Nemačka desnica i islam
„Danas kolju ovce i krave, a sutra decu hrišćana“, čulo se u centru Kelna na demonstracijama koje su štitili policija i ustav. Bio je to skup prijatelja haosa i neprijatelja demokratije.
„Danas kolju ovce i krave, a sutra decu hrišćana“, čulo se u centru Kelna na demonstracijama koje su štitili policija i ustav. Bio je to skup prijatelja haosa i neprijatelja demokratije.
Izvodi iz autobiografije ovogodišnje dobitnice Nobelove nagrade za mir: Ne želim da me znaju kao devojčicu na koju su pucali talibani, već kao devojčicu koja se borila za opšte obrazovanje.
Ko falsifikuje istraživanje, taj istraživanja nije dostojan. Ukoliko naučnik tokom svoje karijere manipuliše rezultatima, može mu se oduzeti uredno stečeni doktorat, zbog nedostojnog ponašanja.
TTIP je skraćenica za Transatlantsko trgovinsko i investiciono partnerstvo, trgovinski sporazum o kome upravo pregovaraju EU i SAD. Omiljena meta protivnika ovog sporazuma su – hlorisani pilići.
Šerijatska policija patrolira nemačkim gradovima. Turski prodavci sklanjaju rakiju ispod tezgi, muškarci nose veštačke brade, dok žene šapatom pitaju: „Smem li da nosim tetovažu ispod burke?“
Kondoliza Rajs nedavno je posavetovala Evropu: „Trebalo bi da na dugi rok promenite strukturu energetske zavisnosti i oslonite se na severnoameričke isporuke“. SAD će profitirati od novog hladnog rata, Evropa ne.
Počeo je NATO samit u Velsu. Zapamtićemo taj dan. On označava početak novog hladnog rata. Ponovo će zavladati sumanuta vojna logika. To se moglo izbeći, da je neko stvarno želeo. Ali Rusi to ne žele, a ni mi na Zapadu.
Naša odiseja je sa ekonomskog gledišta bila samo odlaganje bankrota. Španski privatni sektor će decenijama grcati pod teretom dugova. Zaduženost Italije raste vrtoglavom brzinom. Grčka je danas bankrot kao i pre šest godina. Slutimo da nas ova politika nikud ne vodi, ali probleme i dalje guramo pod tepih.
Nemačka bi trebalo da igra novu ulogu u svetu. To otprilike ovako izgleda: podržavamo kijevsku vladu koja puca na sopstveno stanovništvo, Izraelu isporučujemo raketne bacače i nuklearne podmornice, a sada hoćemo da intervenišemo u Iraku.
Svemoćni premijer je za optužbe protiv njegove desne ruke, ministra unutrašnjih poslova, rekao da „su nešto najgluplje što je ikada čuo“. Niko iz nauke se ne usuđuje da proveri ove čak i laicima uverljive optužbe o lažnim doktoratima. U tom bi se slučaju verovatno razotkrile i druge važne ličnosti čime bi se urušio celi sistem.
Brzina kojom su se u ovih nekoliko meseci udaljili Rusija i Zapad prosto oduzima dah. Ako je Gabor Steingart u pravu, onda bi zaista trebalo da se zabrinemo: „Ratovi počinju tako što ih ljudi zamišljaju“.
Dosadašnja politička simbolika eskalirala je u pravi ekonomsko-politički rat. Da li su dobro razmislili svi oni koji su tako ubeđeni da je u konfliktu sa Rusijom reč o pravdi i nepravdi?
MH17, Zapad će da zapamti ovu oznaku. Baš kao što je Iran zapamtio skraćenicu IR655, za koju nema mesta u zapadnim izveštajima poslednjih dana. To je bio broj leta Iran Air, koji je 1988. pogođen raketama zemlja-vazduh sa američke krstarice U.S.S. „Vincennes“.
Fudbalska utakmica je istorijska bitka. Mario Götze se pojavljuje, kao nekada treća armija, da prekorene ratnu sreću u nemačku korist. Nemačka se pronašla u fudbalu, tu je raspaljena vatra u kojoj se kuje čelik nove nacionalne svesti.
Šest godina od početka finansijske krize američko pravosuđe šalje zastrašujuću poruku: finansijska pohlepa može slobodno da nastavi da se poigrava sa sudbinama država i miliona ljudi.
Iako je organizovana kao koncern, Fifa je registrovana kao udruženje. TV prava i sponzorski ugovori, koji se mere desetinama milijardi dolara, prijavljeni su kao usluge namenjene izvozu i kao takve oslobođene su poreza na promet.
Svetsko prvenstvo u fudbalu postaje uznemirujući događaj. Negde između policajaca iz Ria i milionera iz FIFA, pre nego što su utakmice uopšte počele, izgubljena je radost igre. Koliko povređenih demonstranata za svaki početni udarac? Koliko mita za svaki gol?
Ovi izbori su bili istorijski. Svedoci smo rađanja novog političkog subjekta. Evropski birači ujedinjeni oko zajedničkih kandidata – to je inicijacija istinske demokratije.
Za Baltik važi isto što je nekada važilo za Zapadni Berlin: ruski napad bi rasparčao zapadni savez, ali ne bi doveo do velikog rata. Valjda naši lideri imaju barem toliko razuma.
Šta Evropa želi, za kakve vrednosti se zalaže? To pitanje će se postaviti na evropskim izborima 25. maja. Ali o njemu se već razgovara, pendrecima i oružjem, u Donjecku, Harkovu i Odesi.
U Ukrajini je u toku sukob zaraćenih strana, a ne pristalica demokratije i despotije. U pitanju su moć i borba za teritorije, a ne sloboda. Da li su nam prozapadni piromani draži od proruskih batinaša?
Ako je raspad Ukrajine neizbežan, Zapad to treba da prihvati. Ne bi bila velika šteta da se istočni deo Ukrajine pripoji Rusiji, a zapadni Evropskoj uniji.
„Šta misliš o Putinu?“ postaje lakmus test za vernost vazala i ključno pitanje nečijih uverenja.
Kapitalizam je uništio svog protivnika – organizovanu radničku klasu.
A onda iznenađenje – građani Nemačke razmišljaju svojom glavom.
Dakle, Putin, Putin, Putin, jedni ga razumeju, drugi ne, Merkel telefonira, Schröder objašnjava…
Pomirenje između nacionalno ukrajinskog zapada i proruskog istoka je nemoguće.
Gospodar Kremlja u Rusiji je popularniji nego ikada pre, a borba sa EU i SAD mogla bi da ga učini novim herojem Azije.
Pozvali smo ruskog medveda na ples, ali nismo sigurni da li smo zauvek isključili svaku mogućnost rata.
Nacistička partija Svoboda postavila je u novoj ukrajinskoj vladi nekoliko ministara i glavnog državnog tužioca.
Možda je Zapad svo ovo vreme radio na podeli zemlje, bolje pola Ukrajine na našoj, nego cela na ruskoj strani?