Cveće zla
Ministar kulture misli da će zalivanjem tog cveta u fingiranoj javnoj debati i kasnije, usvajanjem Strategije razvoja kulture 2017–2027, uspeti da obnovi tu fantastičnu floru koja je nekada bujala iz krvi i tla.
Ministar kulture misli da će zalivanjem tog cveta u fingiranoj javnoj debati i kasnije, usvajanjem Strategije razvoja kulture 2017–2027, uspeti da obnovi tu fantastičnu floru koja je nekada bujala iz krvi i tla.
Erdoganov obračun sa kritičarima je doveo do hapšenja Dogana Akhanlija, turskog pisca koji je izbegao u Nemačku 1991. i nastanio se u Kelnu, gde je nastavio da se bavi literaturom, ali ne odustajući od kritike Turske.
U Ambasadi Turske u BiH najavljeno je snimanje serije o Aliji Izetbegoviću, koju bi producirala Turska državna televizija. Vest je izazvala konsternaciju u Republici Srpskoj i u Beogradu.
Pisci, akademici, crkveni velikodostojnici, doktori nauka, pekari, lekari, apotekari, traktoristi, nezaposleni, svi već „bruje“ o tome kako je dijalog „prava stvar“. Ali – dijalog o čemu?
Naravno, u pitanju je specijalna veza Srbije sa Rusijom, koja je poslednjih godina materijalizovana ne samo „povoljnim“ ruskim oružanim aranžmanima, već i u vidu Rusko-srpskog humanitarnog centra u Nišu.
Vučić je isticao svoje junaštvo tokom tog 11. jula hvaleći se kako on nikada nije pognuo glavu. A zapravo jedino tamo, u Srebrenici, morao je da učini baš to.
Sasvim je izvesno da je svojom rukom nacrtao projekat pilona i srpske zastave na Ušću, između tržnog centra i Malog ratnog ostrva. Ispostaviće se da je ovo deo projekta silaska Beograda na reke.
Vučićev uspeh je enorman. On je za 5 godina prešao epski put. Krenuo je sa Nebojšom Stefanovićem, Markom Đurićem i Nikolom Selakovićem, da bi danas pridobio najširu moguću podršku „prave elite“.
Najveći problem Strategije razvoja kulture je u njenom odustajanju od kulture i okretanju njenom ideološkom derivatu: kulturnoj politici kreiranoj na osnovu tzv. srpskog stanovišta.
Za ovih 8 meseci ništa od silnih obećanja nije realizovano, a sajt Ministarstva kulture i informisanja po tonu svojih saopštenja liči na naslovnu stranu nekadašnje Politike ekspres. Zašto je to tako?
Najnovija afera koju je ovaj tabloid proizveo je sukob sa američkim ambasadorom koji je nakon predavanja na Unionu okarakterisao Informer onako kako bi to najpre trebalo da uradi ministar kulture.
Na konkursu ministarstva za finansiranje projekata iz oblasti savremene književnosti prednjače knjige poput Nasilja nad Srbima u 20. veku, Kulturnog blaga Srbije u 1000 slika…
Lider Pokreta za Krajinu najavio je skup u zaječarskom pozorištu. Ovo fingiranje „glasa naroda“ treba da opravda njegovu nameru da se što skuplje proda SNS-u.
Fotografija je nastala prilikom objavljivanja rezultata ponovljenih predsedničkih izbora, kada je premijer i novoizabrani predsednik zagrlio svog partijskog saradnika i ministra policije Nebojšu Stefanovića.
U duhu novog optimizma koji se širio iz izbornog štaba SNS-a otkazao je Pakovićevu predstavu o Don Kihotu „zbog nedostatka finansija“. Nije mogao znati da će istog dana početi studentska pobuna.
Pošto nisu pomogli spotovi, pojavio se „apel 650“. Taj „apel“ je Vučiću neophodan kako bi napokon pokazao koga on to smatra „pravom“ elitom, jer otpočetka ratuje sa „lažnom“.
Lider „najbolje lokalne samouprave u Srbiji” morao bi da ponudi objašnjenje o tome ko je izdao nalog aktivistima SNS-a da rizikujući svoje živote lepe predizborne plakate na autoputu.
Ako bismo se za trenutak odvojili od medija pod njegovom kontrolom, čiji programi predstavljaju ekstenzivne verzije promotivnih spotova SNS-a, mogli bismo videti realnost Srbije u njenoj opustošenosti.
Raduloviću je jasno da je dogovor između Saše Jankovića i Vuka Jeremića nemoguć. Njemu je važno upravo to, da do dogovora ne dođe, jer onda Dosta je bilo može kandidovati svog čoveka.
Konačno se dogodilo ono što se u Srbiji očekivalo već šest meseci. Premijer Aleksandar Vučić je, i pored mnogostrukog zaklinjanja da se neće kandidovati za predsednika, učinio upravo to.
Antistaljinista, libertin, epistolarni disident, proučavalac dramaturgije valova i metafizike pomorstva, antinacionalista, Predrag Matvejević je izgradio bogatu bibliografiju renesansnih žanrova.
Pripitomljeni dvojnik Zorane Mihajlović nađen je u obličju Slobodana Vuksanovića, koji kaže da je član Srpske napredne stranke i vatreni obožavalac Vučića, “najboljeg premijera kojeg smo ikada imali”.
Razum i odgovornost. Mir i stabilnost. Ovako Vučić poslednjih dana opisuje sebe i ciljeve svoje politike. Da nije njega sve bi otišlo do đavola. Ovako, balkanski brod ipak plovi.
Nikolić je izašao na binu u Banjaluci i sa usiljenim smeškom, koji svakom poznavaocu njegovih nastupa uliva strah, izneo nekoliko nečuvenih teza kao kandidat za još jedan predsednički mandat.
Tačno pre godinu dana, u Zagrebu je objavljena knjiga priča Barbare Matejčić “Kako ste?”. Nju pre svega zanimaju društvo i institucije u procesu rastakanja, ili bolje rečeno gubitka svojstava.
“Uši” su iz nekog razloga, frazeološki i metaforički, veoma važne za funkcionere SNS-a. Postoje indicije da su one spona sa maticom, odnosno sa Srpskom radikalnom strankom.
Vest iz SANU glasi da je „napokon stvoreno saglasje za formulisanje jezičke politike“. Slično je počela i prva sezona serije „Memorandum SANU“, kada je Dobrica Ćosić okupio svoje stručnjake…
Govor Ljubomira Simovića posle slatkih reči Vide Ognjenović i opštih mesta ministra Vukosavljevića, aktivirao je alarm kod većine medija koji su preneli vest o proslavi 90 godina Srpskog PEN centra.
The front page of Vecernje novosti on Monday, November 18th, 1991 brought two equally huge headlines: “Vukovar under control of Yugoslav army” and “Folk singer Lepa Brena is getting married”.
Naslovnica Večernjih novosti za ponedeljak 18. novembar 1991. donela je dve glavne vesti: „Vukovar pod kontrolom vojske“ i „Udaje se Lepa Brena“. Treća je bila „Mesić kupuje kafane“.
Avion na liniji Beč-Priština je usled vibracija na motoru prinudno sleteo na beogradski aerodrom. Putnicima sa kosovskim pasošima nije bilo dozvoljeno da napuste avion i stupe na teritoriju Republike Srbije.
Susret dva koncepta – masovne pijačne prodaje i populizma sa ultra konzervativnim kulturnim programom obeležio je upravo završeni 61. Međunarodni sajam knjiga u Beogradu.