Saša Ilić, rođen 1972. u Jagodini, diplomirao na Filološkom fakultetu u Beogradu. Objavio 3 knjige priča: Predosećanje građanskog rata (2000), Dušanovac. Pošta (2015), Lov na ježeve (2015) i 3 romana: Berlinsko okno (2005), Pad Kolumbije (2010) i Pas i kontrabas (2019) za koji je dobio NIN-ovu nagradu. Jedan je od pokretača i urednik književnog podlistka Beton u dnevnom listu Danas od osnivanja 2006. do oktobra 2013. U decembru iste godine osnovao je sa Alidom Bremer list Beton International, koji periodično izlazi na nemačkom jeziku kao podlistak Tageszeitunga i Frankfurtera Rundschaua. Jedan je od urednika Međunarodnog književnog festivala POLIP u Prištini. Njegova proza dostupna je u prevodu na albanski, francuski, makedonski i nemački jezik.

Foto: Predrag Trokicić

Lu i njegova svita

„Brodvejski“ mjuzikl Željka Mitrovića predstavlja pozorišnu inscenaciju ugovora koji aktuelni Princ Tame danas nudi društvu u Srbiji. Ujedno, to je i njen glavni scenski efekat.

Foto: Neda Radulović-Viswanatha

Hermanov sindrom

Crne liste nepodobnih knjiga nastale su na konsenzusu naprednjačkog bratstva da se ne dozvoli prolaz do biblioteka autorima i izdavačima koji su se u proteklih 13 godina našli na opozicionoj strani.

Foto: Saša Ilić

Lungi, F32 zarez nešto

Moramo da zaustavimo to. Da zaustavimo?, zgranut je Toni, kako misliš da zaustaviš takvu mašinu? Oni su nanjušili litijum i niko više ne može da im stane na put. Možda Lungi može.

Foto: Predrag Trokicić

Litijumski ausvajs

Rio Tinto je za godinu dana uputio preko 20 dopisa kad god bi se neko usudio da kaže nešto o štetnim posledicama rudarenja litijuma. Danas aktivisti imaju poslednju šansu da upozore građane.

Foto: Predrag Trokicić

Kvantno posrtanje

Prostor za život građana se sužava. Oni bi nešto promenili samo kada bi mogli da se oglase preko medija, ali njih više nema. Oslonili bi se na opoziciju, ali i ona je devastirana.

Scorpion venom

The documentary made by the Scorpions themselves in July 1995 was part of their archive which they intended to show off after the war – when such criminals would be promoted to national heroes.

Foto: Peščanik

Otrov škorpiona

Dokumentarni film koji su snimili sami Škorpioni u julu 1995. bio je deo njihove arhive kojom su nameravali da se hvale nakon rata – kada će takvi zločinci biti proizvedeni u nacionalne heroje.

Foto: Mirëdita, dobar dan! 2023.

Rad na crveno slovo

Ministar kulture Nikola Selaković unapredio je vidovdansku kletvu upućenu Mirëditi i zagrmeo protiv provokacije „na najsvetiji praznik“ i svojatanja „grobnice šefa srpske države“.

Foto: Predrag Trokicić

Tekovine 2. juna

Deo opozicije koji je izašao na izbore učinio je jedino što je mogao: bio je prisutan na društvenim mrežama i pokušavao da plasira svoj politički program za rad na lokalu. U Beogradu je to doprlo do 90.000 ljudi.

Foto: Peščanik

EXP(l)Oatacija Beograda

Ostalo je još tri dana do izbora. Atmosfera je slavljenička, jedni se raduju zbog pobede u UN-u, a drugi jer nema izbora u glavnom gradu. Vučić je komunalne teme zamenio genocidnim.

Foto: Predrag Trokicić

Bioskop Voždovac

Deset dana pred izbore, ruinirani bioskop iznenada postaje „simbol Voždovca“, ali samo zato da bi bio iskorišćen kao poligon za obračun sa opozicijom. Obećanja su prevaziđena.

Foto: Ivana Tutunović Karić

Nećemo valjda o tome

Politički projekat Kapor se razvija, a jedan deo Beograda se urbanistički menja, poprimajući obeležja kaporovštine koja se promoviše kao znak jugoslovenstva, čiji je on bio grobar.

Foto: Predrag Trokicić

Za Beograd se mora boriti

Beograd se gubi iz časa u čas. A opozicija se ponaša kao da ima sto godina na raspolaganju tokom kojih će, uz postignut dogovor sa vlašću i superviziju iz EU, obezbediti poštene uslove za izbore.

Foto: Predrag Trokicić

Stadionska groznica

Najnovija hajka protiv Dinka Gruhonjića potvrdila je postojanje jake sprege između navijača, dela akademske zajednice, naprednjačke vlasti i ruskog političkog uticaja.

Foto: Predrag Trokicić

Točak nesreće

Za smrt V. J. nisu krivi ni GSP, ni predsednik Privremenog organa Beograda, ni Sekretarijat za javni prevoz, ni direktor preduzeća s čijeg je autobusa otpao točak. Kriv je mehaničar i odmah je uhapšen.

Foto: Predrag Trokicić

Čišćenje lektire

Pošto je u knjizi ustanovila prisustvo ključnih reči – crkva, vlastela, monasi, politika, Srbija, svršavanje – majka učenika je pozvala policiju kao što to savesni građani inače rade.

Novi Sad, 16.2.2024, foto: Twitter

Antidot

Smrt Alekseja Navaljnog u Jamalo-Nenečkoj autonomnoj oblasti u Sibiru bacila je retroaktivno svetlo na pisca Sergeja Lebedeva i njegov roman Debitant, čiji je prevod objavljen 2021.

Protest u Beogradu, april 2022, foto: Rusi, Ukrajinci, Belorusi i Srbi zajedno protiv rata

Progon Elene Koposove

Kako je to građanka Koposova u Srbiji stekla status „bezbednosnog rizika“, dok je za teroristu Prilepina organizovan književni festival u Ministarstvu kulture pod nazivom Beogradski kontrapunkt.

Mr. Serbia

Your job, prof. Bilčík was told in Strasbourg when he took over this position from McAllister, is not to make the political system in Serbia more functional and more European.

Foto: Peščanik

Mr Serbia

Ne ideš ti na ovaj zadatak kako bi politički sistem u Srbiji učinio funkcionalnijim i evropskijim, podučili su prof. Bilčika u Strazburu kada je funkciju izvestioca za Srbiju preuzimao od Mekalistera.

Foto: Konstantin Novaković

Šesti element

Na koncu se ustanovilo da je plivanje za časni krst staro koliko i sviranje na tamburici ili kožarski zanat, ako ne i starije. Time je još jedna izmišljena tradicija postala važno identitetsko obeležje.

Foto: Predrag Trokicić

Igranje vatrom

Onako kako su bili sinhronizovani dolasci glasača iz Republike Srpske na beogradske izbore, tako je sinhronizovana i proslava neustavnog Dana Republike Srpske. Lepo se lepim vraća.

Foto: Predrag Trokicić

Kuda idu divlje svinje

Nakon prve invazije, kojoj su svedočili samo lokalni pijanci sa zemunske pijace, bilo je neobično videti te stvorove pred vratima zemunske opštine ili u hodnicima Kulturno sportskog centra Pinki.

Foto: IMDb

Zemlja ponovo nađena

Film Lost Country Vladimira Perišića nije nikakvo ljubavno pismo gledaocu, već nevešto napisano pismo ljubavi i zahvalnosti majci, bez koje ne bi bilo ni filma, ni karijere, ni „francuskog egzila“.