Jug zna kako dalje
Nada da će se Evropa spasiti od poplavnih talasa krize se vratila.
Nada da će se Evropa spasiti od poplavnih talasa krize se vratila.
Živimo u vremenu Jednog dana. Živimo sadašnjost koja je već prošlost, obeležje kriznih vremena.
Lideri 17 država evrozone su satima pregovarali ne dozvolivši da ih prekine čak ni utakmica Italija – Nemačka.
Govori nemački ministar finansija, Wolfgang Schäuble.
Evro kriza svakog dana otkriva sve dublje podele u Evropi.
Merkel se ponaša kao da mi možemo da biramo između nemačkog i evropskog puta. Ali nemački put ne postoji.
Samaras će održati Grčku na kursu štednje i sprečiti dalju eskalaciju evro krize.
Evropa će imati budućnost ako se Nemačka odrekne velikog dela svog nacionalnog suvereniteta.
Nekoliko dana pre samita G-20 u Meksiku, kancelarka ponovo brani svoj sporni evro kurs.
Jedan od osnivača OWS, u svojoj novoj knjizi analizira 5.000 godina dugu istoriju zaduživanja.
Životni put Čena Guančenga predstavlja ogledalo ljudskih prava u Kini.
Izbori u Francuskoj – a nadam se i izbori u Nemačkoj sledeće godine – onima koji preziru demokratiju mogu dokazati suprotno.
Izvodi iz nemačkih novina: prve reakcije na izbor Olanda za predsednika Francuske.
Uz zajedničku valutu, sloboda kretanja je najjači simbol evropskog jedinstva.
Ginter Gras je u svom tekstu izrekao ključnu rečenicu: „Nuklearna sila Izrael ugrožava krhki mir u svetu“.
Aprilski izbori u Burmi se održavaju da bi se popunilo 48 od 664 poslaničkih mesta, ali u pitanju je mnogo krupnija promena.
Tačerova je želela revoluciju: Merkelova želi samo vlast. U tome je razlika.
Sankcije EU dopuštaju uvoz nafte iz Irana do 1. jula, ali Teheran će možda obustaviti snabdevanje Evrope naftom odmah.
Kineski izvoz opada, porudžbine iz krizom pogođene Evrope jenjavaju, 25 miliona migranata se iz fabrika vratilo na selo.
Jirgen Habermas u poslednje vreme čini sve što može da skrene pažnju na ono što doživljava kao umiranje evropskog ideala.
Kao što su mnogi približavanje komunističkom bloku osuđivali kao izdaju domovine, danas je zahtjev za više Evrope udarac u lice nacionalnoj samosvijesti.
Ovo je treći medijski udar WikiLeaksa u poslednjih šest meseci, i najjači do sada.
Ukrajinski žandarmi i letonska rezervna policija, rumunski vojnici i mađarski železničari, poljski zemljoradnici, holandski službenici, francuski gradonačelnici, norveški ministri…
Za ono što se u ponedeljak dogodilo u Italiji ne može se reći da je to bila samo pobeda – to je bio trijumf. Bivši italijanski premijer Silvio Berluskoni se vratio u velikom stilu.
Gotovo sve krize u Rusiji su proistekle iz toga što ta zemlja nema uspešne mehanizme za prenošenje vlasti s jedne na drugu državnu administraciju.
Pre neki dan su u Danskoj uhapšena trojica muškaraca pod sumnjom da su planirali atentat na karikaturistu novina Jilands posten.
Hitleru su se vojnici zaklinjali njemu lično, da će mu, kao “vođi nemačkog Rajha i naroda”, biti bezuslovno odani.
Doktori su proglasili smrt Benazir Buto. Tog trenutka se verovatno ugasila poslednja nada za mirnu budućnost u Pakistanu.
Buto je oličavala snove i tragedije svog naroda i nacije više od bilo koje druge javne ličnosti. Pakistan je jedina zemlja na svetu koja sam svoj postanak duguje islamu.
Opcija koju su nekad koristili glasači da daju glas protiv svih ruskih partija – zaokruživanje ponuđenog izbora „protiv svih“ na listiću – sada je ukinuta.
Samoubilački terorizam se može tumačiti i kao pokušaj osvete “radikalnih gubitnika”. Autor razvija ovu tezu a onda je, izazivajući polemike, primenjuje na islamizam.