Diktatura ološijata
Žika zamišljen šeta gradom i pita se gde je pogrešio. Kolege iz stranke ga više ne prepoznaju. Neki su odavno avanzovali i postali predsednici opština, kao Jovičić na Paliluli. Orlić u BIA. Čak i Slina.
Žika zamišljen šeta gradom i pita se gde je pogrešio. Kolege iz stranke ga više ne prepoznaju. Neki su odavno avanzovali i postali predsednici opština, kao Jovičić na Paliluli. Orlić u BIA. Čak i Slina.
Naprednjaci su ove godine u više navrata demonstrirali nasilje nad slovačkom manjinskom zajednicom u Vojvodini. Sve je počelo krađom slike „Stubovi života“ naivnog umetnika Martina Jonaša.
Batinaške falange koje ministar policije zove „legitimnim organizacijama“, u zoru 29. jula upale su na Državni univerzitet u Novom Pazaru, tukle i gurale studente, čupale studentkinje za kosu.
Ustav je na ulici, među studentima i građanima, dok je režim u posedu brutalne sile. Na jednoj strani su zarobljene institucije koje ne poštuju nijedan zakon, na drugoj je pravda bez institucija.
Ratni zločinci su ponovo postali generatori kulture nasilja čiji trag vijuga kroz minule decenije. Nikada nisu proizveli toliko smrti kao julskih dana 1995. u Srebrenici i okolini.
Zvuči kao Star Wars: Daleko izvan šengenskog prostora, u Srbiji koja je Imperiji važna zbog kritičnog minerala, šef kriminalnog klana koji bez legitimiteta upravlja zemljom, isplanirao je eskalaciju nasilja.
Dragoslav Bokan spaja razne elemente genealogije režima, od ratnog zločinca do propagandiste kulta smrti. Član Saveta Filološkog fakulteta, postao je i predsednik UO Narodnog pozorišta u Beogradu.
Bila je ovo Pirova pobeda Vučićeve partije u raspadu. Uložio je enormne resurse, ukinuo državu, preusmerio belu tehniku, asfalt i lekove, ali to nije dalo željene rezultate. Naposletku, pribeglo se goloj sili.
Noćni govor Kule posreduje između bezakonja i stabilokratije koji su u Beogradu na vodi uspostavili čvrstu spregu. U toj zoni je super-realnost nadvladala običan život građana i države.
Potkopavanje je omiljeni način osvajanja javnog prostora u Beogradu. To je slučaj i s Narodnom bibliotekom Srbije, o kojoj se povela debata na jučerašnjem zasedanju gradske skupštine.
Akcije na fakultetima, tokom marševa, pedalanja i trčanja diljem Evrope, u otporu režimu koji ih je napadao automobilima, palicama, kamenjem, zvučnim topom, propagandom, postali su deo istorije.
Kasno je da se ispravi nepravda prema Mirjani Miočinović, intelektualki koja je sama nosila baklju otpora u mračnim vremenima, kada je izdaja intelektualaca bila najprofitabilniji biznis.
Studentska blokada RTS-a ušla je u osmi dan, sa zahtevom da se raspiše konkurs za nove članove Saveta REM-a. U međuvremenu je izabrana još jedna vlada čiji premijer ne zna ko mu sedi u kabinetu.
Povodom odlaska Filipa Davida (1940-2025) prenosimo tekst iz časopisa Gradac: Od otkaza na Televiziji Beograd 1992. ostaje u opoziciji političkom režimu, ali i kulturnom establišmentu.
San svakog radikala je da osnuje svoju SAO. Vremena su se promenila, ali san je preživeo sve tobožnje transformacije radikala. U Beogradu je uoči 15. marta nikla purifikovana šatoraška naseobina.
Predugo je javni diskurs u Srbiji izložen udarima dezinformerskih talasa koji dolaze iz jednog političkog središta gde se odvija čitav niz zemljotresa na velikim dubinama, pre svega ličnim.
Studentski i građanski protesti ogolili su strukturu devastirane države kojom još uvek upravlja režim sa sedištem na Andrićevom vencu, zaštićen šatorašima koje javnost vidi kao lojaliste.
Pumpaćemo ga još / Da je moglo bez pumpanja / Ne bismo ni pumpali / To nam je suđeno / To nam je zaveštano / To nas je održalo / To nam je jedino preostalo / To je najmanje što možemo.
Zaposleni okupljeni u Plenum Narodne biblioteke Srbije stoje u 11:52 ispred čitalačkog ulaza. Poneko zastane na 15 minuta, poneko nastavi dalje, dok građevinske mašine uporno brundaju.
Dinamika studentskog protesta, naročito hodanje studenata do udaljenih destinacija kroz sela i gradove izazvalo je ljuljanje palube koju je do juče kontrolisao režim. SNS je izbačen iz ravnoteže.
Paradoksalno, studentski protesti nose isceliteljsku moć za društvo, dok na naprednjake imaju izrazito toksično dejstvo, koje oni nehotice pojačavaju kolektivnim poricanjem odgovornosti.
DwP – Reception of the works of Ognjen Glavonić, one of the most important filmmakers of the younger generation in Serbia, illustrate some of the mechanisms used to bunker undesirable films.
DwP – Mehanizmi bunkerisanja nepoželjne filmske produkcije pokazali su se na primeru recepcije dela Ognjena Glavonića, jednog od najvažnijih filmskih stvaralaca mlađe generacije kod nas.
Matica srpska više ne postoji, kao što ne postoji ni Svetosavska akademija. Tamo je na delu bila ljuštura malograđanske ceremonije koja je nakon pojave studenata pokazala svoj batinaški karakter.
Glupost i banalnost odolevaju kao plastične boce na divljim deponijama duž Nišave. Jedina novost su studentske blokade, njih pokušavaju da iskoriste svi.
Sve je više razloga za obustavu svih medijskih programa u Srbiji, pa opet, prekidaju se samo one emisije koje prete da naruše režimsku veštačku realnost. I to nakratko kao sa emisijom RTS-a.
How did 100,000 people fall silent on Slavija square, one of the country’s noisiest places, without a leader’s repression, a sound system, or a party hierarchy to enforce order?
Kako je sto hiljada ljudi na Slaviji, jednom od najbučnijih mesta u zemlji, zaćutalo bez komandnog sistema, bez represije vođe, bez ozvučenja i partijske hijerarhije koja disciplinuje članstvo.
Ponovo su studentski protesti u toku, batinaši su na ulicama, režimski mediji u punoj borbenoj gotovosti. Na glavnoj liniji fronta, Politika stoji rame uz rame s Informerom.
Kao svaki dobro vaspitan robot, na pitanje šta da se radi kad predsednik koristi silu protiv građana, ChatGPT kaže da je to što predsednik radi ozbiljno kršenje ljudskih prava i vladavine zakona.
Život i smrt Dimitrija Tucovića. Tako bi mogao da glasi podnaslov drame napisane od Tucovićevih tekstualnih krhotina, onog što je izmaklo oku cenzora, radikala i naprednjaka.