Zaveštanje Ernsta Tolera
Prevod njegove knjige Jedna mladost u Nemačkoj izašao je 1933. u Nolitu, sa autorovim predgovorom u kome se kaže da je napisan „na dan spaljivanja njegovih knjiga u Nemačkoj“.
Prevod njegove knjige Jedna mladost u Nemačkoj izašao je 1933. u Nolitu, sa autorovim predgovorom u kome se kaže da je napisan „na dan spaljivanja njegovih knjiga u Nemačkoj“.
Uskoro će na zidu sale u Francuskoj 7 pored Handkeovog visiti i portret Vesića. Uža specijalnost ove (para)književne udruge uvek je bilo izvitopereno poimanje literature u korist politike.
Links – Povodom izložbe Srđana Veljovića „Zid, 30 godina“: 3. februara 1997, kada je pan Bohumil Hrabal poleteo sa petog sprata praške bolnice Bulovka, sedeo sam rubu kalemegdanskog bedema…
Da je Handkea igrao Bruno Ganc u režiji Vendersa svet bi možda gledao scenu pokajanja, u kojoj bi pisac odbacio svoju anđeosku (književnu) egzistenciju i opredelio se za onu ljudsku.
Poređenje izvorne naslovne strane NIN-a sa naslovnom stranom Politike za 29.11, na kojoj je udarni tekst „Aleksandar Vučić na nišanu“, jasno pokazuje razliku između novinarstva i spinovanja.
Gradonačelnik je privezao zelenu kravatu i izašao sa idejom da Beograd kandiduje za „pametni“ grad i „zelenu“ prestonicu Evrope 2022 – u sedmici u kojoj je Beograd bio najzagađeniji grad na planeti.
Prošlo je mesec dana od važne pobede u borbi protiv neliberalnih režima u regionu – pobede opozicionog kandidata Gergelja Karačonja na lokalnim izborima za gradonačelnika Budimpešte.
Novosadski Prometej je u jeku naprednjačke „antifašističke borbe“ objavio kapitalno izdanje sabranih tekstova Gorana Vesića, prethodno publikovanih na Beogradskim stranama Politike.
Iz novog romana Pas i kontrabas, odlomak posvećen Predragu Luciću: Ena je prva izašla i rekla: Jebote, more, konačno. Stavila je naočare za sunce i, hodajući po plitkom snegu, uputila se prema rivi.
Filmski spektakl Kralj Petar Prvi tajnim glasanjem Stručnog odbora Akademije filmske umetnosti i nauke Srbije izabran je „za srpskog kandidata za nominaciju za Oskara za najbolji strani film“.
MP Vladimir Djukanovic, a big Red Star fan, defended the tank in front of the Red Star stadium and stressed once again that “Red Star fans died for Serbdom more than anyone else”.
Najubedljiviji element Vučićeve kampanje u Medveđi, koji će biti ključan i u izborima na proleće, je strah ljudi od potpune kontrole nad svakim pojedincem obuhvaćenim izbornom procedurom.
Poslanik Đukanović, vatreni zvezdaš, braneći ubojito znamenje pred stadionom, pozvao se na militaristički kontinuitet kluba i naglasio kako su „navijači Zvezde najviše ginuli za Srpstvo“.
Na deonici od 62,7km, na kojoj je probijanje tunela „Brančić“ od 945 m trajalo 4, a izgradnja deonice Ub-Lajkovac od 12 km 9 godina, san o 5000 km autoputeva u Srbiji zvučao je kao priča za laku noć.
Ako su ključne reči prvog Vučićevog ekspozea bile „promena i modernizacija“, onda bi se za drugu petoletku moglo reći da ima takođe dve ključne reči, a to su „kanalizacija i digitalizacija“.
Dug je i složen put mađarsko-srpskih političkih i kulturnih veza, koji je ovih julskih dana dobio svoju potvrdu u vidu groteskne skulpture Janoša Hunjadija, odnosno Sibinjanin Janka u Zemunu.
Šetači, sportisti, deca i vlasnici pasa koji odlaze u voždovački park Šumice sećaju se tog spomenika kao nemog svedoka vremena. Stajao je na travi, između ograđenog dečjeg igrališta i jedne breze.
Ne sećam se tačno kada sam upoznao Borku Pavićević, čini mi se da sam je poznavao oduvek, ali kada je osvanula vest da je više nema, to pitanje vremena postalo je izlišno.
Odlomak iz rukopisa novog romana Pas i kontrabas: On je dao život za otadžbinu, govorili su, ali Đuri je želeo da im kaže da je tog 29. aprila 1999, u potoku Morina, jedina Tibijeva otadžbina bio on, Gyuri…
Uelbek nije došao, ali to nije bitno za ovu priču; mnogo je važnije šta se dogodilo sa Krokodilom i njegovom publikom. Naime, od Uelbekovog prvog javljanja timu festivala prošlo je više od 24 sata…
Javni prostor ulice je zamenjen mrtvim prostorima, neartikulisanim urbanističkim celinama koje oponašaju grad i koje prolaznici izbegavaju. Sada se predlaže i tarifiranje prolaska kroz centar grada…
Štrahe je mogao da se pohvali podrškom srpske manjinske zajednice u Austriji, koja je, sledeći svoje lidere Dodika i Vučića uvek raspoložena da podrži političare njegovog kova.
Politički vrh Srbije neprestano uskače sam sebi u trbuh. To je redovna gimnastička aktivnost Vučića, Dačića i Ane Brnabić. Najnovija je zgražavanje nad idejama Albanaca o ukidanju granice između Albanije i Kosova.
U intervjuu nemačkom FAZ-u pred odlazak u Berlin Vučić objašnjava da za Miloševića nije želeo da kaže „veliki“ lider u značenju nemačkog „groß“, ili engleskog „great“, već naprosto engleskog „big“. Kao Big Daddy.
In recent weeks, we’ve witnessed a new phase of propaganda activities launched by the authorities, involving all aspects of social reality. Public speech is reminiscent of a stream of consciousness…
Vikar koji bude uzvikivao „Aco, Srbine!“ uz aplauz biće honorisan sa 1.500 RSD. Ista suma je predviđena i za vikare parole „Tako je!“. Treće zaduženje, honorisano istom svotom, je vikanje „Ua, fašisti!“
Od grada je ostalo malo toga, od politike – nimalo. Zapravo, Vučić je uništio agoru simbolički i fizički. Ostala je ulica, ali i ona meandrira između iskopina, ruševina, posečenih stabala i betonskih prepreka.
On je u stanju da do podneva kleveće NATO, da posle podne sklapa unosne ugovore s funkcionerima Alijanse, a da uveče s Rogozinom odigra partiju šaha i seća se dobrih starih vremena Slobodana Miloševića.
Upad lidera Dveri sa svojim pristalicama u zgradu RTS-a doveo je do prodora realnosti u fikciju Vučićevog režima. Kao u Matrixu, na trenutak je došlo do déjà vu efekta, koji je sugerisao da se dogodila greška u sistemu.