvarima „istina“ neki ljudi i autori ne sviđaju, treba ih se zabraniti. To se, inače, zove diktatura.
Hrvatska nije podržala zahtjev za reviziju Sporazuma o pridruživanju Izraela Europskoj uniji, prvu simboličku gestu distanciranja europske visoke politike od Izraela zbog rata u Gazi.
Oslobođenje – Srbija ima svako pravo biti izolirani proruski i autokratski otok u regiji i Europi. Ali nema pravo pokušavati na europskom putu zadržavati Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru
Oslobođenje – Priča o studentskom pokretu i ustanku koji se pretvorio u općegrađansku pobunu u Srbiji predstavlja čudo na svim poljima, a desilo se iznenadno kao deux ex machina iz antičkih drama.
Nepovratni udar na nezavisnu kulturnu scenu u Hrvatskoj i razne manjinske i ideološki suspektne projekte, nije izveden đonom nego cinizmom birokratskog aparata.
Nekad je, i to sve češće, hrvatska stvarnost toliko zabavna da je u njenoj analizi najbolje zanemariti alate historiografije, sociologije ili politologije, a pomoć tražiti od psihologije.
Oslobođenje – Razlog zbog kojeg jesu tri člana Predsjedništva jeste taj da svaki narod izabere svoga. I to je jedino u duhu Ustava. Sve drugo je želja da se intelektualnim akrobacijama obrani neobranjivo.
Oslobođenje – Moj djed je kao vojno lice radio u Generalštabu, on je k tome ranjen na Sutjesci i izvorna simbolika te zgrade zaslužuje biti sačuvana. Na kraju krajeva, i u ime memorije jednog grada.
Tabloidno-obavještajni trust mozgova Vučićevog režima nadmašio je čak i samog sebe pričom o sportistima sa Korčule kao potencijalnim organizatorima nereda na demonstracijama u Srbiji.
Dodik je ukinuo nadležnost četiri državne institucije u entitetu, pokušao izbaciti jednu od njih iz Banja Luke i zapravo krenuo ka secesiji, ali efekti koje je očekivao se nisu dogodili.