Džudo
Džudo na japanskom znači nežni put. Ali kada džudista iz Kremlja u Siriju pošalje 28 borbenih aviona i 2.000 vojnika – to nije baš nežno. Ali u stvari jeste. Putin je ponovo nadmudrio zapad.
Džudo na japanskom znači nežni put. Ali kada džudista iz Kremlja u Siriju pošalje 28 borbenih aviona i 2.000 vojnika – to nije baš nežno. Ali u stvari jeste. Putin je ponovo nadmudrio zapad.
Nove migracije su nezaustavljive. Povratak na prethodno stanje stvari nije moguć, jer to nema ko da uradi. Da li smo spremni da gledamo vojsku na granici i poginule ljude na bodljikavoj žici?
Objasnimo to ekonomskim jezikom koji svi razumeju: moral je kapital. Zapad je izgubio veliki deo. Nemačka se pomalo oporavlja, ali su zato Sjedinjene Države bankrot.
Građani Nemačke su reagovali: u Minhenu je policija poslala kućama ljude koji su na glavnu železničku stanicu doneli poklone za izbeglice, jer ih je bilo previše. Građani su gostoljubivi i to je dobro.
Stručnjaci pred ruševinama kineskog sloma podsećaju na lekare iz Asteriksa koji se savetuju oko bolesnikovog kreveta.
Osetljivi Sigmar Gabriel je nasilnike nazvao „čoporom“. Zapamtimo ovu reč koja označava kraj politike u Nemačkoj: desničari se ograđuju od imigranata, a ostatak društva od desničara.
Pogledajte ove dve vesti: Nemačka je na grčkoj krizi zaradila 100 milijardi evra i ovo je najuspelija godina nemačke industrije oružja. Njihov zajednički imenilac je da Nemačka profitira na patnji drugih.
U Engleskoj se dešava nešto nečuveno. Laburisti bi u septembru mogli da izaberu pravog levičara za lidera. Čoveka koji bi da ukine atomsko naoružanje i izađe iz NATO-a.
Terorizam je stigao u Nemačku. Političari i mediji moraju to da priznaju. Nazovimo konačno ljude koji pale izbegličke centre pravim imenom. To su teroristi!
Bild je nedavno uporedio Angelu Merkel sa Bizmarkom. Ali ona nije Bizmark. Prikladnije bi bilo poređenje sa Vilhelmom Drugim.
Nemačka vlada je za jedan vikend upropastila 70 godina posleratne diplomatije. Šojble je pobedio – u skladu sa Fukoovim obrtanjem Klauzeviceve izreke: politika je nastavak rata drugim sredstvima.
Kada bi Evropljani glasali o politici štednje, glasali bi protiv nje. Ali njima nije ponuđena drugačija Evropa. I ako se pitaju „institucije“, tako će i ostati. Zato je Grčka dobila ponudu koju ne može da prihvati.
Do sada nisam pročitao nijedan naslov koji glasi: „Merkel spasava banke“, što bi bio pravi opis onoga što se u Evropi događa od 2010. Nedostaju i naslovi kao što je: „EU i MMF planiraju državni udar u Grčkoj“.
U slučaju ruskog napada na baltičke zemlje ili Poljsku, 58% građana Nemačke bi odbilo da im pritekne u pomoć. Možda su nas obeshrabrila dva izgubljena svetska rata – ili su nam se smučile bajke o zlim Rusima.
Angela Merkel je postala talac antievropskog nemačka-marka-nacionalizma – to je naša prava pozicija. Kao da evro ne postoji. Naše objašnjenje evrokrize je da pohlepni Grci otimaju naš novac.
Određena politička uverenja imaju svoje prirodne saveznike. Ako smatrate da je feminizam otišao predaleko, isto ćete misliti i o imigraciji. Ako želite da se otarasite evra, slično ćete misliti i o imigrantima.
Nemački poslodavci strahuju od najgoreg: ovo će biti godina sa najviše štrajkova u poslednjoj deceniji. Institut za ekonomiju iz Kelna izračunao je da ćemo zbog štrajkova izgubiti 430.000 radnih dana.
Mir na Bliskom istoku ne ugrožava namera Irana da napravi atomsku bombu, već to što je samo Izrael ima. I tako će Izrael uskoro prestati da bude jedina nuklearna sila u regionu.
Pamtiće vas kao kancelarku koja je uništila evropske integracije. Vi uništavate nasleđe Adenauera, de Gola, De Gasperia i Kola. I to sada, kada Nemci u Evropi imaju moć kao u doba „Trećeg Rajha“.
Kupovina u velikom stilu: 60 milijardi svakog meseca, do jeseni 2016. Mario Draghi i njegovi bankari kreću u šoping za 1.000 milijardi evra državnih obveznica. Kada napune torbe, pravac kući.
Satima su u Minsku pregovarali lideri Rusije, Ukrajine, Francuske i Nemačke. Rezultat – prekid vatre. Ništa više. Stanje u Ukrajini je beznadežno: ta zemlja se raspada i za to su podjednako odgovorne Rusija i Amerika.
Stanje u najsiromašnijoj zemlji Evrope očigledno je dramatično. Desetine hiljada građana Kosova napušta svoju zemlju preko Srbije. Svakog meseca sa Kosova ode oko 20.000 ljudi.
Igre su počele, igrači su Alexis Tsipras i Angela Merkel, levičarski narodni tribun protiv žene bez svojstava. U igri su grčki dug od 320 milijardi evra i nemačka dogma da su dugovi posledica krivice i da nema milosti.
Tri pogrešne premise rasprave o odnosu zapada prema islamskom svetu: masakr u Parizu nije bio „napad na zapad“; uzroci terorizma nisu u religiji nego u politici; sami smo izmislili islam koji nas plaši.
Ako je Zapadu potreban sukob sa islamom jer mu je potreban neprijatelj, možda će krenuti u rat protiv terorizma. Ali onda je terorizam već pobedio. Rešenje je – zaboravite islam. Naš problem je nešto drugo.
Alexis Tsipras, novi uzor evropske levice, nije lud: on ne namerava da napusti EU, niti da odbaci evro. On samo želi da ukine diktat štednje koji su Evropa i MMF nametnuli njegovoj zemlji.
Vlade Kube i SAD su 17. decembra donele odluku da obnove diplomatske odnose prekinute 1961. Toga dana na Kubi se slavi sveti Lazar ili Babalú Ayé, bog koji čini čuda.
Mržnja prema islamu ne uvažava odstupanja od učenja islama, kao što ni antisemiti ne prate vesti iz Izraela. Ono što Adorno naziva „glasinama o Jevrejima“ hrani samo sebe. Isto važi i za „glasine o muslimanima“.
SAD muče ljude, što smo znali. Sada to možemo da pročitamo crno na belo. Važno je šta je time dokazano. Zapad je sebe doveo pred svršen čin: ugrožene su njegove vrednosti, priroda, identitet.
Na samitu G20 u Brizbejnu Merkel i Putin su nasrnuli jedno na drugo, dve političke životinje koje vladaju evropskom scenom. I u bioskope je stigao novi nastavak geostrateškog blokbastera Alien vs. Predator.
Sa produbljivanjem ukrajinske krize, Brisel je povećavao pritisak na Beograd, da se suprotstavi svojoj saveznici Rusiji i uvede joj sankcije.
Takvo je naše vreme. Sloboda mišljenja, izražavanja, umetnosti postaje sve omraženija: izaziva nas, komplikovana je, vređa nas, a moramo da je tolerišemo, jer u protivnom uopšte ne zaslužujemo slobodu.