Dnevnik jednog (mašino)vođe
Pošto nisu pomogli spotovi, pojavio se „apel 650“. Taj „apel“ je Vučiću neophodan kako bi napokon pokazao koga on to smatra „pravom“ elitom, jer otpočetka ratuje sa „lažnom“.
Pošto nisu pomogli spotovi, pojavio se „apel 650“. Taj „apel“ je Vučiću neophodan kako bi napokon pokazao koga on to smatra „pravom“ elitom, jer otpočetka ratuje sa „lažnom“.
Lider „najbolje lokalne samouprave u Srbiji” morao bi da ponudi objašnjenje o tome ko je izdao nalog aktivistima SNS-a da rizikujući svoje živote lepe predizborne plakate na autoputu.
Ako bismo se za trenutak odvojili od medija pod njegovom kontrolom, čiji programi predstavljaju ekstenzivne verzije promotivnih spotova SNS-a, mogli bismo videti realnost Srbije u njenoj opustošenosti.
Raduloviću je jasno da je dogovor između Saše Jankovića i Vuka Jeremića nemoguć. Njemu je važno upravo to, da do dogovora ne dođe, jer onda Dosta je bilo može kandidovati svog čoveka.
Konačno se dogodilo ono što se u Srbiji očekivalo već šest meseci. Premijer Aleksandar Vučić je, i pored mnogostrukog zaklinjanja da se neće kandidovati za predsednika, učinio upravo to.
Antistaljinista, libertin, epistolarni disident, proučavalac dramaturgije valova i metafizike pomorstva, antinacionalista, Predrag Matvejević je izgradio bogatu bibliografiju renesansnih žanrova.
Pripitomljeni dvojnik Zorane Mihajlović nađen je u obličju Slobodana Vuksanovića, koji kaže da je član Srpske napredne stranke i vatreni obožavalac Vučića, “najboljeg premijera kojeg smo ikada imali”.
Razum i odgovornost. Mir i stabilnost. Ovako Vučić poslednjih dana opisuje sebe i ciljeve svoje politike. Da nije njega sve bi otišlo do đavola. Ovako, balkanski brod ipak plovi.
Nikolić je izašao na binu u Banjaluci i sa usiljenim smeškom, koji svakom poznavaocu njegovih nastupa uliva strah, izneo nekoliko nečuvenih teza kao kandidat za još jedan predsednički mandat.
Tačno pre godinu dana, u Zagrebu je objavljena knjiga priča Barbare Matejčić “Kako ste?”. Nju pre svega zanimaju društvo i institucije u procesu rastakanja, ili bolje rečeno gubitka svojstava.
“Uši” su iz nekog razloga, frazeološki i metaforički, veoma važne za funkcionere SNS-a. Postoje indicije da su one spona sa maticom, odnosno sa Srpskom radikalnom strankom.
Vest iz SANU glasi da je „napokon stvoreno saglasje za formulisanje jezičke politike“. Slično je počela i prva sezona serije „Memorandum SANU“, kada je Dobrica Ćosić okupio svoje stručnjake…
Govor Ljubomira Simovića posle slatkih reči Vide Ognjenović i opštih mesta ministra Vukosavljevića, aktivirao je alarm kod većine medija koji su preneli vest o proslavi 90 godina Srpskog PEN centra.
The front page of Vecernje novosti on Monday, November 18th, 1991 brought two equally huge headlines: “Vukovar under control of Yugoslav army” and “Folk singer Lepa Brena is getting married”.
Naslovnica Večernjih novosti za ponedeljak 18. novembar 1991. donela je dve glavne vesti: „Vukovar pod kontrolom vojske“ i „Udaje se Lepa Brena“. Treća je bila „Mesić kupuje kafane“.
Avion na liniji Beč-Priština je usled vibracija na motoru prinudno sleteo na beogradski aerodrom. Putnicima sa kosovskim pasošima nije bilo dozvoljeno da napuste avion i stupe na teritoriju Republike Srbije.
Susret dva koncepta – masovne pijačne prodaje i populizma sa ultra konzervativnim kulturnim programom obeležio je upravo završeni 61. Međunarodni sajam knjiga u Beogradu.
Uzrok kvara Srbije je jugoslovenska zabluda: srpska elita nije „prozrela opake namere Hrvata i Slovenaca“, što je platila „genocidom u 2. svetskom ratu“ i „progonom Srba iz Hrvatske 1995“.
LINKS – Prošlo je 30 godina od objavljivanja Memoranduma SANU, koji je trasirao politiku Srbije od dolaska na vlast Miloševića do njegovog pada.
Jedino relevantno viđenje predstojećih predsedničkih izbora izneo je karikaturista Dušan Petričić u svojoj poslednjoj karikaturi objavljenoj u Politici, nakon čega je usledio otkaz.
Ukoliko je uža specijalnost novog predsednika Demokratske stranke resor vojske, onda bi se moglo reći da u toj oblasti nije pokazao ni za milimetar drugačiju politiku od SNS-a.
Naravno, reč je o bivšem gradskom sekretaru za kulturu, sada novom ministru kulture Vladanu Vukosavljeviću, kao i bivšoj direktorki KCB-a, novoimenovanoj gradskoj sekretarki za kulturu Ivoni Jevtić.
Moj tekst “Portret Vučićevog intelektualca” nije mogao dobiti bolji apendiks od teksta Nikole Samardžića koji je pod naslovom “Demanti i šire” objavljen dan kasnije na sajtu Peščanika.
On se neće pozivati na Dobricu Ćosića, Iliju Garašanina ili Danka Popovića – mada će rado uzeti nagradu koja nosi ime nekoga od njih – već pre na Krležu, Brodskog, Benjamina, Kiša…
Predsednik Nikolić i premijer Vučić iznenada su sklopili sporazum o velikom prijateljstvu sa Kazahstanom, a predsednik Nursultan Nazarbajev je tim povodom stigao u trodnevnu posetu Beogradu.
Govor “prvog sekretara SKOJ-a” kao i njegov zahtev za smenu “Jankovića – američkog plaćenika” zvuči kao nadrealistička parodija istorijskih narativa, jednog iz 30-ih a drugog iz 90-ih godina prošlog veka.
Danas – Ideja Betona rođena je na predavanju profesora Branislava Jakovljevića u Narodnoj biblioteci Srbije. Bilo je to njegovo prvo predavanje u Beogradu nakon pada Miloševićevog režima.
Tresla se gora, rodio se Vladan Vukosavljević na mestu jednog od naših najgorih ministara kulture – Ivana Tasovca. Problem je u tome što je Vukosavljević bio jedan od najgorih gradskih sekretara za kulturu.
Moja učiteljica Vladanka S. govorila je: “Ko ‘vata zjala tokom godine, znojiće se u avgustu”. Ona je umela da među učenicima prepozna buduće društvene i esnafske profile.
Autor nove knjige o Danilu Kišu je bio ratni ministar informisanja (1991-1994), a danas je dekan Fakulteta za kulturu i medije na bivšem Megatrendu.
Razvojni put novinarke Ljiljane Smajlović dobro je poznat, njeni zvezdani trenuci u vreme vladavine DSS-a Vojislava Koštunice takođe, kao i njen veliki povratak 1. jula 2013. godine.
U Andrićgradu, toj vojarni kulture, za koju se nikada nije saznalo koliko je koštala budžet Srbije, organizovan je Prvi sajam knjiga, i to u saradnji Beogradskog sajma i Javne ustanove „Andrićev institut”.