Zategnuti odnosi
Po izvještaju EK odnosi Srbije i Hrvatske su zategnuti, uz povremene sukobe. Ova birokratska fraza je zapravo afirmativna u poređenju sa pravim stanjem stvari, jer tih odnosa suštinski nema.
Po izvještaju EK odnosi Srbije i Hrvatske su zategnuti, uz povremene sukobe. Ova birokratska fraza je zapravo afirmativna u poređenju sa pravim stanjem stvari, jer tih odnosa suštinski nema.
The two main pieces of news from the elections held in Bosnia and Herzegovina are the victory of Denis Becirovic and changes to the Election law imposed by High representative C. Schmidt.
Dvije glavne vijesti s jučerašnjih izbora u BiH su pobjeda Denisa Bećirovića i izmjene Izbornog zakona koje je nametnuo Visoki predstavnik Schmidt. Sve drugo što do sada znamo ostalo je po starom.
Njegov izbor nije samo filmski i simbolički snažan, nego je i takav da demantira sve one mitove o neodrživosti Jugoslavije i nemogućnosti zajedničkog življenja na ovim prostorima.
To je priča o zemlji u vlasništvu jedne stranke i njenih pretorijanaca proizašlih iz rata i ispraznog nacionalizma, koji se uvijek okončava gaženjem tzv. nacionalnih interesa radi osobne koristi.
Par zajedničkih fotografija Milanovića i Orbana su momentalno postale viralne proteklog vikenda, ali ih nitko nije smjestio u pravi kontekst.
As sad as it may be, an identical article could be written about Operation “Oluja/Storm” on the occasion of its anniversary every year…
O Oluji se može napisati isti tekst svake godine, jer s izuzetkom one šačice preostalih Srba nikome ne odgovara saniranje ovog rascjepa u Hrvatskoj.
Visoki predstavnik kuca na vrata koja su odavno blindirana. Kritička postjugoslavenska historiografija posve je ignorirana od strane državnih politika.
U Splitu je ovih dana obustavljena proizvodnja u Brodosplitu, što je prvi takav slučaj u ravno sto godina moderne splitske brodograđevne industrije.
Predstavnici većine parlamentarnih stranaka i članovi Predsjedništva BiH potpisali su nešto što se zove „Politički dogovor o načelima osiguravanja funkcionalne BiH koja napreduje na europskom putu“.
Prateći ovih dana svađe između čelnih ljudi Hrvatske i Srbije padaju mi na pamet Azrini stihovi: „Malo ih je i puno galame. Obično razbiju sva ogledala na koja naiđu, da ne ostane ni pomen na ljepotu“.
Prosvjedi zbog toga što bolnički sustav u Zagrebu nije omogućio prekid trudnoće ženi koja nosi dijete s neizlječivim tumorom, uz okupljanje na glavnom zagrebačkom trgu, neće rezultirati s ničim.
Iako se vezao uz HDZ, karakteristike njegovog vladanja su čekanje i izbjegavanje donošenja odluka, što ga čini nastavljačem Račana i pravim nasljednikom Vladimira Bakarića.
Malo kad se u istoj sedmici odvilo nekoliko događaja koji prikazuju čitavu epohu, kao protekle sedmice s presudom za zločine u splitskoj Lori, 30. godišnjicom opsade Sarajeva i izborima u Srbiji.
Povod za ovaj tekst je njegova podrška Vučiću, kojemu je ispjevao laude zbog posjete u bolnici i ponude da mu bude pri ruci, sve kao izbjegavajući otvorenu sugestiju za koga bi trebalo glasati.
Umro je Igor Mandić, jedan od trojice najvećih polemičara koje smo imali i koji se generacijski smjestio između ostale dvojice, Krleže i Ivančića. Pisao je o svemu i svačemu…
Slike užasa iz Ukrajine koja se našla pod agresijom Rusije i pred negiranjem prava na postojanje od strane Vladimira Putina, otvorila je kraj svih ostalih pitanja i ono o ideji ujedinjene Europe.
Povod ovog teksta je inicijativa Matice Hrvatske o donošenju Zakona o hrvatskom jeziku, koja se suštinski ne razlikuje od nedavnog Zakona o ćirilici u Srbiji: i jedna i druga ideja ignoriraju stvarnost.
Otišao je mirni čovjek kojeg Tuđmanov režim nosi na savjesti, tiho onako kako je posljednjih godina i živio, a nama ostaje nada da će jednom u Splitu dobiti zasluženu počast.
Dobro je što se popis u Hrvatskoj toliko otegnuo da smo objavu rezultata dočekali dan uoči proslave 30. godišnjice međunarodnog priznanja zemlje…
„Pomirenje i poslednji dani“ je knjiga konačnog poraza i priznanja da su nacionalizam, ekstremistička emigracija i radikali u vjerskim zajednicama pobijedili i da se o svemu tome nema više što reći.
Predstavnici partija levice u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini srozali su ideologiju na vic, kao logičnu posljedicu strukturalnog oportunizma i koketiranja s nacionalizmom.
Rundek je 10 godina unaprijed otpravio proletere u prošlost. Toga se sjećamo ovih dana na godišnjicu stvaranja socijalističke Jugoslavije, koja je u BiH imala svoje radničko i simboličko uporište.
Zbog čega je grad pretvoren u mauzolej, umjesto u mjesto stvarnog života i zašto je kult žrtve izbrisao potencijalno iskoristivu činjenicu da je u Vukovaru provedena mirna reintegracija?
Zagrebačka vlast je poslala komunalce da prefarbaju mural posvećen Slobodanu Praljku na jednoj trafo-stanici, na što su oni prefarbali i njega i onoga s vukovarskim vodotornjem koji je bio kraj njega.
Prvo je 18.10. obilježeno oslobođenje Dubrovnika od fašizma, a potom je dan kasnije na predjelu Orsula obilježena godišnjica strijeljanja trinaestorice domobrana, koje se dogodilo dan nakon oslobođenja.
Puno prije nego je postala aktualna zabrinjavajuća sintagma, srpski svijet je za mene predstavljao one rijetke Srbe koji su odlučili ostati živjeti u onim dijelovima Hercegovine koji su pripali Federaciji.
Preimenovanje Koranskog mosta, koji sad nosi ime po postrojbi čiji je pripadnik Mihajlo Hrastov na tom mostu smaknuo 13 pripadnika JNA, pokazalo je koliko se lako sklizne u atmosferu devedesetih.
Šokirani roditelji su otkrili da su đake u višim razredima osnovne škole na početku školske godine na stolovima dočekale besplatne teke s motivom vojnika i zastavom u pozadini, te ratnom retorikom…
Dragan Čović je pomislio da s političkom moći i novcem može kupiti i bolju prošlost. Samo što povijesno nasljeđe ne možeš izmisliti, koliko god se trudio, a da to ne izgleda otužno.
Većinski srpska sela još uvijek su u ruševinama, s možda je dvadesetak posto onih koji su se vratili i žive teško. Nekih sela više uopće i nema, a Knin izgleda kao zaboravljeni grad, što zapravo i jeste.