Čovek-Beograd
U Beogradu kao da nije 11. juli, odnosno nije dan u kome se svet seća genocida u Srebrenici. Beograd se seća pobede Novaka Đokovića od pre dva dana, na teniskom terenu u Engleskoj.
U Beogradu kao da nije 11. juli, odnosno nije dan u kome se svet seća genocida u Srebrenici. Beograd se seća pobede Novaka Đokovića od pre dva dana, na teniskom terenu u Engleskoj.
Odlazak kosovskog pesnika Xhevdeta Bajraja (1960-2022) nije posebno odjeknuo u srpskim medijima. Njegovo ratno izgnanstvo zabeleženo je u dnevniku Vladimira Arsenijevića Mexico…
Vesić je pokazao da je svako odsustvo odgovornog ponašanja prema zajednici čiji je servis predstavljao, bilo zapravo upodobljavanje sa autoritarnim modelom koji je demonstriran na republičkom nivou.
Malobrojna beogradska publika je u Bitef teatru mogla da vidi predstavu Jetona i Bljerte Neziraj „Projekat Handke ili pravda za Peterove gluposti“.
10 godina od pokretanja inicijative Belih traka i 30 od ratnih dešavanja, opštinske vlasti Prijedora su zabranile javno okupljanje, pribegavši novim strategijama suspendovanja sećanja na žrtve rata.
Adligat je u vlasništvu Viktora Lazića, „srpskog književnika i advokata, doktoranda kineskog prava, poliglote, prevodioca za engleski jezik sa licencom turističkog vodiča, filateliste i numizmatičara“.
Ulica Nikolaja Krasnova po broju fasadnih intervencija prednjači u odnosu na ostale beogradske ulice. U sokaku dugom 203 koraka 5 puta je ponovljen grafit „Ratko Mladić – Heroj!“
Izborna bitka je završena, ali generali niču kao pečurke posle kiše. Jedni jašu na zapad, drugi na istok, treći sve znaju o izbornoj taktici, četvrti grde one koji su protiv uvođenja sankcija Rusiji.
Prema novom izveštaju Freedom Housea, Srbija je veoma nazadovala u oblasti sprovođenja demokratskih reformi. Šta je danas ostalo od pokušaja transformacije Srbije Zorana Đinđića?
Po logici narodnog poverenja u crkvu i vojsku, Ujedinjeni su kao kandidata istakli generala Zdravka Ponoša. To je podržao i Maksim von Division, vodeći komentator vođinog života i priključenija.
Scena iz autorove drame „Poslednja teza o Fojerbahu / Dnevnik Dimitrija Tucovića“: Mart 1914, Tucović je zbog pisanja o zločinima srpske vojske u zatvoru. U posetu mu dolazi Nikolaj Velimirović.
Vučić je provozao Sokola u sekund do 12 u najbržem intercity modu, koji podrazumeva samo jednu međustanicu na Novom Beogradu. Idealno za predsedničku vožnju u funkcionerskoj kampanji.
Dečaka iz Zaporožja je majka ubacila u voz, stavila mu crveni ranac na leđa i na nadlanici mu napisala broj rođaka u Bratislavi. Drugi dečak se zove Kiril, ima 12 godina i živi u Moskvi, učenik je 6. razreda.
Vučić u svom dokumentu nijednom rečju nije narušio putinovsku cenzuru u vezi sa agresijom na Ukrajinu izvršivši time diskurzivno saobražavanje sa kontrolisanim zvaničnim jezikom Rusije.
Profesor Radenović je ovaj trenutak okarakterisao doslovno kao sopstveni „ulazak u istoriju“, tj. na 2. mesto predizborne liste SNS-a. „Nekad će se pisati: za vreme Vučića, Ane i ostalih.“
Ne poznajem generala Ponoša, niti bilo kog drugog generala. Ne bih ni voleo da ih upoznam. Ne mogu ni da zamislim kako kažem, generale, želim vam sreću junačku u utakmici za predsednika.
Da li nam odluka o zajedničkom kandidatu šalje poruku o opoziciji kao o grupi muškaraca, zainteresovanih za upravljanje kasarnom i njenim resursima, bez suštinskog reformisanja sistema?
Pozabavićemo se jednim zaista neočekivanim tumačenjem života i dela lajkovačkog pisca Radovana Belog Markovića, koje je u formi poslednjeg pozdrava napisao Aleksandar Vučić.
Ništa nije tako važno vlastima u Srbiji kao 9. januar – neustavni Dan Republike Srpske, osim možda napada na mural Ratka Mladića ili nevolja u kojima se našao Novak Đoković u Australiji.
The media lynch of director Goran Markovic has been ongoing for over a month now. It started after the decision of the Film Center of Serbia not to award funds to Markovic, Zilnik and Dragojevic.
Te 1986. Davičo je u svom pismu imao potrebu da objasni razlog za svoju nećirilicu. Bilo je to vreme memorandumskog buđenja koje će negirati dvoazbučnost srpske književnosti i kulture.
Već mesec dana ne prestaje medijski linč Gorana Markovića, aktiviran nakon odluke UO FCS da poništi odluku komisije o dodeli sredstava Goranu Markoviću, Želimiru Žilniku i Srđanu Dragojeviću.
Protekle dve subote svakako su uticale da se sačuvaju životi jednog broja građana, predviđeni za uništavanje, ali još uvek je mnogo onih izloženih neposrednoj opasnosti od planova i opasnih namera.
Dok je u subotu Ekološki ustanak blokirao puteve u Beogradu, Novom Sadu, Zrenjaninu i Šapcu, Vučić je bustovao svoju partiju, koja je na proslavi godišnjice utrostručila stranačke organe.
Novinar Radio Vukovara Siniša Glavašević (1960-1991) bio je jedina spona sa spoljnim svetom stanovnika grada pod opsadom. Njegovi ratni izveštaji emitovani su svake večeri na Radio Zagrebu.
Jasenovac u Srbiji odavno funkcioniše i kao propagandna protivteža Srebrenici, tako da mural Mladića u Njegoševoj itekako ima veze sa budućom Obalom Jasenovačkih žrtava koju predlaže Vučić.
Građevinski fakultet je ukazao da nešto ozbiljno nije u redu sa nacrtom plana za metro. Dekan Kuzmanović je rekao: „Ako sednete u pogrešno projektovan metro, sve linije i stanice biće pogrešne.“
„Predsednika Vučića predložili smo za počasnog građanina Jagodine zato što Srbija pod njegovim vođstvom čuva mir i stabilnost na Balkanu i što su naši međunarodni odnosi najbolji u istoriji.“
Saobraćaj u prestonici, nadzemni i vazdušni, kao i režimski mediji, nadzemni i podzemni, zakrčeni su zbog Samita nesvrstanih. Radi se o 60-ogodišnjem jubileju koji se ove godine obeležava u Beogradu.
Za mesec i po dana navršiće se 30 godina od ratnog zločina na Ovčari, kada su jedinice pod komandom JNA mučile i pogubile 265 zarobljenika, koje su prethodno izveli iz Vukovarske bolnice…
Osećaj ugroženosti ćirilice pre svega je vezan za davnu prošlost. On sadrži dijahronu teritorijalnost kao i osećaj bezdržavnosti za ono što treba sačuvati i osigurati, a što se u ovom slučaju naziva ćirilicom.
Naučnici su, kako prenosi Politika, utvrdili da se muškarci uspešnije orijentišu, dok žene više koriste putnu strategiju i drže se poznatih ruta. On zna gde su strane sveta, a ona gde je tržni centar.