After iron – grapes
It’s time for plan C. What could it be? To close the Steel Mill and award 5,000 employees with substantial settlements and free seedlings of grapes, apples, apricots and peaches.
It’s time for plan C. What could it be? To close the Steel Mill and award 5,000 employees with substantial settlements and free seedlings of grapes, apples, apricots and peaches.
Ali zašto spin doktor? Zašto je potrebno frizirati stvarnost? Istraživanja pokazuju da 55 odsto građana Srbije podržava njeno članstvo u EU i da više od 70 odsto veruje u reforme.
Vreme je za plan ”C”. Šta bi mogao da bude plan “C”? Zatvoriti Železaru, a 5.000 radnika nagraditi bogatim otpremninama i besplatnim sadnicama vinove loze, jabuka, kajsija i bresaka.
Radio emisija 20.02.2015, govore Miša Brkić i Mijat Lakićević.
Dvadesetoro đaka u Šajkašu nije se otrovalo nikakvim gasom – utvrdila je nadležna medicinska ustanova. To je udžbenički primer masovne histerije.
Čega god se naša Vlada dohvati, pretvori se u „sapunicu“ i prati kao latinoameričke telenovele s mnogo srceparatelnih izliva ljubavi i prolivenih suza. Tako je i sa pregovorima s američkom kompanijom Esmark oko prodaje Železare.
Dominik Stros Kan, nekadašnji direktor MMF-a i potencijalni kandidat francuskih socijalista na nekim budućim predsedničkim izborima, danas izlazi pred sud u Lilu zbog optužnice za podvođenje.
Na tapetu članova vladajuće nomenklature („Za koga oni rade?“, pita se ministar vojni) našli su se Zaštitnik građana, Poverenik za javne informacije, Agencija za borbu protiv korupcije…
Kojem će se socijalističkom ”carstvu” privoleti novi grčki premijer Aleksis Cipras? To je dilema-mučiteljica grčkih biznismena kojima ni do sada nije bilo lako da posluju u svojoj zemlji.
Ko bi rek’o da će kafana biti prvenac Beograda na vodi. Jeste da su u nekim kafanama donete važne odluke, ali ovde se očekivalo nešto impresivno i reprezentativno. Kad ono, puć. Prvo pa kafana.
Odluka Vlade da primora Aerodrom da se odrekne zarade u korist Air Serbia, mogla bi da znači da nacionalnom avioprevozniku ne ide dobro, a da se drugi suvlasnik, Etihad, pravi lud.
Danas ćemo u Agenciji za privatizaciju prisustvovati javnom otvaranju ponuda devet (ili deset) zainteresovanih kupaca smederevske Železare. Ne zna se ko će biti stvarni kupac, mada je to već unapred poznato.
Nije samo loše stanje državnih finansija razlog zbog kojeg se Vlada Srbije ponovo odlučuje da proda deo ”porodične srebrnine”. Razlog je i sve lošije poslovanje Telekoma.
Hteo sam da pokažem kako bi trebalo da se radi u Srbiji kad se prave veliki strateški poslovi. Taj ”nauk” neko može da popije kao riblje ulje, a ako neće, možda će kasnije morati da guta ricinus.
Ovaj primer može biti dobar za našu vladu, kako da se ponaša kad bude sklapala nova strateška partnerstva, recimo za Telekom, Železaru ili Elektroprivredu.
VIDEO i transkript, govore Miša Brkić, Mijat Lakićević i Dimitrije Boarov.
God forbid that this year is 20 days longer – our government would use that time to do one or two more budget rebalances.
Ne daj bože da ova godina traje 20 dana duže – naša Vlada bi to iskoristila da napravi još jedan, ako ne i još dva rebalansa budžeta.
Gubitak Jata u 2013. je bio 73 miliona evra. Kako je onda moguće da sada poreski obveznici treba da pokriju duplo veći gubitak – 158 miliona evra? Ko je “nakarikao” još 85 miliona?
Ako nema Južnog toka, vreme je da se javno odreknemo ideoloških i nacionalnih zabluda o energiji s Istoka. Nije, međutim, vreme da naša Vlada i naš premijer kukaju kako će Srbija zbog toga da strada.
Lokalne samouprave su iskoristile fiskalnu decentralizaciju i odlučile da sav novac koje su izgubile smanjivanjem parafiskalnih nameta nadoknade povećanjem poreza na imovinu.
Struja koju uvozi EPS je mnogo skuplja od struje koju prodaje domaćim potrošačima. Kako onda ta firma može da bude profitabilna i da još, na zahtev premijera, deo profita uplaćuje u budžet.
Vaso Lekić je prodao svoj biznis, Bakinu tajnu, jedan od retkih cenjenih srpskih brendova. Krvoločni tabloidi skoro da su to prevideli, zabavljeni novim zlokobnim atentatima i mitinzima.
Glave mnogih poslanika obuvene su u opanke. Jedan od njih, iako je nosio šimi cipele, primećen je pre neki dan na ulazu u važnu instituciju u Beogradu – na pitanje portira ‘Izvol’te, gde idete’, on je odgovorio ‘Ja sam poslanik’.
Javnost je već obaveštena da naša vlada očekuje oživljavanje proizvodnje i da nam sve bolje ide. Ali, po našem ministru finansija, to će biti moguće samo ako se ispune 4 + 5 AKO.
Devet sporazuma, a tako malo očekivanih milijardi evra i milijardi kubika gasa. Priznanje da nema Južnog toka – dok se ne prilagodi propisima EU – zasenilo je čak i veliki posao izvoza sirnog namaza u Rusiju.
Lepo je što naš premijer čeka zvanični stav EU povodom incidenta na utakmici Srbija-Albanija. Ali i građani imaju pravo da traže zvanični stav naše vlade i našeg premijera o odgovornosti našeg ministra unutrašnjih poslova.
Kad se pogledaju činjenice o ekonomskom stanju Rusije, teško da vlast u Beogradu može da računa na značajniju ekonomsku i finansijsku pomoć Moskve u savladanju naše krize.
Premijer kaže da je „potrebno da izlečimo javne finansije i državu“, a onda ode u smederevsku Železaru i poruči radnicima „mirno spavajte, Srbija vas neće napustiti“. Ta uspavanka nas svakog meseca košta između 8,5 i 10 miliona evra.
Država će u Simpu imati 80% vlasništva. I šta onda? Direktor Simpa kaže: ”Očekujemo da Vlada odobri kredite za nesmetano funkcionisanje proizvodnih kapaciteta”. Dakle, nove subvencije.
The Cyprus treasure became part of the oral tradition of a people robbed in the 1990s by a skillful mix of hyperinflation and Ponzi schemes.
Kiparsko blago postalo je deo usmenog predanja jednog naroda opljačkanog početkom 90-ih godina prošlog veka, zaista spretnim miksom hiperinflacije i piramidalnih banaka.